tag:blogger.com,1999:blog-73937458973701484022024-02-20T00:19:54.350-08:00StarovlasiVlahstarihttp://www.blogger.com/profile/13443163955783782634noreply@blogger.comBlogger14125tag:blogger.com,1999:blog-7393745897370148402.post-23895772312071771752011-05-28T13:30:00.000-07:002011-05-28T13:30:14.819-07:00Post nijeКако да објаснимо све ово што се дешава у политици? Не треба бити превише паметан да би се схватила агонија у којој живимо.<br />
<br />
Најављивао сам последњих неколико година да ћемо упасти у ово помрачено стање политичке свести. Опомињао сам грађане и политичаре да воде рачуна како гласају и кога бирају, да политичко деловање не схватају као привилеговану могућност за легално отимање новца од грађана и државе, да је вођење државе озбиљан, тежак, мукотрпан и одговоран посао који треба да раде најумнији и највернији људи у нашој заједници, да су тешка и опасна времена пред нама, да немамо право да уништавамо будућност наших потомака и да брукамо наше претке, који су се жртвовали да бисмо ми данас живели у независности и слободи.<br />
<br />
Писао сам, наступао у медијима, колико ми је простора било уступано, све сам урадио што је било у мојој моћи да бих спречио трагедију која нам се десила и трудио сам се да понудим решења за спас државе и нације. Упркос свему, нажалост, ништа није вредело. Данас смо упали у ово коматозно стање.<br />
<br />
Где је проблем?<br />
<br />
Проблем је у томе, господо, што се у озбиљним и историјским временима политиком баве дилетанти, неодговорни и неозбиљни људи који ће, ако се ово потпиривање ватрених страсти настави, довести до расула државе и међусобних обрачуна грађана на улицама. То би била завршница једног перверзног сценарија кажњавања варварских Срба за све оне историјске реметилачке догађаје који су се десили од доба када се наш далеки чупави предак спустио са дрвета, па све до дана када смо сами себе прогласили за геноцидан народ.<br />
<br />
Братоубилачки рат унутар српског националног корпуса би био последњи доказ да смо ми, Срби, људождери који се, упркос вековним покушајима моћних криминалаца из света да нас истребљивањем дисциплинују, никако не могу цивилизовати, па је некако најбоље решење изабрано да се Срби гурну на друге Србе како би се међусобно поубијали, на опште задовољство међународне бирократије, која би одржала пригодан говор на сахрани народа који је сам себе истребио и прогласио лудим.<br />
<br />
Све што се данас дешава у нашем друштву, сви догађаји који добијају све луђе и луђе обрисе, сви злочини који се свакодневно дешавају ту, крај нас, у нашем комшилику, међу нашом фамилијом, само показују да је наше друштво опасно болесно и да морамо да га хитно лечимо. Уколико желимо да опстанемо као историјски народ, уколико желимо да трајемо кроз повест цивилизације, уколико желимо да учествујемо у духовном препороду цивилизације која је изгубила душу и сваки смисао, онда је наш задатак да данас, управо сада, овога тренутка, без икаквог двоумљења, кренемо у оздрављење и лечење нашег болесног друштва. Нема пречег посла од тога. Ништа није важније у Србији данас од тога. Данас треба да спречимо даљу трагедију која нам се надвила над главом.<br />
<br />
Позив за спас државе и народа<br />
<br />
Како ништа нисмо научили од историје учитељице живота, како смо стално понављали једне те исте, кобне грешке, плаћајући ту нашу, српску наивност, главама милиона невиних сународника, како смо из године у годину пропадали све више и више, нашавши се данас на граници братоубилачког и грађанског рата, позивам све своје сународнике и све грађане Србије да се уразуме, дозову памети, да стишају страсти и да, верујући дубоко у снагу властитог разума и у доброту срца, без трунке мржње и зависти почну да раде на спасавању државе и народа.<br />
<br />
Грађани Србије, узмите ствари у своје руке! Не гласајте више за политичаре! Не слушајте више те брбљивце и лажове! Не губите време на лудаке и дилетанте! Грађани Србије морају да схвате да нема ко други да спасе Србију осим њих самих.<br />
<br />
Не смемо више судбину државе и нације да препустимо политичарима. Већ сам написао да је моје мишљење о свим политичарима, које сам лично упознао још од 1989. године до данас, да су они сви исти - олош! Српски политичар је спреман да жртвује свој народ да би сачувао своју политичку функцију, свој отети капитал, своје куће и станове и своју зликовачку странку преко које спроводи организовани злочин. Српски политичари су главни кривци за трагедију која нам се десила и њих треба да изведемо на суд историје и да им судимо.<br />
<br />
Српски политичари су највећи непријатељи српском народу. Није уопше важно да ли су то српски политичари радили под идеологијом власти радничке класе, док су они били црвена буржоазија радничког покрета у умирању, да ли су радили под националсоцијалистичким заставама, док су они били средњовековни распојасани бољари у пијанству, или су то радили у име еуроатлантских интеграција, људских права и слободног тржишта, док су они, преко ноћи, дружећи се са криминалцима транзиције, распродајући сва национална богатства, постајали тајкуни транзиције. Није важно под којом идеологијом су то радили српски политичари, истина је само једна, да српски политичари немају никакву узвишену идеологију, да немају никакву идеју водиљу, да немају визију, да им ништа није свето и да једино у шта они верују јесте само њихов лични интерес.<br />
<br />
<br />
Себични лични интерес - алфа и омега садашњих политичара<br />
<br />
<br />
<br />
Српски политичари осим сопственог себичног интереса не верују ни у какву другу политику. Српски политичари се понашају увек исто: када су на власти краду, пљачкају, манипулишу, шпекулишу, богате се, забрањују медије, прете, уцењују, подмићују, поткупљују и не дају никакве превремене изборе. Када су на власти српски политичари би потпуно укинули изборе јер су непотребни, јер их ометају у њиховом пљачкању државе и народа, јер нису добри у тренуцима када предајемо кандидатуру за улазак у банкротирану ЕУ, јер нису добри зато што нисмо решили питања власти радничке класе, нације, или питања слободног тржишта, јер нису добри ни када је зима, јер је прехладно, нити су добри у лето, јер је претопло, па тако, на основу свега украденог и отетог, српски режим мисли да је најбоље да се ти глупи слободни избори једном за сва времена и укину и да српски политичари добију време у наредних неколико векова да даље мрцваре, понижавају, пљачкају и вређају свој незаклани небески народ.<br />
<br />
Када су, пак, у опозицији, српски политичари траже да се сваке недеље одржавају избори, да се ухапсе сви они који су крали а нису чланови њихове гангстерске банде, да се отворе медији које су они затворили за сваку критичку мисао, док су били на власти, да се ухапсе сви тајкуни, осим оних који њих финансирају, да се национализује имовина свим политичарима и криминалцима, осим њима и њиховим пајтосима, траже српски политичари у опозицији да ми, који не припадамо ниједном политичком криминалном гангу, који смо истински стручни, морални и независни, подржимо поново те исте да дођу на власт и да нам раде све оно и још горе што су нам већ радили или што нам ради садашњи режим, а некадашња њихова опозиција. Такви су српски политичари.<br />
<br />
Оно што је заједничка особина српских политичара, без обзира да ли су на власти или у опозицији, јесте да сматрају да су баш они изабрани да постану од гоља велике газде, да виле, куће и велики станови треба да припадну баш њима, да они треба да носе најскупља светска маркирана одела, да летују на монденским ривијерама и возе прескупе аутомобиле, да имају приватну војску телохранитеља и да буду сваки дан на свим медијима, да се кревеље у шоу емисијама, да тртљају, да се забављају, да нам се спрдају у лице, заједно са њиховим силиконским певаљкама, њиховим глумцима и ангажованим естрадним квазиинтелектуалцима и политичким аналитичарима, који тезгаре код свих политичара који су на власти, убеђујући нас да живимо у најбољем друштву и да, природно, више није потребно одржавати изборе.<br />
<br />
Шта и како даље?<br />
<br />
Све што бих даље написао о српским политичарима је сувишно. Не само због тога што је све то већ написано безброј пута, већ због тога што осиромашени и опљачкани грађани знају добро како данас живе. Како онда даље? Како изаћи из овог политичког лудила? Како да спречимо да не дође до братоубилачког клања? Једини начин да се спасемо беде је да грађани не гласају ни за једну политичку странку, јер су све исте и јер су све биле на власти, него да се направи нови народни покрет. Ако се определите за мање зло, ви, ипак, подржавате зло. То што је зло мање од онога на власти, то је само привид. Када мање зло дође на власт врло брзо се претвара у велико зло. И то смо од 1990. све већ прошли.<br />
<br />
Шта још треба да се деси да грађани одбију сарадњу са свим српским политичарима? Грађани Србије, најљубазније вас молим, престаните да гласате за политичаре. Ако имате потребу да изађете на изборе, вршећи грађанску дужност, онда прецртајте листић. Када буде 80 одсто прецртаних листића, то је знак да смо на добром путу. Пре тога чина треба урадити следеће: позвати угледне људе из земље и расејања који никада нису били у политици или на власти да се нађу на округлом столу за спас Србије. Мора се направити један широки народни фронт који ће системски променити политику у Србији. Како изабрати праве људе? Врло лако.<br />
<br />
Немојте да компликујемо и измишљамо рупу на саксији. Како се у компанији бирају челни људи? Сви који хоће да се баве политиком морају да конкуришу за то радно место. Прво што морају да имају јесте морални интегритет и радна биографија. Не може нико да конкурише ко је читав радни век живео од политике, ко је био само политичар или ко је био на некој државној функцији.<br />
<br />
Требају нам потпуно нови људи. Људи који нису затровани политичким лудилом. Ти нови људи морају да имају своју, назовимо је тако, референтну листу која их кандидује за високе државне функције. Србија је мала држава и сви се, који годинама живимо на тржишту, добро познајемо. Тачно знамо ко је ко у струци. И зато су нам потребни нови људи који би донели нову политику. Таквих људи имамо у земљи и у расејању. Они данас неће да се укључе у политику, зато што су српски политичари направили од политике лудницу и каљугу.<br />
<br />
Када се буду у оквиру народног покрета поставили нови политички односи, многи вредни, стручни и поштени људи ће ући у политику. Не да живе од политике, него да политички помогну да постанемо нормална држава. Знам многе који су спремни да искрено помогну ту нову политику, али они неће да се баве политиком. Избор тих људи у народном покрету би се извршио на унутрашњим слободним изборима у оквиру самог покрета. Тако би се обезбедила демократичност и легитимитет. Ми који будемо подржавали те наше изабране кандидате настављамо да радимо свој професионални посао, али један део свог радног времена бесплатно поклањамо у пројекат за спас државе и нације.<br />
<br />
Рецимо, зашто бих ја, који сам скоро три деценије на светском финансијском и робном тржишту, напуштао посао који врхунски добро радим, који ми је донео међународну репутацију и признање страних партнера, посао са којим могу довести велике инвестиције и нове технологије са развијених тржишта у Србију, зашто бих ја, дакле, све то напуштао да бих био државни чиновник? Таквих људи, сличних мени, имамо на десетине хиљада. Ми смо идеални да помогнемо нашој држави и нашем народу, радећи на тржишту оно што најбоље знамо.<br />
<br />
Зашто би се ми бавили политиком! Групација пословних људи које ја предводим, а ја сам само капитен међународног тима који хоће да победи на светској тржишној утакмици, спремна је да се укључи у такав народни покрет. Спремни смо да потпишемо изјаве да не желимо да се бавимо политиком и да нећемо да узмемо никакве државне функције. Нама само треба организовано тржиште и правила игре која важе за све. И ми ћемо направити новац за све: државу, грађане, компанију, наше породице и нас. Пустите људе који знају и хоће да раде да се богате на тржишту и они ће створити богату државу. Народни покрет ће тако окупити стручњаке из свих делатности који су нам потребни да спасемо државу и нацију.<br />
<br />
Морална обавеза нове српске политике<br />
<br />
Сви они који буду ушли у политику имају моралну обавезу да потпишу да ће се, након завршетка мандата, повући и да се више никада неће бавити политиком. И мораће сву своју личну имовину да ставе под хипотеку да се обезбедимо од евентуалних злоупотреба.<br />
<br />
Тако се, господо, ствара нова политика. Тако добијамо нове људе. Нови људи доносе нову политику. Нови људи су привремено у политици, док не дођу неки нови. Политика неће постати уносно место за прављење пара. Ко буде хтео да учествује у прављењу новца, имаће прилику да буде са нама на тржишту. Слободна конкуренција је спас за Србију. Укинимо све монополе! Укинимо досадашњу политику! Не гласајте за политичаре! Гласајте за најбоље међу вама!<br />
<br />
Грађани Србије морају да устану у одбрану своје државе. Нема више чекања! Имамо политички и економски програм! Имамо људе! Остало је само да грађани устану за спас државе и нације! Устани, Србијо!Vlahstarihttp://www.blogger.com/profile/13443163955783782634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7393745897370148402.post-50496126730097392632011-05-23T14:04:00.000-07:002011-05-23T14:04:11.123-07:00Računar zaRentenrechner ... Rentenerwartung in 3 Schritten berechnen.<br />
http://www.n-heydorn.de/rentenrechner.html<br />
<br />
-------------------------------------------<br />
Der Bundestag hat beschlossen das Renteneintrittsalter in den Jahren 2012 bis 2029 schrittweise [Erklärung] auf 67 Jahre anzuheben. Geburtsjahrgänge ab 1964 müssen dann bis zu 67. Lebensjahr arbeiten. Arbeitnehmer mit 45 Rentenversicherungsjahren können allerdings mit 65 Jahren ohne Rentenkürzung gehen.<br />
<br />
Rentenberechnung in 3 Schritten:<br />
<br />
Geburtsjahr auswählen, eventuell Voreinstellungen für das Jahresbrutto wählen, Jahresbeträge eintragen und Berechnungstaste betätigen! Die Tabelle ( Währung und Jahreszahl ) passt sich automatisch dem Geburtsjahr an. Einträge oberhalb der Bemessungsgrenze (West) werden automatisch reduziert. Wenn Sie lange Zeit Spitzenverdiener waren und Zeit beim Eintragen reduzieren wollen, lohnt sich eine Voreinstellung mit den Werten der Bemessungsgrenze. Die eingetragenen Einkommenswerte können dann natürlich individuell mit Ihren jeweiligen Daten überschrieben werden. <br />
Die Tabelle können Sie mit der Taste "sichern" auf Ihrem Rechner speichern und die gespeicherten Daten mit der Voreinstellung "Gesichert" wieder aufrufen. Sie können die Werte später korrigieren und wieder neu sichern. Ihr Rentenverlauf ist somit immer aktuell ohne alle Jahreswerte wieder neu eintragen zu müssen. Für diese Funktionen müssen an Ihrem Browser Cookies aktiviert sein! <br />
--------------------<br />
Neue Bundesländer: das Jahresbrutto ist mit definierten Umrechnungswerten ( siehe Tabelle ) zu vervielfältigen und einzutragen.<br />
<br />
Der Rechner ermittelt Ihre Rentenerwartung aus den geleisteten Zahlungen an die Deutsche Rentenversicherung (vormals BfA / LVA). Informationen über die Bewertung von Kindererziehungszeiten, beitragsfreien- und beitragsgeminderten Zeiten geben die unten aufgeführten weiterführenden Links.<br />
Der verwendete Rentenwert (ab Juli 2010) beträgt 27,20 Euro (alte Bundesländer) und 24,13 Euro (neue Bundesländer).<br />
<br />
Bis 2004 mussten nur 30% der Rente versteuert werden. Dieser Versteuerungsanteil der Rente steigt bis zum Jahr 2040 auf 100%. Bis dahin werden Aufwendungen zur Altersvorsorge zunehmend steuerlich begünstigt. Sie merken dieses an dem jährlichen (kleinen) Gehaltzuwachs, den Sie auch ohne Korrektur der Einkommensteuertarife erhalten. Diesen Zuwachs sollten (müssen) Sie in eine private Vorsorge investieren. Ohne private Vorsorge (Riester, Rürup etc.) werden Sie später spürbare Verluste haben! Vergleichen Sie die Angebote auf dieser Seite!<br />
<br />
Für die Zeit des Grundwehrdienstes den Durchschnittswert (siehe Tabelle) als Bruttojahreseinkommen eintragen. Bei Renteneintritt bis 2005 wurden auch maximal 36 Monate einer Schul-, Fachschul- oder Hochschulausbildung mit 75% des Durchschnittseinkommens bewertet. Bis 2009 ist diese Anrechnung auf Null abgeschmolzen und die Studienzeit wird nur noch als beitragsfreie Zeit anerkannt, siehe SGB VI § 263(3) Ein Gutverdienender verliert durch diesen Handstreich ca. 60 Euro Rente. <br />
------------------------<br />
Rente bei vorzeitiger Inanspruchnahme:<br />
<br />
Langjährig Versicherte haben die Möglichkeit bereits mit 63 Jahren und Abschlägen in den Ruhestand zu gehen. Versicherte, die vor dem 1. Januar 1946 geboren sind, können bereits mit 60 Jahren aus Arbeitslosigkeit oder Altersteilzeit in Rente gehen. Nach dem vom Bundeskabinett am 3. Dezember 2003 beschlossenen RV- Nachhaltigkeitsgesetzes wird diese Altersgrenze ab dem Jahr 2006 monatsweise auf 63 Jahre angehoben. Die Entscheidung des vorzeitigen Ruhestandes sollte genau überlegt werden, denn es entstehen finanzielle Einbußen durch Abschläge von 0,3% pro Monat. Diese Verluste wirken sich erheblich aus, weil auch die Beitragszahlungen für die Jahre des vorzeitigen Ausscheidens aus dem Erwerbsleben fehlen und die Rentenerwartung dadurch schon geringer ist!<br />
Für Arbeitnehmer, die nach 1946 geboren sind, werden nach vorzeitigem Renteneintritt höhere Abschläge fällig (Rentenkürzung). Die folgende Auflistung zeigt, welche Rentenerwartung Sie jeweils hätten und welche Rente Sie real mit Abschlägen erhalten!<br />
<br />
65 Jahre: Euro Rentenerwartung - Abschlag = Euro Bruttorente.<br />
64 Jahre: Euro Rentenerwartung - Abschlag = Euro Bruttorente.<br />
63 Jahre: Euro Rentenerwartung - Abschlag = Euro Bruttorente.<br />
<br />
Solidargemeinschaft und Rendite:<br />
<br />
Euro haben Sie inklusive Arbeitgeberanteil als Nettozahlung in die Rentenkasse geleistet.<br />
Euro wären bei einer mittleren Verzinsung von 3% (Bank,Sparkasse) auf Ihrem Konto.<br />
Euro wären bei einer mittleren Verzinsung von 5% (Bundespapiere) auf Ihrem Konto. <br />
<br />
----------------------------<br />
<br />
--------------------------Vlahstarihttp://www.blogger.com/profile/13443163955783782634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7393745897370148402.post-4648229122727020182011-04-02T03:47:00.000-07:002011-04-02T03:47:08.466-07:00ŠvedskaSweden bitter – Švedska grančica – Švedska gorčica<br />
<br />
Zlatko Šćepanović<br />
<br />
* * *<br />
<br />
Decenijama već moja porodica koristi eliksir koji se kod nas zove Švedska grančica, mada je adekvatnij naziv Švedska gorčica, jer se radi o gorkom toniku, a zapravo najpoznatiji je internacionalni naziv Sweden Bitter. Recept za eliksir su po predanju pronašli nakon smrti poznatog švedskog lekara, rektora medicine dr. Samsta, u njegovim beleškama, to jest recepturu i opis delovanja na bolesti, i to se vodi kao „Stari rukopis“ koji dajemo na kraju teksta. Navodno je Dr. Samst stradao tako što je pao jašući konja i to u svojoj 104. godini života. Time se ističe snaga eliksira i njegovo dejstvo na zdravlje i dug život. Takođe, po predanju i njegovi roditelji i praroditelji su doživeli tako duboku starost zahvaljujući eliksiru koji je bio porodična tradicija. Tako se eliksir predstavlja savremenoj publici, što zvuči obećavajuće, ali razumna mera opreza treba postojati kod vas kada pristupate ovom preparatu.<br />
<br />
Radi se o gorkom toniku, zapravo srednjovekovnoj formuli kombinacije lekovitog bilja i venecijanskog terijaka, (terijak – smesa eteričnih ulja, minerala i biljnog praha) receptura koju je popularisala nakon II Svetskog rata austrijska isceliteljka i travarka Marija Treben. Tonik u sebi sadrži 24 ili čak i 34 razne lekovite biljke, zavisno od proizvodjača. Po mom rasudjivanju i znanju neke biljke su možda i suvišne u kombinaciji, ali mešavina je takva kakva je i daje rezultate, pa je ne treba menjati kao što je to uradio hrvatski proizvodjač Encian sa svojim proizvodom, po tvrdnji forumaša sa interneta.<br />
<br />
U nastavku ću preneti tekst austrijske isceliteljke Marije Treben o lekovitim svojstvima Švedske grančice, mada vas upozoravam da budete zdravo sumnjičavi i skeptični oko zaključivanja o univerzalnosti delovanja eliksira. Sama Marija Treben je i promovisala Švedsku grančicu i stvorila joj svetsku popularnost. I nabrojala je dosta primera gde je Švedska grančica delovala, medjutim ne i slučajeve gde eliksir nije delovao. A toga je sigurno bilo i mi ne možemo proceniti da li je bilo više uspeha ili neuspeha, što je inače vrlo uočljivo u sferi alternativnog lečenja gde svi ističu uspehe a ne i neuspehe, pa se često ima utisak da se nudi svemogući preparat za sve bolesti i svakoga.<br />
<br />
Mi u porodici cenimo eliksir i koristimo ga decenijama u najrazličitije svrhe, ali to radimo po potrebi, ne stalno. Ujedno, Mariborske lekarne koje prave po nama najbolju verziju Švedske grančice upozoravaju u opisu dejstva eliksira da se tonik pije 7 ili 14 dana pa da se pravi pauza od nedelju dve, iz zdravstvenih razloga, jer svaki preparat ma koliko bio dobar, suštinski ozbiljno utiče na vaš prirodni metabolizam i imunitet.<br />
<br />
Navedimo naše iskustvo sa preparatom:<br />
<br />
- ubrzava zarastanje rana i smanjivanje ožiljka<br />
<br />
- podstiče apetit i rad creva – brzo se ogladni nakon uzimanja eliksira i ubrzava pražnjenje creva, što nekada zna da bude problematično ako ga često pijete u toku dana, jer imate više stolica, što vas iscrpljuje i gubite minerale<br />
<br />
- snažan je diuretik, nakon konzumacije sledi vam toalet u svakom slučaju. Neki fanatični alternativci bi rekli da je to odlično jer vas detoxinira, medjutim to znači da može i da vam optereti bubrege ako ga često uzimate i istera kalijum iz organizma<br />
<br />
- ubrzava metabolizam, deluje kao biostimulator untrašnjih organa. Obratite pažnju na to ako imate kancer, ciste ili visok krvni pritisak, jer može da pogorša stanje<br />
<br />
- razredjuje krv i poboljšava prokrvljenost što može biti korisno kod reuma i slabe prokrvljenosti kapilara. Specifično stanje kod dužeg korišćenja Švedske grančice je da vam se svojstvo krvi menja, ona postaje svetlija i fluidinija. Na primer, kada se posečete, krv će vam zbog toga duže teći, zbog čega ne smete da pijete eliksir pre operacija, u trudnoći i ako ste hemofiličar. Krasta koja vam se stvori na rani je svetlo crvena, nije klasično braon boje, i glatka je, nije hrapava. Interesantno, zar ne?<br />
<br />
- obloge od Švedske grančice greju i ubrzavaju oporavak upalnih ili udarenih mesta. Kod išijasa mnogo brže umiruje bol i leči upalu nerava od bilo koje farmaceutske kreme (izuzimam inekcije protiv bolova).<br />
<br />
- kod upale grla, u početnoj fazi nekoliko kapi Švedske grančice na samo grlo vrlo često (ali ne baš i uvek, da se precizno razumemo) smiruje upalu.<br />
<br />
- rešava vas zatvora, nekada i na spektakularan način, tako da budite oprezni oko porcije eliksira koji uzimate, zna da vas iznenadi više nego sok od šljiva.<br />
<br />
Kao posledica i svojstvo eliksira da svojom gorčinom tonizira unutrašnje organe i da razredjuje krv, sigurno je da može pomoći mnogima u različitim vidovima bolesti, pa i ponekad da napravi čudo. Mišljenja smo da eliksir ne treba piti stalno, jer kao što rekoh svojim diuretičnim svojstvima izbacuje pored otrova iz vašeg organizma i gomilu potrebnih supstanci i minerala, što može dovesti do slabosti organizma i nekih organa, pa u tom smislu valja biti oprezan.<br />
<br />
Takodje, u svakom slučaju pre unutrašnje upotrebe Švedske grančice se treba obavezno posavetovati sa lekarom, da ne bi sebi naneli nepopravljivu zdravstvenu štetu. Švedska grančica svakako nije za decu, trudnice i doilje, za bubrežne bolesnike, za bolesnike sa problemima jetre, hemofiličare, itd.<br />
<br />
Na tržištu postoji mnogo proizvodjača Sweden bittera. Odmah da kažemo jasno i glasno da tražite gotov eliksir ili čajnu mešavinu Švedske grenčice, koji proizvode slovenci i Mariborske lekarne. Možete uzeti i čajnu mešavinu pa sami napraviti, ali znajte da je mnogo lošijeg ukusa nego gotov proizvod. Izbegavajte Pervivo Sweden Bitter jer po nama nema veze sa originalnim eliksirom, ni po izgledu, ukusu a ni po dejstvu, već predstavlja blagu rakiju travaricu. Izbegavajte i domaće srpske Grančice, kao i neke austrijske, jer ukusom i gorčinom ne deluju ubedljivo. S obzirom da smo probali razne varijante, jer nekada nije bilo da se kupi slovenačka verzija, nalazili smo ponekad dobre madjarske i nemačke varijante. Kada probate slovence, lako će vam biti da ocenite kvalitet ostalih proizvodjača kojih ima dosta, jer je eliksir popularan širom sveta.<br />
<br />
. . .<br />
Švedska gorčica – ispovest Marije Treben iz knjige „Božija apoteka“<br />
<br />
.<br />
<br />
Zvuči kao bajka, ali sve se to zaista dogodilo. Kao mlada devojka, teško bolesna sam došla u blizinu Lembaha u Mihlvirtel. Iz nemačko – studentskog područja bila sam proterana, pa sam u nekom bavarskom logoru obolela od trbušnog tifusa, zbog trovanja mesom. Toj bolesti pridružule su se još žutica i zatvor creva. Više od pola godine provela sam u bolnici. Kad sam s detetom i majkom došla kod supruga u Austriju, bila sam u vrlo lošem zdravstvenom stanju. U noći su se javili bolovi koji su mi kao mačem probadali telo. U tim trenucima nisam mogla da sedim, ležim ili stojim. Ujedno su započeli i grčevi sa povraćanjem i prolivom. Bila sam nemoćna gomila čovečjeg mesa i kostiju. Lekar je u tome prepoznao posledice tifusa, koje se često mogu osećati godinama.<br />
<br />
Jednog dana mi je jedna žena donela teglu s nekakvom tamnosmeđom, izrazito mirisnom tečnošću. Saznala je za moju bolest i htela je da mi pomogne. Rekla je da je to švedska mešavine bilja, koja je i njoj pomogla kod teške bolesti. Sa sobom je donela prepis nekog ’’Starog rukopisa’’, u kojem je u 46 tačaka bilo objašnjeno kako te kapljice ozdrave svaku bolest, navodeći kako je recept pronađen u ostavštini nekog slavnog švedskog lekara. Svi članovi porodice, kako je pisano, doživeli su neuobičajeno duboku starost. Švedska grenčica bi po navodima u receptu, iz 43. tačke ozdravila čak ’’zarazne čireve i izrasline koji se nalaze i u vratu’’.<br />
<br />
Kapljice sam u prvi mah pospremila u kućnu apoteku. Jednostavno nisam verovala da bi mi te skromne kapljice mogle vratiti zdravlje kad mi ni lekari nisu mogli pomoći. Uskoro sam dobila bolju pouku. Toga trenutka sam sedela pored ogromne korpe prezrelih krušaka, koje je što pre trebalo upotrebiti, kad je ponovo počeo napad. Upozorili su me da se kapljice slobodno koriste za spoljnu i unutrašnju upotrebu , zato sam bez puno razmišljanja napravila oblog od vate, namočila ga kapljicama grenčice i zavila u najlon kesicu. Položila sam je na stomak i pričvrstila je pojasom za čarape i vratila se poslu. Neopisivo dobar i topao osećaj je prožeo moje telo i iznenada mi je bilo kao kada bi neko jednim pokretom ruke potegao svu bol iz mog tela. Verujte mi, samo s tom oblogom koju sam nosila pod pojasom za čarape, nestale su sve zdravstvene teškoće iz proteklih meseci. Bolest je isčezla i napad se više nikad nije ponovio.<br />
<br />
Našeg, tada šestogodišnjeg sina, napao je vučjak i teško ga je ranio po obrazu. Otekline tamno crvenih ogrebotina su kasnije pokrile njegov obraz od nosa prema gore. U ’’Starom rukopisu’’ pod tačkom 33 čitamo da nestaju sve ogrebotine i otvorene rane, čak i starije ako ih natopimo grenčicom do 40 puta. Dakle, ogrebotine na licu našeg sina natapali smo svako veče pre spavanja. Uskoro su bez traga nestale, kao i one koje su dosezale duboko u nos. S tim iskustvima sam 1953. godine došla u Griskirhen. Pri poseti jednog seoskog imanja, upoznala sam mladu seljanku, majku dvoje male dečice. Bila sam u staji usred muže. Umesto pozdrava, rekla je : ’’ Ako me postaviš pred zid, dozvoli ću ti da me ustreliš.’’ Već nekoliko sedmica imala je nesnošljivu glavobolju, i zbog bojazni lekara da se radi o tumoru u glavi, trebala je da ide u Linc na rentgen. Još iste večeri sam joj poslala svog sina sa teglom švedske grenčice, da bi s oblogom, bar preko noći, nestala glavobolja. Kako sam bila iznenađena kad se sledeći dan već u sedam ujutru ispred naših vrata pojavio seljanin. ’’Šta si to poslala mojoj ženi?’’ Kad je natopljenu vatu položila na glavu, već kroz dva minuta je glavobolja prestala. Ujutro su joj iz nosa izašla dva kao prst debela sivo smeđa čepa, koje je iskašljala. Bilo je to staro oboljenje čeonih udubina, koje je bilo odstranjeno samo jednim oblogom. Ta seljanka i dan danas poseže za švedskom grenčicom. Pre godinu – dve, takođe je oblogom pomogla svojoj kćeri, koja je imala tešku upalu pluća, a kapljice su uvek u rezervi u porodičnoj apoteci.<br />
<br />
Neka je žena više meseci trpela zbog bolnog gnojenja u čeonoj udubini. Disanje kroz nos nije bilo moguće, a uz to je imala i nesnosnu glavobolju. Jaki antibiotici i zračenje nisu joj pomagali. Tada je preko noći stavila obloge sa švedskom grenčicom na nos, čelo i oči. Već posle prve upotrebe osetila je olakšanje. Nakon tri noći, upotrebljavajući obloge, disajni putevi su bili prohodni, a kroz nos su izašli veliki gnojni čepovi.<br />
<br />
Iz viđenja sam poznavala mladu ženu koja je po rođenju svojeg šestog deteta bila senka nekadašnje žene. Pozdravila sam je i saznala da sada ništa više ne može da jede. Svu decu je morala da pošalje na čuvanje van kuće. Savetovla sam joj švedsku mešavinu bilja. Približno tri nedelje kasnije, ponovo sam je srela, ali sada kao zdravu, svežu ženu. Kapljice su napravile čudo. Sada je s apetitom sve jela i deca su ponovo bila u svom domu. ’’Bilo je kao kada bi iz mene iskočila neka životinja.’’ rekla je i nastavila da je njena majka ležala u bolinici s jako otečenom nogom, a već dugo vremena unatrag upotrebljavala štap. 75 inekcija nije donelo uspeh. Majci je poslala rukopis i savetovala joj švedsku grenčicu koja je i ovaj put brzo delovala. Noga je ponovo bila normalna, a štap suvišan.<br />
<br />
Jednog dana sam primila pismo u kojem me poznanica moli da se s dušom zauzmem za njenu nećaku, koje je tada bila na lečenju u Galspaku. Kada je mlada žena prvi put došla kod mene, jako sam se uplašila. Iz automobila su je digli, dali su joj dva pomoćna štapa, pogrbljenom telu je uprkos pomoći trebalo više od petnaest minuta do moga stana na prvom spratu. Članci na obe noge su bili deformisani, prsti na rukama zgrčeni i nesposobni za držanje bilo čega. Kod hodanja je vukla noge za sobom, dok se gornji deo tela s trzajima bacao napred. Stajala sam na vratima stana, obe ruke sam pritisnula na srcu i nisam mogla reći ništa drugo osim: ’’Mlada gospođo, kako ste nakopali taku tešku bolest?’’ ’’Preko noći, nakon četvrtog porođaja’’ rekla je. Dakle iznenada, tako reći preko noći, ta žena je ostala pogurena da leži u krevetu. U Nemačkoj su je slali od lekara do lekara. Niko joj nije mogao pomoći. Već četiri puta je dolazila kod dr. Zejlisa, koji je morao reći da joj može samo ublažiti stanje, ali pomoći ne. Kada sam videla kako je s spoljnim stranama zgrčenih ruku uhvatila šoljicu kafe, srce mi se steglo. Savetovala sam joj švedsku grenčicu, koja se tada u Nemačkoj mogla dobiti pod imenom CRANCAMPO. Danas u mnogim apotekama i drogerijama možete dobiti po navedenom receptu napravljenu grenčicu. Mog saveta se prihvatila kao utopljenik slamnate biljke. To je bilo u februaru 1964. godine.<br />
<br />
U septembar iste godine, mlada gospođa me je nazvala iz Galspaka da dođem po nju na autobusku stanicu u Griskirhenu. U prvom trenutku nisam znala što da mislim, kasnije sam bila beskrajno iznenađena kada je iz autobusa izašla mlada nasmešena žena pomažući se samo jednim štapom. Ukočenost i zgrčenost su nestali, kao i veći deo deformacija na nogama. Samo je još na levoj nozi imala otečeno koleno i članak. I to je do 3.avgusta godinu kasnije potpuno nestalo. Tada je zadnji put došla u Galspak, bez pomoći štapova i potpuno zdrava. Kod rođenja četvrtog deteta su bubrezi tako stradali da je to preko noći prouzrokovalo teške deformacije. Svaki dan je tri puta dnevno u mlaku vodu stavila jednu kašiku švedske grenčice i to je pila po gutljaj pre i posle jela. Iako je bilo namočeno u žitnoj rakiji, bubrezi su podneli alkohol.<br />
<br />
. . .<br />
Navela bih i druga iskustva o neverovatnoj delotvornosti švedske grenčice.<br />
<br />
Od svoje sestre koja je živela u Nemačkoj saznala sam da je neka poznanica već skoro petnaest godina u invalidskim kolicima. Ta žena je za vreme rata živela u Pragu i godine 1945. ju je zadesila sudbina, na hiljade Nemaca – morala je da se skloni u podrumu kuće. Tamo je ostala više sedmica bez slame ili bilo koje druge podloge. Kasnije je sa svojim mužem došla u Lajpcig. Uskoro su se pojavile vrlo teške deformacije članaka. Na kraju joj je preostao život u invalidskim kolicima. O njenoj sudbini sam saznala tek kada joj je iznenada umro suprug, ostavivši smilovanja vrednu ženu samu, a sirotica skrhana je morala da napusti stan i preseliti se u nameštenu sobu.<br />
U ono vreme nije bilo dozvoljeno slanje lekovitog bilja ili lekovima sličnih stvari iz Austrije u tadašnju istočnu Nemačku. Zato sam morala svaki drugi mesec slati švedsku mešavinu bilja iz pograničnog bavarskog kraja u Lajpcig. Uskoro sam dobila poverljiva pisma. Bolesnica je svaki dan tri puta uzela po jednu kašiku grenčice razređene u malo vode, razdeljenu u dva dela: polovinu pre jela i polovinu posle jela. Postupno su se deformacije smanjile i članci su postali bolje pokretni. Molile smo obe, ona u Lajpcigu, ja u Griskirhenu. Kroz 9 meseci je toliko ojačala da je nakon 51 godine invalidskih kolica, prvi put mogla otići iz svog prebivališta. Bilo joj je sve bolje. Opet je mogla sama da pere prozore i radi svakodnevne poslove, koje su joj do tada radili dobri ljudi. Kako je jaka bila njena vera u Boga, iako je bila teško bolesna, govori i ovaj događaj: drvo lipe pred njenim prozorom je za vreme bolesti postalo njena radost života. Zelenilo drveća, cvetanje, požutelost lišća i veselo skakanje ptica među ogolelim krošnjama u zimskim mesecima, bili su za nju veliki izvor veselja. Svaki dan je zahvaljivala Bogu za tu milost.<br />
<br />
Jednom smo se kupali na jezeru Ofens. Za sedenje na obali upotrebljavali smo kockasti panj. Jednog dana taj panj je bio naslonjen na ogradi za stoku. U neposrednoj blizini odložila sam torbu za kupanje. Kada smo se spremali kući, napola nagnuta nad torbom sam spremala kupaće potrepštine. Iznenada me je pogodilo kao munja iz vedrog neba. Teški panj je pao tačno na moju nogu. Od kolena na niže nastale su dve tamno plavo crvene, kao pesnica velike otekline. Odneli su me do vozila i kasnije u sobu. Moj suprug je hteo da pozove lekara iz područja Ebens, ali sam ga ja zamolila da mi napravi oblog od mešavine švedskog bilja. Kroz približno pola sata već sam sama mogla ići stepenicama u trpezariju, a sledećeg dana noga je bila glatka kao pre nesreće. Nije se mogao videti ni najmanji krvavi podliv, a otekline velike kao pesnice su nestale.<br />
<br />
Još jedna nezgoda se dogodila u Ofensu. Četvorogodišnju devojčicu je za vreme kupanja u nadlakticu ubo stršljen. Ruka je jako otekla. Uzela sam švedsku grenčicu. Pre nego što su se roditelji i dete obukli, ja sam donela oblog. Krenuli smo prema autu, a ja sam oblog od vate stavila na otečeno mesto. Kada smo stigli do auta, približno nakon tri minute hodanja, oteklina se smanjila. Lekarska pomoć nije bila potrebna.<br />
<br />
Prilikom branja malina u palac me je ubola neka otrovna buba. Palac mi je preko noći otekao da je izgledao kao safalada. Žena koja se zatekla pokraj mene panično je rekla: ’’Odmah morate u bolnicu, takva infekcija može da pruzrokuje smrt.’’ Preko noći sam na palac stavila vatu natopljenu švedskom grenčicom i ujutro je palac bio kao i pre uboda.<br />
<br />
Jednom sam imala nezgodu u praonici. To je bilo još u vreme kada je mašina za pranje rublja prala, a nije ispirala. Dosta izgužvane komade rublja bilo je potrebno drvenim kleštima izvući iz vode. Po običaju sam to uradila sama sa jakim trzajem. Klešta su mi iskliznula i sa svom snagom me pogodila u desno oko. Omamljena od bola i napola slepa, doteturala sam se na prvi sprat. Tek što sam stavila mokru oblogu sa švedskom grenčicom na oko, u trenutku su bolovi počeli prestajati. Kroz nekoliko trenutaka sam se pogledala u ogledalo. Mesto oko oka, od gore prema dole, bilo je podliveno krvlju. Natoplenu vatu, zaštićenu s plastičnom kesicom, pričvrstila sam povezom na oko. Tako povezana, četvrt sata kasnije sam ponovo otišla u praonicu. Nekoliko sledećih dana sam preko noći stavljala obloge za svaku sigurnost.<br />
<br />
Kao i svake godine bila sam na lečenju po Kneipovoj metodi u toplicama Mihlakena. Glavna sestra je u moju sobu dovela od bola zgrčenu ženu. Trpela je jake žučne napade i od mene je htela savet. Nikakvi lekovi, kao što je pričala, nisu joj pomagali a lekar joj je savetovao operaciju. Zamolila sam je da se skine i u okolini žuči položila oblog od švedske mešavine bilja (kod takvih obloga kožu moramo pre namazati svinjskom mašću ili mašću od cvetova lekovitog nevena, jer inače alkohol previše isuši kožu). Na bolno mesto stavimo navlaženu, dobro isceđenu vatu, preko nje suvu vatu i plastičnu foliju kao toplotnu zaštitu i to sve pričvrstimo povezom – krpom, zavojem. Kada oblog odstranimo, kožu napuderišemo da sprečimo crvenilo ili svrab. U trenutku kada sam ženi htela oblog pričvrstiti pojasom za čarape, uspravila se s uzvikom: ’’Sada me više ne boli.’’ U najkraćem mogućem vremenu bila je oslobođena svih teškoća. Uz obloge je kasnije upotrebljavala i kapljice, tri puta dnevno jednu čajnu kašičicu u malo vode ili biljnom čaju. Nikada više nije osetila žučne napade.<br />
<br />
Već nekoliko godina brinula sam se za usamljenu ženu. Naše sporazumevanje bilo je otežano zbog njene nagluvosti. U ’’Starom rukopisu’’ piše: ’’Vrate takođe i izgubljeni sluh.’’ Zbor toga je morala na moj zahtev poslušno da vlaži slušni kanal švedskom grenčicom. S kapljicama grenčice namočenim kažiprstom je natopila slušni kanal. I u tom primeru je potrebno u uho staviti malo ulja da sprečimo svrab. Žena je usput ovlažila i mesto oko uha, oko očiju po slepoočnicama i čelo. Iznenađujuće je ponovo dobro čula i istovremeno dobila mlado, sveže lice. Kad je kod silaska iz autobusa na nju naleteo automobil, licem je udarila u zemlju, a švedsko bilje je ponovo pomoglo izlečiti oštećeno tamno-plavo-crveno lice. Prvog februara proslavila je 89. rođendan. Sada ponovo čuje i možemo da se dobro sporazumevamo. Često mi poručuju ljudi, koji su slušali moja predavanja, da su posle upotrebe švedske grenčice slobodno odložili slušni aparat i ponovo dobro čuli. Kapljice dakle pomažu i kod nagluvosti i svugde gde osećamo spoljne ili unutrašnje bolove. Dobra prokrvljenost, koju prouzrokuju kapljice iz bolnih mesta vrlo brzo odstrani bolove. Zato je preporučljivo da se i padavičarima na potiljak stavljaju obloge. Uzrok za te napade je u većini slučajeva daleko u prošlosti; možda kod pada na glavu ili u šoku u dečjoj sobi.<br />
<br />
Na predavanju u Galspaku prišao mi je mladi muškarac koji je preživeo tešku saobraćajnu nesreću – dvostruki prelom moždanog dna. Nakon isceljenja rane, svaki dan su se pojavljivali napadi padavice. Savetovala sam mu da na potiljak stavlja obloge od švedske grenčice i da svaki dan popije četiri šoljice čaja od koprive sa po dve kašike švedske grenčice. Kod jakih napada padavice je važno da se, uz obloge na potiljku, pije i čaj od koprive. Nekoliko meseci kasnije, prolazio je kraj ograde moje kuće i rekao mi da su napadi padavice prestali.<br />
<br />
Upala moždane opne, povrede glave zbog udarca ili pada, mucanje i teškoće u govoru, mogu se uspešno lečiti s oblozima od švedske grenčice, stavljajući ih na potiljak. I kod upala polipa su ti oblozi uspešni. Ne treba ponavljati da se kod svih teških bolesti pre svega treba da se ode kod lekara. Kako sam shvatila iz pisama, oblozi od mešavine švedskog bilja su po mojem savetovanju, uspešno delovali na oči – pri ’’ODSTUPANJU MREŽNICE, KRVARENJU MREŽNICE i kod POROZNE MREŽNICE’’. Svi ti ljudi su bili blizu oslepljenju. Oblozi se polažu na zatvorene oči jedan sat dnevno. Ne smemo zaboraviti, da i kod zdravih, pre svega prenapregnutih očiju, oblozi deluju preventivno. Uz navedeno, ujutru i naveče namažemo očne kapke švedskom grenčicom, i pomažući se kažiprstom grenčicu dovodimo do očnih uglova. Na taj način dobar vid možemo sačuvati do duboke starosti.<br />
<br />
Zbog svoje svestrane korisnosti za naše zdravlje, švedska grenčica ne bi smela faliti ni u jednoj kućnoj apoteci. Ne samo to da bi je morali imati u teglicama uvek pri ruci, već i na putovanjima bi morala biti naša pratilja. Više puta se razočaramo hranom van našeg doma i potrebno nam je nešto za aktiviranje rada želuca i žuči. Ili se osećamo oslabljeni i omamljeni – tu je švedska grenčica, pravi eliksir. Uzmemo malu količinu švedske grenčice razređenu s malo vode, namažemo slepoočnice, čelo, delove oko očiju, iza ušiju i odmah ćemo osetiti osvežavajući učinak u celome telu.<br />
<br />
Ako se iznenada pojavi osećaj sa svim propratnim pojavama, kao što su umor, iscrpljenost, pritisak u delu čela i želuca, trebalo bi da pritisnemo na nos komadić vate namočen u švedsku grenčicu i pri tome duboko dišemo. Odmah ćete osetiti olakšanje u okolini čela i nosa. Ako je prehlada napredovala i napadnute su bronhije, udišemo kapljice sa otvorenim ustima. I tako ćete osetiti brzo olakšanje. Kada vlada grip, dnevno uzmemo jednu kafenu kašičicu, ponekad možda jednu kašiku kapljice sa malo vode i tako ćemo se svakako zaštiti od gripa. Bilo gde osetimo bolove, švedsko bilje pomaže svuda: unutrašnjom upotrebom, spoljnim mazanjem ili oblogama.<br />
<br />
Pre nekoliko godina imala sam bubrežne napade. Lekar je za vreme rada izašao iz svoje ordinacije. U međuvremenu sam sama položila oblog od švedske grenčice u blizini bubrega i dok je došao lekar, bolovi su prestali. Bilo mi je neugodno, jer sam nepotrebno utrošila njegovo dragoceno vreme. A on je hteo da zna kako je napad tako iznenada prestao. Kad je čuo da je pomogao oblog, rekao je: ’’Odlično, tu bi inekcija bila nepotrebna.’’ Dakako, on je i sam bio zagovornik švedskog bilja. Kad bih i došla u njegovu ordinaciju, čula bih samo: ’’Tebi neću ništa prepisati jer imaš svoje švedsko bilje.’’ Objasnio mi je i mnoga druga lekovita bilja i njihovo značenje. Jednom je kod mene došla stara žena, koja je godinama hodala uz štap zbog gihta (upala zglobova) i reume sva je bila povijena, nikakva medicina joj nije pomogla i bila je na rubu živčanog sloma. Tri puta dnevno je popila kafenu kašičicu švedske grenčice u čaju od koprive i nakon tri sedmice sam čula da već hoda bez štapa.<br />
<br />
Poznato je da za ’’Sliječnicu’’ ima više pogreba. Jedna članica iz crkvenog pevačkog zbora se je u to vreme povredila na klizanju. Pošto nas je u zboru bilo malo, jako nam je falila. Kada sam se vraćala iz crkve, srela sam je u gradu. Zbog nepokretnog kolena nije mogla da se popne strmim stepenicama na hor. Malo kasnije sam navratila kod nje sa svojom opremom za obloge. Kao žena lekara, moje pripreme je gledala sa nepoverenjem koje je nestalo kad je već nakon nekoliko trenutaka mogla bez napora da savije koleno i sledeći dan je takođe bez napora savladala stepenice do crkvenog hora. Nažalost, falila je još jedna pevačica, koja je na klizanju uganula članak. Saznali smo da se već nalazi na lečenju u bolnici. Poznanica, koju sam izlečila zamolila me je da pomognem i kod tog uganuća. Zbog bolničkog lečenja to nisam želela da uradim, ali kako ne bi ostala sama u crkvenom zboru, konačno sam odlučila da pomognem. Povređena je ležala s jako natečenim člankom na kauču. U bolnici su joj savetovali samo da drži podignutu nogu. Osećala je jake bolove. Oblog od švedske grenčice je skoro u trenutku doneo olakšanje. Sledećeg dana je došla na hor, iako je na ulicama bila jaka poledica. Bolovi su nestali, otekli članak je bio normalan a naš rekvijem je bio spašen.<br />
<br />
Za vreme posete mestu Mihlvirtelu, u gostionici sam kod susednog stola opazila muškarca koji se svijao od bolova. Takve napade je imao više puta a lekovi mu nisu pomagali. Uzela sam svoje kapljice, izlila jednu kašiku grenčice u malo mlake vode i dala mu da popije. Dok je ispijao iz čaše, na njegovo lice se vraćala boja i uskoro je osetio da su bolovi popustili. Kroz pola godine ponovo sam boravila u tom kraju. Slučaj sam skoro zaboravila i tek me je na njega potsetio jedan gospodin, neizmerno mi zahvaljujući. Na očigled se je podmladio za nekoliko godina… Koristio je švedsku grenčicu u kapljicama i upotrebljavao obloge. Sve teškoće zbog trbušne slinavke i akutnog gastritrisa (upala želudačne sluznice) su nestale. Pored toga što izleče slinavku, kapljice preporučujemo i bolesnicima od šećerne bolesti. Takođe nestaju mladeži, bradavice i pege, nestaju i jagodasti mladeži i lojne bradavice, ako ih više puta namočimo kapljicama, čak što više s švedskom grenčicom možemo lečiti kurje oči i hemoroide. Nestaje šum i zvonjenje u ušima, ako u njih uložimo komadić vate natopljen kapljicama. Kapljice osvežavaju pamćenje, ako s njima namažemo teme na glavi, pročišćavaju krv i pospešuju krvotok, leče kolike i slabu probavu, glavobolje, sva dugotrajna oboljenja želuca i teškoće s žuči, oboljenja jetre i bubrega (takođe, ako je zabranjeno uživanje alkohola). Kod tromboze i upale vena namažemo za debljinu noža mast od nevena i preko toga stavimo obloge od švedske grenčice. Po ozdravljenju, zbog bolje prokrvljenosti, radimo kupke za noge od koprive. Kapljice ozdravljuju lenjost creva, nesvestice, čak oduzetost. Kod svih bolesti su dragocena pomoć. Pomažu čak kod oboljenja od raka. Kod akutnih bolova uzmemo kašiku kapljica s malo vode ili biljnog čaja. Ako tri puta dnevno, ujutro, u podne i uveče popijemo kafenu kašičicu kapljica s malo vode ili biljnog čaja, očuva ćemo zdravlje i stvaralaštvo do duboke starosti. Zbog toga što ih bez izuzetaka koristimo kod svih vrsta oboljenja, slobodno možemo govoriti o ponovnom uspostavljanju ili održavanju čovekovog zdravlja. Obnavljaju životni duh i jačaju životnu snagu, koja nam u današnje vreme itekako treba. Očuvajte svoje zdravlje tim čudotvornim eliksirom, očuvajte radni elan, radost do vašeg radnog zanimanja, do svoje porodice i ostalih ljudi.<br />
<br />
Prilikom posete nekom seoskom imanju saznala sam da bi dvanaestogodišnji vlasnikov sin trebao da ide na operaciju uha. Iza bubnjača se zbog upale, stvorila gnojno žarište. Bila sam protiv operacije, jer je u sličnim primerima ponekad došlo i do gubljenja sluha. Komadić vate natopljen švedskom grenčicom smo mladiću ugurali u uho. Tako smo iz uha svaki dan izvadili toliko gnoja da su bolovi uskoro prestali i operacija nije bila potrebna.<br />
<br />
Kod neizlečivog raka na crevima, radilo se o mladoj majci petoro dece – lekar joj je predvideo samo još nekoliko dana života. Savetovala sam joj obloge u blizini creva ujedno i čaj od podanaka iđirota (mirišljivi šaš), koji napravimo preko noći (šoljica hladne vode, poravnana kafena kašičica podanka mirišljevog šaša), procedimo i popijemo po jedan gutljaj pre i posle jela. Savetovala sam joj i čaj za pročišćavanje krvi: neven, stolisnik i koprive pomešamo u jednakim delovima; kroz dan u gutljajima popijemo bar dve litre tog čaja. Danas je ženi toliko dobro da se nadamo potpunom ozdravljenju.<br />
<br />
Neka žena iz Hejilborna (Nemačka) piše: Moj četrdesetjednogodišnji nećak mi je pre približno deset meseci pisao iz Sakrementa u Kaliforniji, da svaki dan krvari iz creva i da je lekarska dijagnoza sigurna: rak na crevima. Zbog toga bi bio potreban izlaz blata sa strane. Odmah sam mu poslalaVašu knjigu ’’Božja apoteka’’, švedsku grenčicu, podanke mirišljavog šaša i druga bilja kao što su neven i kopriva. Poslušao je savete iz Vaše knjige. Nakon jedne godine je moj nećak mogao normalno raditi. Jaka krvarenja iz creva su prestala četvrti dan nakon što je počeo uzimati navedeno bilje. Takođe umor i mršavljenje su polagano nestali.<br />
<br />
Jednog 52-godišnjeg muškarca su već deset godina lečili od srčane astme. Dnevno je trošio po osam tableta, već više od deset godina je mogao da spava samo sedeći, kod svakog koraka je morao ruke da podigne visoko u vazduh da dođe do daha pri čemu je hroptao. Zaključila sam da teškoće prilikom disanja ne izviru zbog srca, već od jetre. Muškarcu sam iznad jetre položila oblog od švedskog bilja. Svako jutro i svako veče je morao da pije čaj od lisičjaka (zmijina mahovina) s kafenom kašičicom švedske grenčice. Koliko je tačna bila moja dijagnoza pokazalo se već prve noći. Konačno je ponovo mogao da spava ležeći. Jake teškoće kod disanja mu već dosta godina nisu dozvoljavale da izađe pred kućna vrata. Švedske grenčica i lisičjak su tako brzo prouzrokovali poboljšanje da je tri dana kasnije već dva puta na dan šetao vrtom oko svoje kuće. Sada se polako oporavlja.<br />
<br />
Rana, koja nakon operacije nije mogla da zaraste, preko noći je zarasla kada je pacijent popio dobar gutljaj švedske grenčice. Taj jedini gutljaj je uticao je na zaceljenje rane, koja je bila otvorena tri godine uz svakodnevnu brigu i pomoć.<br />
<br />
I druge višegodišnje upale s gnojenjem, do kojih je često došlo zbog nesreća, a lečili su ih operacijama ili punktiranjem, su nestale s unutrašnjom ili spoljnom upotrebom švedske grenčice kao što su me izveštavali. Jedna piljarka iz komšiluka u Gradišću ispričala mi je kako njena 23-godišnja nećaka ima slušnu manu još od rođenja. Po razgovoru na univerzitetskoj klinici objasnili su joj da u tom slučaju operacija ne bi donela uspeh. Zato je nećaki savetovala upotrebu švedske grenčice u slušnom kanalu. Svi su bili jako iznenađeni kada je nakon četrnaest dana upotrebe (grenčice) nećaka dobro čula.<br />
<br />
Dragi moji čitaoci, ne smem da vas uskratim za sledeće pismo iz Graca: ’’sasvim slučajno, ili još bolje zbog Božje predvidivosti sam razgovarala u autobusu s presrećnim 74-godišnjim muškarcem. Njemu se preko noći povratio sluh, jer je upotrebljavao švedsku grenčicu. Sluh je izgubio 1944. godine za vreme rata nakon teške povrede glave i mozga. U uho je tri puta stavljao komadić vate namočenu švedsku grenčicu.<br />
<br />
. . .<br />
’’STARI RUKOPIS’’<br />
<br />
Prepis o lekovitim dejstvima Švedske gorčice<br />
<br />
1 Ako ih više puta udišemo ili pomirišemo, ovlažimo teme glave, na glavu stavimo navlaženu krpu, nestaju bolovi i vrtoglavica, osvežavaju pamćenje i mozak.<br />
<br />
2 Pomažu kod mutnih očiju, smanjuju crvenilo i bolove. Pomažu čak i kod upaljenih, mutnih i zalivenih očiju. Nestaju takođe pege i siva mrena, ako pravovremeno navlažimo uglove očiju ili stavimo namočenu krpu na zatvorene oči.<br />
<br />
3 Izleče boginjavost i različite izrastke, takođe kraste u nosu i bilo gde na telu, ako ih više puta dobro navlažimo.<br />
<br />
4 Kod zubobolje dodamo jednu kašiku kapljica u malo vode, te tu rastopinu zadržimo nekoliko trenutaka u ustima ili bolni zub namočimo ovlaženom krpom. Bol prestaje i dalje gnojenje s vremenom takođe.<br />
<br />
5 Mehuriće na jeziku ili druge povrede, često vlažimo a kapljicama i ozdravljenje će biti brzo.<br />
<br />
6 Ako imamo upaljeno ili ranjeno grlo, toliko da hranu i piće teško gutamo, uzmemo kapljice ujutru, u podne i naveče, te ih lagano gutamo.<br />
<br />
7 Ako imamo grčeve u želucu, uzmemo kod napada jednu kašiku kapljica.<br />
<br />
8 Kod kolika uzmemo tri pune kašike kapljica lagano jednu za drugom i uskoro ćemo osetiti olakšanje.<br />
<br />
9 Kapljice nam u telu rasteraju vetrove i hlade jetra, rasteraju sve želučane teškoće i teškoće creva i pomažu kod zatvora creva.<br />
<br />
10 Odlično su sredstvo za želudac, kada taj slabo probavlja i ne zadržava hranu.<br />
<br />
11 Pomažu kod bolova žuči. Ujutru i naveče uzmemo punu kašiku kapljica, preko noći stavimo obloge s kapljcama i bolovi nestaju.<br />
<br />
12 Kod zadržavanja vode u raznim delovima tela, šest nedelja za redom uzimamo ujutro i naveče po jednu kašiku kapljica u belom vinu.<br />
<br />
13 Kod bolova i šuma u ušima s kapljicama navlažimo komadić vate i stavimo ga u uho. Jako dobro pomažu i ponekad vraćaju izgubljeni sluh.<br />
<br />
14 Ako žena ima bolove u materici, tri dana uzastopno joj ujutru dajemo kašiku kapljica u crvenom vinu, nakon toga pola sata šetnje, sledi doručak bez mleka. Kapljice ne uzimamo s mlekom niti na mleko.<br />
<br />
15 U zadnjih 14 dana trudnoće uzmite ujutro i naveče i po jednu kašiku kapljica, što će ublažiti i ubrzati porođaj. Rodilji dajemo svakih dva sata malu kašiku grenčice, toliko dugo da lakše i bez bolova izađe posteljica.<br />
16 Ako se posle porođaja kod dojenja pojave upale, one će nakon vlažnih obloga iz grenčice brzo nestati.<br />
<br />
17 Deci pospešuju izbijanje vodenih kozica. Deci dajemo kapljice u zavisnosti od starosti, razređene s vodom. Kad se kozice počnu sušiti, češče ih navlažimo s kapljicama i ožiljci neće ostati.<br />
<br />
18 Deci i odraslima isteraju gliste, čak i trakavicu. Deci ih dajemo u zavisnosti od starosti. Na pupak pričvrstimo navlaženu krpu i brinemo da bude uvek vlažna.<br />
<br />
19 Kod žutice će sve teškoće brzo nestati ako uzimamo tri puta dnevno po jednu kašiku kapljica, a na otečenu jetru stavljamo obloge.<br />
<br />
20 Leče sve hemoroide, leče bubrege, pomažu kod umišljenih bolesnika bez dodatnih kura, oslobode vas depresija i melanholije i pospešuju i metabolizam.<br />
<br />
21 Takođe leči i unutrašnje hemoroide, ako ih na početku češće ovlažimo i popijemo švedsku grenčicu, posebno pre spavanja, na spoljnoj strani treba položiti navlažen komad vate. Suvišnu krv potisne u opticaj i smanji osećaj pečenja.<br />
<br />
22 Ako čovek leži u nesvesti, po potrebi mu otvorimo usta, ulijemo kašiku kapljica i bolesnik će doći k sebi.<br />
<br />
23 To sredstvo ako ga popijemo odstrani i bolove kod tihe padavice (grčevi). Grčevi će brzo nestati.<br />
<br />
24 Kod plućne tuberkuloze uzimamo kapljice ujutro na prazan želudac. Kura nek traje šest nedelja<br />
<br />
25 Ako je ženi izostao mesečni ciklus ili ako je preobilan, uzima kapljice tri dana i to ponovi dvadeset puta. Kapljice uspostave pravilnu ravnotežu.<br />
<br />
26 To sredstvo pomaže i kod belog pranja.<br />
<br />
27 Ako ga muči padavica (epilepsija), kapljce mu se moraju dati odmah. Bolesnik neka potom uzima samo taj lek, jer okrepljuje napadnuti živčani sastav kao i telo i čuva nas pred svim bolestima.<br />
<br />
28 Leče oduzetost, odstranjuju vrtoglavicu i slabost.<br />
<br />
29 Leče takođe vodene kozice i šen.<br />
<br />
30 Ako čovek ima groznicu, vruću ili hladnu, i potpuno je slab damo mu jednu kašiku kapljica i bolesnik će ubrzo doći k sebi, ako nije telo opteretio drugim sredstvima. Puls će postati normalan. Ako je groznica bila i previsoka, bolesnik će se osećati bolje.<br />
<br />
31 Kapljice leče takođe i rak, stare vodene kozice i bradavice, kao i ispucale ruke. Ako je rana stara i gnojna ili ako ima izraslina, sve dobro isperemo belim vinom i pokrijemo krpom omočenom kapljicama. Odstrane čireve, bolove i izrasline i rana počinje da zaceljuje.<br />
32 Bez opasnosti zaceljuju sve rane, posekotine i ogrebotine, ako ih češće navlažimo s kapljicama. Uzmemo krpu, namočimo je u kapljice i njom prekrijemo rane. Kroz kratko vreme bol nestane, spreče nastanak infekcije i gnojenja, leče takođe stare prostrelne rane. Ako su u tkivu rupe, nalijemo kapljice u ranu, koju pre toga nije obavezno očistiti. Redovnim stavljanjem obloga, doći će do ozdravljenja u kratkom vremenu.<br />
<br />
33 Odsrtanjuje sve ogrebotine, iako su stare, i zastarele otvorene rane, ako ih namočimo 40 puta. Posle rana koje izlečimo tim kapljicama, ne ostaju ožiljci.<br />
34 Do kraja leče i sve fistule, iako se čine neizlečive. Povreda može biti neograničeno stara.<br />
35 Leče sve povrede zbog opekotina koje su nastale zbog vatre, vrele vode ili masti ako povređeno mesto istajno mažemo s kapljicama. Ne nastaju plikovi, oduzimaju vrelinu i gnojni mehuri u potpunosti nestaju.<br />
<br />
36 Odstranjuju kvrge i pege, koje su nastale zbog različitih udaraca.<br />
<br />
37 Ako čovek nema apetita, kapljice mu vrate izgubljen čulo ukusa.<br />
<br />
38 Kod teške slabokrvnosti, kapljice vrate izgubljenu boju ako ih jedno vreme uzimamo svako jutro. Čiste krv i stvaraju novu i pospešuju krvotok.<br />
<br />
39 Reumatski bolovi u zglobovima nestaju ako kapljice uzimamo ujutro i naveče i ako na bolno mesto polažemo krpu ovlaženu kapljicama.<br />
<br />
40 Leče ozebline na rukama i stopalima ako su i otvorene rane. Ako je moguće, što češće stavljamo ovlaženu krpu, posebno preko noći.<br />
<br />
41 Na kurje oči položimo kapljicama omočen komadić vate i brinemo da je vata na bolnom mestu uvek vlažna. Kroz tri dana oči ispadaju ili ih bez bolova izljuštimo.<br />
<br />
42 Leče i ugrize besnih pasa i drugih životinja. Koprive popijemo i tako deluju lekovito unštavajući sve otrove. Rane prekrijemo vlažnom krpom.<br />
<br />
43 Kod kuge i drugih zaraznih bolesti je dobro da više puta na dan uzimamo kapljice, jer leče zarazne tvorevine i izraslilne ako su već i prisutne u vratu.<br />
<br />
44 Ko po noći ne može da spava, neka uzme kapljice pre spavanja. Kod nervozne nesanice položimo krpu namočenu s razređenim kapljicama na srce.<br />
<br />
45 Pijanog čoveka s dve kašike tih kapljica možemo u trenutku otrezniti.<br />
<br />
46 Ko svaki dan ujutro i naveče uzima te kapljice, ne trebaju mu nikakvi drugi lekovi. Kapljice krepe telo, osvežavaju živce i krv, sprečavaju tremor ruku i nogu. Ukratko, deluju protiv svih bolesti. Telo ostaje čvrsto, lice mladoliko i lepo.<br />
<br />
***<br />
Važno: Sve navedene količine kapljica koje pijemo moraju biti razređene s vodom ili čajem.<br />
<br />
NAČIN UPOTREBE<br />
<br />
Unutrašnja:<br />
<br />
Za sprečavanje bolesti (preventiva) uzimamo po receptu iz ’’Strarog rukopisa’’ ujutro i naveče po jednu kafenu kašičicu razređenih kapljica. Kod raznovrsnih bolesti uzimamo po tri kašike dnevno ovako: po jednu kašiku kapljica razređenih u 1,8 litre biljnog čaja, razdeljeno na pola sata pre svakog jela.<br />
<br />
Oblozi iz mešavina švedskog bilja<br />
<br />
Uzimajući u obzir bolno mesto, uzmemo veći ili manji komadić vate ili krpu koju namočimo švedskom grenčicom i položimo na lečeno mesto koje smo pre toga namazali svinjskom mašću ili mašću od nevena. Preko toga stavimo plastičnu foliju da se ne umažemo rublje. Nakon toga povežemo krpom ili zavijemo zavojem. Oblog pustimo da deluje dva do četiri sata, u zavisnosi od bolesti. Ako pacijent izdrži, slobodno pustimo oblog i preko noći. Nakon odstranjenja obloga, kožu napuderišemo. Ako bi se kod osetljivih osoba uprkos tome pojavile kožne upale ili crvenilo, trebalo bi obloge držati kraće vreme ili ih za potrebno vreme potpuno odstraniti.<br />
Osobe koje su alergične neka odstrane foliju i upotrebljavaju samo krpu. Nikako ne smemo zaboraviti na mazanje kože! Ako bi se pojavio svrab, trebalo bi da se namažemo mašću od nevena.<br />
<br />
Iz knjige Marije Treben: ‚‚Zdravlje iz Božje apoteke‚‚Vlahstarihttp://www.blogger.com/profile/13443163955783782634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7393745897370148402.post-27565657953271689252010-10-01T11:24:00.001-07:002010-10-01T11:24:57.850-07:00StarovlasiTelekom Cantine -- KantinaTcom1<br />
vom 04.10.2010 - 08.10.2010<br />
<br />
Mo Gegrillter Schweinebauch auf Bayrisch Kraut dazu Püree 4,60 €<br />
Di Muschelnudeln mit frischem Steinpilzragout 5,90 €<br />
Mi Fleischküchle (4/7) auf Schwarzwurzelgemüse dazu Püree 4,60 €<br />
Do Grillteller "Balkan Art" mit kleinem Schweinerücken-, Putensteak & Cevapcici mit pikanter Ajvarsauce<br />
dazu Djuvetschreis 5,10 €<br />
Fr Frisch aus dem Wok Asiagemüse mit Entenbrust dazu Basmatireis und Ingwer- Ananassauce 6,30 €<br />
Mo Canneloni mit Hackfleischfüllung (4/7) gratiniert mit fruchtiger Tomatensauce & Käse 4,70 €<br />
Di Schaschlikspieß in feuriger Tunke dazu Pommes frites 4,90 €<br />
Mi Rindergeschnetzeltes "Stroganoff" mit Champignon, Zwiebeln und saurer Sahne dazu Spätzle oder Reis 5,30 €<br />
Do Erbseneintopf mit Speck und Kartoffelwürfel dazu 1 Rote Wurst (4/7) und 1 Brötchen 4,30 €<br />
Fr Schlemmerfilet " Florentine" mit Blattspinat & Käse gratiniert dazu kleine Salzkartöffelchen<br />
und eine sahnige Weisweinsauce 4,80 €<br />
Mo Feiner Kalbsbraten mit Vollkornnudeln und Kaisergemüse 7,80 € <br />
Kcal 500 Fett 9 g KH 49 g EW 52 g<br />
Di Seelachs nach Art "Espanol" mit Kräuter- Knoblauchkartoffeln 4,80 €<br />
Kcal 378 Fett 10 g KH 30 g EW 38 g<br />
Mi Feiner Putenbraten in Champignonsauce dazu Vollkornreis 5,00 €<br />
Kcal 514 Fett 8 g KH 62 g EW 45 g<br />
Do Hähnchenbrust nach provenzialischer Art mit Gemüse und Zitronenkartoffeln 4,90 €<br />
Kcal 418 Fett 12 g KH 33 g EW 43 g<br />
Fr Gnocchi mit Ruccola und gedünsteten Kirschtomaten dazu Parmesan 4,40 €<br />
Kcal 513 Fett 10 g KH 92 g EW 13 g<br />
Mo Reispfanne " Mexiko" mit Bohnen, Mais & Paprika dazu eine leichte Chilisauce 3,50 €<br />
Di Herzhafter Wurstgulasch (4/7) mit Teigwaren 3,50 €<br />
Mi Blumenkohl und Kartoffeln in Bechamelsoße überbacken 3,50 €<br />
Do Nudeln mit Gemüsestreifen an einer Frischkäsesoße 3,50 €<br />
Fr Quarkauflauf mit Früchten dazu Zimtzucker 3,50 €<br />
<<<<<<<<<
Cannstater Tor
---<<<<<----->>>> <br />
Lauster Metzgermeister gültig vom 27.9.2010 bis 2.10.2010. Jedes Menü € 4,90 <br />
<br />
Mo<br />
Gefüllter Schweinehals mit Nudeln und Salat<br />
Gemüseeintopf mit Brötchen * <br />
Di<br />
Jägerschnitzel mit Reis und Salat<br />
Spaghetti Bolognese mit Reibekäse und Salat * <br />
Mi<br />
Siedfleisch mit Meerrettichsauce und Kartoffeln<br />
Ofenfrischer Fleischkäse mit Püree und Bohnensalat * <br />
Do<br />
Linsen mit Spätzle und Saitenwürstchen<br />
Blumenkohl-Brokkoli-Gratin mit Schinken und Kartoffeln * <br />
Fr<br />
Gemischtes Gulasch mit Nudeln und Salat<br />
Bauernpfanne mit Kartoffeln und Wurst, dazu Salat * <br />
Wir wünschen einen guten Appetit!Vlahstarihttp://www.blogger.com/profile/13443163955783782634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7393745897370148402.post-18028401030642446352010-10-01T11:24:00.000-07:002010-10-01T11:24:36.386-07:00StarovlasiTelekom Cantine -- KantinaTcom1<br />
vom 04.10.2010 - 08.10.2010<br />
<br />
Mo Gegrillter Schweinebauch auf Bayrisch Kraut dazu Püree 4,60 €<br />
Di Muschelnudeln mit frischem Steinpilzragout 5,90 €<br />
Mi Fleischküchle (4/7) auf Schwarzwurzelgemüse dazu Püree 4,60 €<br />
Do Grillteller "Balkan Art" mit kleinem Schweinerücken-, Putensteak & Cevapcici mit pikanter Ajvarsauce<br />
dazu Djuvetschreis 5,10 €<br />
Fr Frisch aus dem Wok Asiagemüse mit Entenbrust dazu Basmatireis und Ingwer- Ananassauce 6,30 €<br />
Mo Canneloni mit Hackfleischfüllung (4/7) gratiniert mit fruchtiger Tomatensauce & Käse 4,70 €<br />
Di Schaschlikspieß in feuriger Tunke dazu Pommes frites 4,90 €<br />
Mi Rindergeschnetzeltes "Stroganoff" mit Champignon, Zwiebeln und saurer Sahne dazu Spätzle oder Reis 5,30 €<br />
Do Erbseneintopf mit Speck und Kartoffelwürfel dazu 1 Rote Wurst (4/7) und 1 Brötchen 4,30 €<br />
Fr Schlemmerfilet " Florentine" mit Blattspinat & Käse gratiniert dazu kleine Salzkartöffelchen<br />
und eine sahnige Weisweinsauce 4,80 €<br />
Mo Feiner Kalbsbraten mit Vollkornnudeln und Kaisergemüse 7,80 € <br />
Kcal 500 Fett 9 g KH 49 g EW 52 g<br />
Di Seelachs nach Art "Espanol" mit Kräuter- Knoblauchkartoffeln 4,80 €<br />
Kcal 378 Fett 10 g KH 30 g EW 38 g<br />
Mi Feiner Putenbraten in Champignonsauce dazu Vollkornreis 5,00 €<br />
Kcal 514 Fett 8 g KH 62 g EW 45 g<br />
Do Hähnchenbrust nach provenzialischer Art mit Gemüse und Zitronenkartoffeln 4,90 €<br />
Kcal 418 Fett 12 g KH 33 g EW 43 g<br />
Fr Gnocchi mit Ruccola und gedünsteten Kirschtomaten dazu Parmesan 4,40 €<br />
Kcal 513 Fett 10 g KH 92 g EW 13 g<br />
Mo Reispfanne " Mexiko" mit Bohnen, Mais & Paprika dazu eine leichte Chilisauce 3,50 €<br />
Di Herzhafter Wurstgulasch (4/7) mit Teigwaren 3,50 €<br />
Mi Blumenkohl und Kartoffeln in Bechamelsoße überbacken 3,50 €<br />
Do Nudeln mit Gemüsestreifen an einer Frischkäsesoße 3,50 €<br />
Fr Quarkauflauf mit Früchten dazu Zimtzucker 3,50 €<br />
<<<<<<<<<
Cannstater Tor
---<<<<<----->>>> <br />
Lauster Metzgermeister gültig vom 27.9.2010 bis 2.10.2010. Jedes Menü € 4,90 <br />
<br />
Mo<br />
Gefüllter Schweinehals mit Nudeln und Salat<br />
Gemüseeintopf mit Brötchen * <br />
Di<br />
Jägerschnitzel mit Reis und Salat<br />
Spaghetti Bolognese mit Reibekäse und Salat * <br />
Mi<br />
Siedfleisch mit Meerrettichsauce und Kartoffeln<br />
Ofenfrischer Fleischkäse mit Püree und Bohnensalat * <br />
Do<br />
Linsen mit Spätzle und Saitenwürstchen<br />
Blumenkohl-Brokkoli-Gratin mit Schinken und Kartoffeln * <br />
Fr<br />
Gemischtes Gulasch mit Nudeln und Salat<br />
Bauernpfanne mit Kartoffeln und Wurst, dazu Salat * <br />
Wir wünschen einen guten Appetit!Vlahstarihttp://www.blogger.com/profile/13443163955783782634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7393745897370148402.post-80112338931663744752010-10-01T11:02:00.001-07:002010-10-01T11:02:29.444-07:00Kantina Telekomvom 04.10.2010 - 08.10.2010<br />
MONTAG DIENSTAG MITTWOCH DONNERSTAG FREITAG<br />
››Lust‹‹<br />
auf Suppe?<br />
Tagessuppe<br />
0,80 €<br />
Tagessuppe<br />
0,80 €<br />
Tagessuppe<br />
0,80 €<br />
Tagessuppe<br />
0,80 €<br />
Tagessuppe<br />
0,80 €<br />
Gegrillter Schweinebauch<br />
auf Bayrisch Kraut<br />
dazu Püree<br />
4,60 €<br />
Muschelnudeln mit<br />
frischem Steinpilzragout<br />
5,90 €<br />
Fleischküchle (4/7)<br />
auf Schwarzwurzelgemüse<br />
dazu Püree<br />
4,60 €<br />
Grillteller "Balkan Art"<br />
mit kleinem Schweinerücken-,<br />
Putensteak & Cevapcici<br />
mit pikanter Ajvarsauce<br />
dazu Djuvetschreis<br />
5,10 €<br />
Frisch aus dem Wok<br />
Asiagemüse mit Entenbrust<br />
dazu Basmatireis<br />
und Ingwer- Ananassauce<br />
6,30 €<br />
Canneloni<br />
mit Hackfleischfüllung (4/7)<br />
gratiniert mit fruchtiger<br />
Tomatensauce & Käse<br />
4,70 €<br />
Schaschlikspieß<br />
in feuriger Tunke<br />
dazu Pommes frites<br />
4,90 €<br />
Rindergeschnetzeltes "Stroganoff"<br />
mit Champignon, Zwiebeln und<br />
saurer Sahne<br />
dazu Spätzle oder Reis<br />
5,30 €<br />
Erbseneintopf mit Speck<br />
und Kartoffelwürfel<br />
dazu 1 Rote Wurst (4/7)<br />
und 1 Brötchen<br />
4,30 €<br />
Schlemmerfilet " Florentine"<br />
mit Blattspinat & Käse gratiniert<br />
dazu kleine Salzkartöffelchen<br />
und eine sahnige Weisweinsauce<br />
4,80 €<br />
Feiner Kalbsbraten<br />
mit Vollkornnudeln<br />
und Kaisergemüse 7,80 €<br />
Kcal 500 Fett 9 g<br />
KH 49 g EW 52 g<br />
Seelachs nach Art "Espanol"<br />
mit Kräuter- Knoblauchkartoffeln<br />
4,80 €<br />
Kcal 378 Fett 10 g<br />
KH 30 g EW 38 g<br />
Feiner Putenbraten<br />
in Champignonsauce<br />
dazu Vollkornreis 5,00 €<br />
Kcal 514 Fett 8 g<br />
KH 62 g EW 45 g<br />
Hähnchenbrust nach<br />
provenzialischer Art mit Gemüse<br />
und Zitronenkartoffeln 4,90 €<br />
Kcal 418 Fett 12 g<br />
KH 33 g EW 43 g<br />
Gnocchi mit Ruccola<br />
und gedünsteten Kirschtomaten<br />
dazu Parmesan 4,40 €<br />
Kcal 513 Fett 10 g<br />
KH 92 g EW 13 g<br />
Reispfanne " Mexiko"<br />
mit Bohnen, Mais & Paprika<br />
dazu eine leichte Chilisauce<br />
3,50 €<br />
Herzhafter Wurstgulasch (4/7)<br />
mit Teigwaren<br />
3,50 €<br />
Blumenkohl und Kartoffeln<br />
in Bechamelsoße<br />
überbacken<br />
3,50 €<br />
Nudeln mit Gemüsestreifen<br />
an einer Frischkäsesoße<br />
3,50 €<br />
Quarkauflauf<br />
mit Früchten<br />
dazu Zimtzucker<br />
3,50 €Vlahstarihttp://www.blogger.com/profile/13443163955783782634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7393745897370148402.post-63955132114745756882010-08-29T10:38:00.000-07:002010-08-29T10:38:31.894-07:00Poreklo17Olga<br />
<br />
Сеоба Срба из прапостојбине Индије, око 4.000. – 4.500. г. пре Христа. Заокружени делови означавају некадашње српске државе, створене током хиљада година. Ову карту је по Ђорђевићу урадио архитекта Градимир Хаџић.<br />
<br />
Будући, да је ова студија посвећена српском народу као – на основу разних аутора – најстаријем стаблу каснијег разгранатог и по огромним просторима проширеногСловенства, па кроз то, дакле, и Словенима уопште, нас овде – у првом реду занима утицај древних Срба – не само на напред споменуте европске придошлице, већ и на друге народне групе, које су постепено запоседале различите делове Европе. На овакву интерпретацију наводи нас – између осталог – и сам Порфирогенит делом свог сведочанства, у коме спомиње оне области, где су Срби обитавали „од почетка“. Византијском цару се са дубоким уверењем прикључује и Сипријан Робер више пута поновљеним тврђењем, да је Дунав прасловенска река, а да су СРБИ ИЛИРИЈЕ НАЈСТАРИЈИ МЕЂУ СЛОВЕНИМА. Овај француски прошловековни слависта је то изразио на готово поетски начин својим закључцима, објављеним више пута и на разним местима. Ми тај текст овде цитирамо из „Мемоара“ Друштва за Земљорадњу, Науку и Уметност града Анже (Angers), где се наш писац родио и где је похађао гимназију.14 Ево, како тај навод гласи у преводу:<br />
<br />
„Све што код осталих словенских народа живи још само као легенда<br />
и као нејасан мит, налази се и данас у стању живог закона у тој<br />
непроменљивој и поетској Илирији. Није ли онда требало да закључим,<br />
да сам најзад додирнуо живу стену, земљу првога формирања, те<br />
да су СРБИ ИЛИРИЈЕ заиста најстарији међу Словенима… ?15″<br />
<br />
14. – Ed. Angers, Cosnier et Lachese; lue a la Societe Royale d’Agriculture, Science et Arts d’Angers, dans sa Seance du 8. Mai 1846., par M. Sorin, proviseur du College Royale. Extrait des Memoires… 5-eme volume, 6-eme livraison, 1846.<br />
<br />
15. – „Tout ce qui, chez les autres peuples slaves, ne vit plus qu’a l’etat de legende et de mythe obscur s’offre encore a l’etat de loi vivante dans cette immuable et poetique Illirie. Ne devais-je pas en conclure que je touchais enfin au roc vif, au terrain de premiere formation, que les Serbes d’Illyrie etaient vraiment les plus anciens des Slaves?…“<br />
<br />
Претходним ауторима прикључујемо и једног нашег савременика, бескрајно савесног и неуморног истраживаоца. То је госп. Ненад Љ. Ђорђевић,16 аутор једне грандиозне историје о српском народу.<br />
<br />
16. – „Историја Срба кроз династије“, Милвоки, Српски Народни Универзитет „Лаза Костић“, 1968.<br />
<br />
На овом месту из те историје спомињемо само карту, којом наш аутор приказује кретање Срба по Азији и Европи у току од неколико хиљада година. Као што се из зналачки састављене карте види, Ђорђевић је одређенији од свих осталих писаца – и од Порфирогенита, Сипријана Робера, од Нестора Кијевског, Лаоника Халкокондила, итд., итд, јер он обележава не само простор, већ и миленије, у току којих су се Срби кретали преко Азије, Европе, па и преко северне Африке, оснивајући државе, кроз дуго време већ одавно нестале.<br />
<br />
Овом низу заступника велике старине српског народа прикључујемо и Милоша С. Милојевића, коме смо у овој студији посветили посебно поглавље. Његове концепције истоветне су с концепцијама Ненада Ђорђевића,17 па смо их приказати једном новијом верзијом исте карте, коју је за своје дело урадио господин Ђорђевић. Горњи приказ представља такође правце, у којима су се у давно врема кретали Срби, тражећи – из различитих разлога – нова и сигурнија станишта од оних, која су били присиљени да напусте.<br />
<br />
17. – „Историја Срба и српских јужнословенских земаља у Турској и Аустрији“, Београд, 1872.<br />
<br />
У – да тако кажемо – словенском и српском историјском Пантеону, ми Милошу С. Милојевићу дајемо посебно место, какво тај изузетно предани српски истраживалац и заслужује. Остављајући ближа обавештења о њему за поглавље, које смо му посветили, овде ћемо само да истакнемо његово уверење, да су се Срби у давнини разишли из Индије. По свој прилици, он је – док је још студирао у Москви нашао могућност, да у Индију отпутује, са жељом, да на лицу места своје учење и знање продуби, те да стекне потпуну сигурност за одбрану свог историјског гледишта. Жедан истине и знања, тај врли човек је крстарио и кинеским пространствима, налазећи свуда доказе, па и тамо, како он каже – о живовању давних Срба. Тако – обогаћен знањем и доказима, вратио се у родну Србију, кроз чије области је много и под веома тешким околностима путовао, записујући свуда народна предања, традиције и све, што сачињава духовно богатство једног народа уопште. Тако је на тлу своје отацбине записао и народну песму, у којој се износи, како и зашто су Срби у готово неодређено давно доба напустили Индију: Из те песме овде наводимо само одломке:<br />
<br />
„Како нећу сузе прољевати,<br />
Кад ја идем из земље Инђије,<br />
Из Инђије, из земље проклете?!<br />
У Инђији тешко безакоње,<br />
Кум свог кума на судове ћера… „<br />
<br />
Такво духовно расуло Срба у далекој Индији проузроковале су тешке недаће, о чему народно памћење сведочи на следећи начин:<br />
<br />
„…Те не паде дажда, ни облака,<br />
Плаха дажда, нити роса тиха…<br />
И не роди вино, ни шеница,<br />
Ни за цркву часна летурђија,<br />
Пуно време за три годинице.<br />
Црна земља испуца од суше,<br />
У њу живи пропадаше људи…<br />
… А Бог пушта страшну бољезану,<br />
Бољезану страшну срдобољу,<br />
Те помори и старо и младо… „<br />
<br />
Никакав литерарни опис не би могао да буде сажетији, упечатљивији и језгровитији од овога. А да су се Срби стварно иселили из Индије, у прилог томе Милојевић пише:<br />
<br />
„За ово такође имамо довољно дата и то:<br />
- У описима војевања Александра Великог у Инђији;<br />
- У оставшим још називима места у Инђији, која<br />
још и данас носе или чисто српска имена,<br />
или слична са овима;<br />
- У инђијским споменицима и<br />
- У споменицима српског народа“.<br />
<br />
Претходна четири тврђења, као и горњи навод одломака народне песме, која се налази и у Вуковим збиркама, изискују дубоко и савесно изучавање, што очекује будуће – због предмета – особито српске научне истраживаоце.18<br />
<br />
18. – Онај ко се буде бавио истраживањем, полазећи од грађе Милоша Милојевића, нека у Народној библиотеци у Београду потражи његове три свеске песама и народног духовног блага, које је Милојевић забележио, обилазећи српске земље Балкана.<br />
<br />
Посебну пажњу у овом одељку привлачимо – не само на напред цитирану народну песму, већ уопште на христијанизовану српску епику, чији мотиви потичу из предхришћанскогдоба. За ово у овом смислу још неиспитано подручје, наћи ћемо сигуран ослонац кроз читав Шафариков опус. А велики ауторитет Јагић, који се одликовао огромном делатношћу на пољу славистике, оставио је једну своју за овај предмет крупну мисао:19<br />
<br />
„Има разлога вјеровати, да је већ код<br />
старих… Срба цвао митологијски епос.“<br />
<br />
19. – „Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga“, Zagreb, 1867. Нажалост, колико нам је познато, ова тема до данас није била предмет дубоког истраживања, Нешто је у том смислу узео у обзир Натко Нодило20 позабавивши се само делимично појединим мотивима српске народне поезије, које он анализира паралелно с одговарајућим мотивима „Веда“. Истина, као што видимо у белешци, његово дело се односи на стару веру Срба и Хрвата, међутим, цитирајући примере, он се у највећем броју случајева служи примерима, које наводи као српске, што образлаже на следећи начин, пошто је мало пре тога споменуо, да су Хрвати у почетку били чакавци:<br />
<br />
„Ако се пак овдје обично Срби први редом спомињу, то виси (sic!) једино о главноме нашем извору, о пјесмама и причама народним, које понајвише од Срба потекоше. „21<br />
<br />
20. – „Stara vjera Srba i Hrvata“, Logos, Split, 1981.<br />
21. -N. Nodilo, o. c., p. 44.<br />
<br />
Из предњег излази, да ће сваки истраживалац, који се буде посветио трагању за давним, предхришћанским временима, из којих потиче српско духовно благо, успети да сабере одговарајућу грађу и да тиме попуни једно необрађено и тек само донекле додирнуто подручје. Зато ћемо овде да упутимо те будуће трудбенике на једно дело, које сматрамо изузетним и особито важним за стварање правилне слике о значају – и то не само за Србе – и домашају распеване мисли српских покољења, о којима нам данас недвосмислено говори српски језик, тако дивно сачуван у свакој песми, коју је изгладило и довело до савршенства неизмерљиво време.<br />
<br />
То је дело Илије М. Живанчевића, које је остало несхваћено, те га је негде на полицама нечитаних ствари прашина скоро сасвим прекрила и сакрила. Ми смо до њега дошли, захваљујући једном великом српском библиофилу, Инж. Војиславу Петровићу, коме на овом месту изражавамо најтоплију захвалност. Желели бисмо, да наслов те књиге добро запамти свако кога интересују три подручја: лингвистика, књижевност и право са историјом, јер ће у њој свако моћи да нађе драгоцена обавештења, која је с великим знањем и непристрасно обрадио један човек изузетне културе. Ми ћемо овде да споменемо само друго, тј. средње поглавље, које је Живанчевић посветио српској народној поезији као изузетном духовном стваралаштву највишег домета, које у филозофском погледу стоји изнад филозофије, док у смислу етике стоји изнад пословичног Шекспира. Како је Илија Живанчевић, који је у дубокој старости умро тек пре четири године, добро знао „Веде“, он је виртуозном лакоћом упоређивао и анализирао мотиве ведске и српске народне поезије, необориво потврдивши сваки од суперлатива, којим су прошловековни европски познаваоци и учени људи окарактерисали сам српски језик и песме на њему испеване. Према томе – и Живанчевића прикључујемо групи аутора, који су заступали давно порекло и велику старост Срба, скупа с њиховим језиком.22<br />
<br />
22. – Новом покољењу, Београд, 1934. год.<br />
<br />
У овом низу не сме да изостане посебно привлачна фигура Симе Лукин-Лазића с његовом историјом „Срби у давнини“, за коју каже, да је сабирао грађу читавих четврт века, Премда је он то дело писао на њему својствен начин, не држећи се строго уобичајене форме, која је усвојена као научна, ипак се огромност рада испољава на свакој страни, јер његова сврха није била да се прослави као научни радник, већ – пре свега – да брани српски народ пред хрватском агресивношћу, увредама и неправдама.<br />
<br />
У односу на све ове претходне напомене, чини нам се, да би било и важно и потребно, да се на овом месту осврнемо на тврђење једног чак и у свету – готово непознатог, али чудног и интересантног аутора, чије име је Otto Hanisch (Ото Ханиш). Наслов његовог дела, из кога ћемо овде узети у обзир само један мали одломак, јесте „Маздазнан – Учење о расама“23. Пажњу писца ових редака привукао је особито следећи Ханишев текст, који у преводу овако гласи:<br />
<br />
„Јужни Словени имају као и Мађари своје главно седиште у Мађарској и одатле су се проширили по Баварској, Тиролу, Ломбардији, Луксембургу, Шкотској и Португалији.. По њиховом доласку они се нису мешали, па су стога сачували своје првобитне одлике. Њих убрајају у Словене, али они не говоре словенским, већ језиком житеља ималаја,<br />
који представљају остатак људи беле расе… „24<br />
<br />
23. – „Mazdaznan – Rassenlehre“, Los Angeles-Leipzig, 1933.<br />
<br />
24. – „Die Jugo-Slawen haben ihren Hauptsitz als Magyaren in Ungarn und verbreiteten sich von hier aus nach Ваует, Tirol, der Lombardei, Luxemburg, Schottland und Portugal… Nach ihrer Ankunft hielten sie sich unvermischt und bewahrten in folgerdessen ihre Ursprünglichkeit. Man rechnet sie zu den slawen, aber sie reden nicht slawisch, sondern die Sprache der HIMALAYANER, eines Reststammes der weissen Rasse…“<br />
<br />
O.c., p.194.<br />
<br />
Кроз све што смо рекли у оквиру предње дигресије, можемо да закључимо већ одмах у почетку ове студије, да у односу на историју Срба постоје две групе, или две школе. Прву групу бисмо назвали „индијском“ – зато, што она изводи порекло Срба из Индије, док би друга била „подунавска“. Ова друга група је привидно нова. Међутим, њеним зачетником може да се сматра Нестор, кијевски хроничар, с почетка XII века (умро је 1114. године) да би му се много касније, чак у деветнаестом веку, прикључио француски слависта Сипријан Робер, који је Дунав и подунавски базен сматрао словенским од најдавнијих времена, уз још неке друге писце, којима такође посвећујемо известан простор у току наше расправе. Писцу ових редака је – бар за сада – немогуће, да заузме став за једну, или другу групу, јер су аргументи и једне и друге поставке јаки… Једино што он у овом тренутку може да изрази – то је, да су наши данашњи појмови условљени читавим друштвеним механизмом нашег доба. Међутим, некада су критеријуми у односу на људе, државе, границе, итд. били или другојачи, или пак нису постојали у оном смислу, који им ми данас дајемо. Овим желимо да кажемо, да је земља некада била слободна и без граница, те да је човек по њој могао слободно да се креће… Наше знање је ограничено само на историјску епоху, али – шта је било пре ње?! Зна се, н пр., сасвим сигурно, да су најстарије ведске химне донете у Индију са северозапада, али одакле … то санскритолози још нису могли јасно да закључе… Друго – ми, који смо осетљиви на словенске вредности – знамо, да се наука Запада на њих осврће – или безначајно мало, или никако… Тек недавно је један француски писац. по имену Georges Suffert, написао на наше превелико изненађење:<br />
<br />
“Pour nous, les Français, avant Grece et avant Rome, il y avait le Danube…”<br />
„, тј.: „за нас Французе – пре Грчке и пре Рима постојао је Дунав…“<br />
<br />
Чини нам се, да је у вези горњим тврђењем наведеног француског писца и новинара, који се много бави археолошким проблемима, потребно да нагласимо, да ни он, управо као ни остали западни писци и истраживаоци, није при исписивању горњег закључка ни помишљао на Словене… Но то нам не смета, да и њега уврстимо у „Подунавце“, чије су концепције добиле много на снази открићем Лепенског Вира, на десној обали Дунава, управо на тлу Србије.<br />
<br />
Будући, да смо се у овој студији посебно позабавили открићем Лепенског Вира, овде ћемо да наведемо само један кратак извод из недавно објављене књиге Светислава Билбије, посвећене дешифровању етрурских записа и текстова. Захваљујући природи свог рада, господин Билбија је могао – даље и дубље да сагледа сав значај овог – можемо без икаквог претеривања да кажемо – веома великог археолошког налаза наших дана, који попут нове луче баца неочекивано светло на преисторију Подунавља, те господин Билбија пише:<br />
<br />
„Лепенски Вир је историјски документ, који нам открива део велике тајне; јер – из Подунавља је бели човек почео да се расељава и насељава најпре Европу, па Малу Азију, да једна његова грана допре чак до далеке Индије“.<br />
<br />
На другом месту своје студије, Светислав Билбија објашњава скицу, која представља правце ширења белог човека из Подунавља, и каже:<br />
<br />
„Лепенски Вир на овој скици симболично представља Подунавље, колевку, из које је потекао бели човек Расељавање и ширење из Подунавља трајало је хиљадама година. Правци су означени замишљеним под-центрима задржавања, одакле се настављало даље разгранавање, све док му се трагови нису изгубили у северној Африци и Индији“.25<br />
<br />
25. – C. C. Билбија, Староевропски језик и писмо Етрураца, Чикаго, 1984. године.<br />
<br />
У овај низ интересантних и оригиналних писаца укључујемо и византијског историчара Лаоника Халкокондила, који се у свом раду – без сумње ослањао на – за нас данас – изгубљене списе и сведочанства. Како је и њему у овој студији посвећено посебно место, овом приликом дотичемо се само појединости од огромног значаја, коју је Халкокондило формулисао највећом једноставношћу и јасноћом. А та појединост – једнога дана, када се наука буде поставила на сасвим здраве основе – моћи ће да послужи за још једну нову монографију о првобитној фази европске цивилизације, особито после, откопавања преисторијског насеља у Лепенском Виру, што је један од сигурних путоказа о тој давној – искључиво европској култури… Наиме… полазећи од античких грчко-римских писаца, географа и историчара, знамо, да је неки народ под грчким називом „Трибали“ живео углавном на јужној обали доњег Дунава. Највећи међу славистима – Шафарик, а с њим и Суровјецки – интерпретира то име као грчку деформацију од облика Србљи. Но о томе говоримо више у поглављу посвећеном њима. Овде пак, с обзиром, да смо споменули Лепенски Вир, који се налази управо у поменутом делу Подунавља цитирамо само једну реченицу – како се сматра – озбиљног историчара Халкокондила, по рођењу Атињанина. Ево како она гласи:<br />
<br />
«Τριβαλλοι, Σερβλοι, ο δε ευνοζ<br />
παλαιοτατον και μεγιοτον των ευνων… »<br />
<br />
У латинском преводу Халкокондилове цитиране реченице, међутим, има нешто више, што само по себи служи као појачање и потврда историчаревог изнад свега занимљивог саопштења: То су изрази “totius orbis” и „compertum habeo“. Но да најпре тај превод прикажемо:<br />
<br />
“Tryballos, serblos, autem gentem esse totius orbis antiquissimam et maximam, compertum habeo…”<br />
<br />
што ће рећи:<br />
<br />
„Род Трибала, Срба, на целој земљи је<br />
најстарији и највећи, поуздано знам… „<br />
<br />
Неко би могао помислити, да израз „тотиус орбис“ не одговара оригиналној Халкокондиловој реченици. Но то је само привидно, будући, да се грчки генитив των ευνων мора превести у овом контексту са: „од свих народа“, под чим се и подразумева као надопуна: „на целој земљи“… Друго: латинска формула “ compertum habeo “ значи: „поуздано знам“, тј. – оно, о чему пишем, лично сам истражио и добро проверио. Та формула је као нека врста потписа и печата испод истражених и проверених чињеница… Но као што рекосмо, о озбиљном историчару, Лаонику Халкокондилу, читалац ће наћи више података у поглављу посвећеном њему. А на основу његовог овде наведеног тврђења, нама се чини, да бисмо и њега могли да уврстимо у групу заступника „подунавске теорије“ о пореклу Срба.<br />
<br />
У сваком случају, на основу напред изложеног, јасно је, да би – не само имало смисла, већ би неизоставно и требало, да се напише једна посебна монографија, којом би се брижљиво повезало писање Нестора Кијевског, Сипријана Робера, Жоржа Сифера, па и Мојсија Хоренског са свим открићима у оквиру Лепенског вира. Нама изгледа – а на основу свих описа и анализа Драгослава Срејовића, археолога, који је Лепенски Вир открио и представио свету својим делом, да су у тој чудној подунавској насеобини били покопани и стога сачувани у готово нетакнутом стању – сами корени најважнијих традиција српског народа, у односу на које се сви етнолози слажу, да потичу од најдавнијих „протоиндоевропских“ времена, тј. из доба док тзв. „Индо-Европљани“још нису били издељени на толики број данашњих народа беле расе. Јасно је, да се с тим у вези поставља питање: а где је била колевка тих „Индо-Европљана“? Одговор на то даје и Илија Живанчевић, који индоевропску колевку налази у Централној Европи, тако да и њега можемо да прикључимо заступницима подунавске Школе.<br />
<br />
При свему овоме да споменемо и једно питање, које поставља Eugene Pittard у својој антрополшкој расправи, у овом делу више пута споменутој. Наиме, говорећи о балканским Србима, па у вези с њима о динарској раси и о њеном ширењу с Балкана преко Централне Европе све до Скандинавије – на једној страни и до Британских острва на другој, он се пита, ко је кога славизирао, мислећи – по свој прилици – као и Нестор Часни Кијевски и неки немачки аутори на струјање Словена од југа према северу. Из перспективе данашње службено признате науке, која се – особито у односу на Словене -формирала под утицајем берлинско-бечке Германске Школе, тешко је да се замисли, да се процес славизирања одвијао у том смеру, Међутим, треба имати на уму, да се ту не ради о неком брзом и кратком историјско-етнографском процесу, насилном и вештачком, каквих има у наше доба, већ о једном природном, неорганизованом и спонтаном феномену, који се одвијао у преисторијско време, о коме – на жалост – немамо никаквих писаних трагова. Па ипак, западно-европска наука је отишла далеко у изучавању те далеке европске прошлости, посветивши посебно велику пажњу расветљавању проблема раса. Међутим, када се радило о Словенима, немамо утисак, да се у том смислу отишло далеко. Напротив, нека сведочанства, закључци и мишљења из прошлог века – изгледа – бачена су у заборав, те тако не налазимо нигде упуштање у велике дубине изучавања о Словенима уопште. Па ипак, када се радило, или ради о веома озбиљним и објективним научницима, који су желели да баце истинско светло на премало позната подручја, онда нас они изненађују својом готово неочекиваном дедукцијом. Тако двојица француских лингвиста европског гласа, Меје и Вајан (Meillet-Vaillant), у својој расправи „Le slave commun“, тј. „Заједнички словенски језик“ тврде нешто, што чини срж ове наше студије. Они се, наиме, осврћу на некадашњу јединственост словенских језика и кажу:<br />
<br />
„Лингвистичко јединство словенских (језика) је очито. Још данас се оно опажа на први поглед; ако се испитују стари словенски језички облици сличности су тако велике, да оне често прелазе у истоветност, за овакву јединственост постоји само једно објашњење: то је<br />
ПОСТОЈАЊE У ИЗВЕСНО ДОБА ЈЕДНОГ ЈЕЗИКА, КОЈИМ ЈЕ ГОВОРИО ЈЕДАН НАРОД КОЈИ ЈЕ ПОСЕДОВАО СВЕСТ О СВОЈОЈ ЈЕДИНСТВЕНОСТИ“.26<br />
<br />
26. – А. Meillet, „Le slave commun“, Seconde Edition revue et augmentee avec le concours de A. Vafflant, Paris, Edidon Honore Champion, 1965.<br />
<br />
Због значаја који придајемо овом тексту, ми га сада цитирамо – не у белешци, већ у наставку; ево, како он гласи:<br />
<br />
„L’unite linguistique du slave est evidente. Aujourt’hui encore<br />
elle apparait au premier coup d’oeuil; et, si on examine les formes<br />
anciennes des langues slaves, les ressemblances sont si grandes,<br />
qu’elles approchent souvent de 1′identite; pareille unite ne comporte<br />
qu’une explication: L’EXISTENCE A UNE CERTAINE DATE<br />
D’UNE LANGUE UNE, PARLEE PAR UN PEUPLE AYANT<br />
CONSCIENCE DE SON UNITE… „<br />
<br />
A која група и које племе Словена је то могло да буде у неко давно доба, до ког не допиру уобичајена историјска мерила, нека нам, да бисмо то одредили – послужило тврђење такође једног Француза, који је двојици управо споменутих претходио за око пола века.<br />
<br />
в) ABEL HOVELACQ<br />
<br />
Француски научник из прошлог столећа, по имену Абел Овелак (Abel Hovelacq), је у својој „Лингвистици“ сасвим јасно написао:<br />
<br />
„… les seuls points definitivement etablis nous paraissent etre 1′antiquite des formes serbes… „<br />
<br />
„<br />
<br />
…једини закључци коначно утврђени, изгледа нам, јесу (они, који сe односе на) старину српских облика…“ 27<br />
<br />
27. – La Linguistique, par Abel Hovelacq, Bibilotheque des Sciences Contemporaines, Paris, Hennuyer, 1876., pp.323.-324.<br />
<br />
У наставку истог овог поглавља, посвећеног језицима Словена наглашава:<br />
<br />
„… la grande deterioration du bulgare moderne… „, a затим слути, да ће доћи дан, када ће се установити, да су:<br />
<br />
„… tous les idiomes slaves une serie de collateraux issus<br />
directement d’une source commune… „<br />
<br />
Пошто је у предњем цитату Овелак најпре истакао „велику исквареност бугарског“, он затим изражава своје уверење, да су:<br />
<br />
„… сви словенски идиоми само један низ побочних језика,<br />
произишлих дирекгно из заједничког извора…“<br />
<br />
Своје лингвистичке закључке у односу на језик Словена, Овелак је илустровао – између осталог – следећом шемом:<br />
<br />
Кликни на шему да је видиш увећано<br />
<br />
sema<br />
<br />
г) AMI BOUÉ<br />
<br />
Као круна свих претходних тврђења може – у неку руку – да послужи један навод из дела прошловековног научника, који се звао Ами Буе (Ami Boue): У своје доба Буе је био члан француских и иностраних научних установа. У свом обимном делу „Европска Турска“, у четири тома, обухватио је – у односу на ту онда моћну империју – готово све у његово доба постојеће научне гране: географију, геологију, природну историју, статистику, обичаје, а затим традиције, археологију, индустрију, земљорадњу, политичку историју, религију, итд.28 Између осталих проблема у вези са Србима, Ами Буе је расправљао и о проблему српског језика. С обзиром на извесне његове наводе у истом делу, можемо да закључимо, да је он српски говорио. У сваком случају, да један учен човек као што је он био, писмено овековечи једно тврђење, он је за то морао имати чврсту основу, много знања и апсолутну сигурност у оно, што тврди.<br />
<br />
28. – A. Boue, La Turquie d’Europe, Paris, Arthus Bertrand, 1840.<br />
<br />
Но пре него што наведемо Буеов текст, који нас на овом месту искључиво интересује, да рашчистимо – једном и заувек – са оном збрком коју је проузроковао појам „српско-хрватски“. „хрватско-српски“, „хрватски књижевни језик“, па најзад – једноставно и безобзирно „хрватски“, премда се увек ради једино о језику народа српског. Јер – појам „српско-хрватски“ је створен искључиво с политичким тенденцијама, уз смишљено деловање оних, који у једном новом облику настављају освајачко ширење старе и незајажљиве римске империје, особито, када се ради о њеној борби против Словенства. Те тако – премда ова студија не спада у ред политичких расправа, ми овом приликом морамо да подвучемо, у коликој мери је проблем у вези са српским језихом,Vlahstarihttp://www.blogger.com/profile/13443163955783782634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7393745897370148402.post-73875990399721161642010-08-29T10:35:00.000-07:002010-08-29T10:35:28.405-07:00Poreklo16Navodi u ovom radu baziraju se na knjizi, nepoznatog autora,<br />
<br />
"Od Indije do Srbije" u izdanju Srpskih novina 1961. godine u Rimu.<br />
<br />
kao i podacima brojnih autora publikovanih u novinama i na internetu,<br />
<br />
i posebno u delu dr. Olge Luković-Pjanović "Srbi narod najstariji".<br />
<br />
Namera ovoga teksta je traganje za srpskim i sopstvenom korenima,<br />
<br />
na bazi istinite, a ne tragicno naturene nam, istorije.<br />
Uvod<br />
<br />
Pretežno, srpski dužbenici opisuju srpsku istoriju od šestoga veka, od vremena doseljavanja iz pribaltičkih zemalja na Balkan, kao da nas pre toga nije ni bilo. A gde su nam onda živeli pradedovi? Nisu valjda vanzemaljci? Tim doseljavanjem na Balkan Srbi su već imali usavršen jezik, izgrađen drustveni poredak, razvijen smisao za državu, sa običajima i kulturnim temeljima. Imali su i dva, tri carstva. Pa gde nam je onda kolevka?<br />
<br />
Razlozi za prednje leže, pre svega, u prihvatanju nordijsko istoriografske i germanske Berlinsko-Bečke skole, koja je namerno iskrivila nasu istoriju, čime nam je učinjen falsifikat po kome Srbi nisu autohtoni narod u Podunavlju i na Balkanu od svoga najranijeg početka. Time su nam oduzeli prošlost i brojne generacije zaveli, a sve u nameri potpunog iskorenjivanja Srba. Za nas je jedino merodavna Autohtonistička Škola prema kojoj u novije vreme imamo dva pravca, prvi "Indijski", po kome se poreklo Srba izvodi iz Indije, a drugi "Podunavski", po kome su Srbi nastanjivali Podunavlje "od početka", odakle su se raseljavali po Evropi, Maloj Aziji pa cak stigli i do Indije. Začetnik podunavskog pravca je hroničar XII veka Nestor Časni Kijevski, a njegovi veliki pobornici su naši velikani: Olga Luković-Pjanović, Jovan Deretić, Ranka Kuić, Miloš Milojević, Sima Lukin-Lazić, Laza Kostić, Pavel Šafarik, Ilija Živančević, Svetislav Bilbija, Milan Budimir, Dragoslav Srejović i mnogi drugi, sa nepobitnim dokazima nađenim u Lepenskom Viru. Tu su i mnogi strani autori: Siprijan Rober, Emil Birnuf, Adolf Pikte, Ami Bue, Lorenc Surovjecki, Fransis-Maria Apendini i brojni drugi.<br />
<br />
O zastarelom učenju po kome su Srbi doselili na Balkan u sedmom veku nove ere, ovde neće biti detaljnog prikaza, pošto svi dokazi idu u prilog tvrdnji da je to bilo poslednje srpsko doseljavanje i to u postojbinu svojih predaka. To su samo posledice germanske istorijske škole, teorije koja nam je nametnuta. Još značajnija je tvrdnja Jovana Deretića da se Srbi nisu ni doselili iz Zakarpatja, oni su u Podunavlju oduvek živeli. A Poljak Kazimir Šulc dodaje da su Sloveni (čitaj Srbi) nastanjivali Podunavlje od najstarijih vremena, kao Iliro-Tračani. Tokom rimske vladavine Srbi sa severa su došli da pomognu svojim sunarodnicima, starosedeocima, tu ostali i očuvali sve svoje običaje i jezik.<br />
<br />
Autohtonističku školu prihvatili su već ruski i poljski istoričari, među kojima su se istakli Adam Mickijević i Surovjecki sa Pavelom Šafarikom, koga smatramo svojim pošto je bio profesor u Novom Sadu. Svi oni potvrđuju da su slovenski jezici zauzimali centralno mesto u grupi indo-evropskih jezika, a da Sloveni oduvek žive na svojim teritorijama, odakle su vršili uticaj i na istok i na zapad. Na žalost, svetska tragedija ogleda se u činjenici da zapadni istoričari prilikom brojnih otkrića nisu uzimali u obzir slovensko (odnosno srpsko) pismo, kojim bi mnoge "nejasnoće" i "misterije" bile lako rešive. Najprostiji primer je ime vladara u Egiptu po imenu Arsa (ćirilično pisano APCA) ili imenica most (MOCT), što su za Zapadnjake bile nerešive zagonetke.<br />
<br />
Putujući vremenski unazad stižemo do Indije, odakle nas putevi vode preko prostranstava Azije, pa preko ruskih nizija i na zapad sve do Španije i Engleske. Srpskom istorijom bavili su se nemački istoričar Leopold Ranke i Čeh Jireček, mađarski grof Bendžamin Kalaj, slavisti Jan Kolar i Pavel Šafarik i mnogi drugi. Postoje spisi grčko-rimskih pisaca Herodota i Plinija, pa čak i kineskih i turskih, a takođe i Hrvata Franje Račkog, kao i srpskih istoričara Jovana Rajića, Stojana Novakovića, Sime Lukin-Lazića i mnogih drugih, u kojima se spominju Srbi.<br />
<br />
Srpska herojstva tokom vekova istakla su nas u prve redove svetske istorije i davala nam pravo građanstva među uglednim vojničkim nacijama. Srpska ljubav prema otadžbini, odanost prema slobodi i srpska herojsko-pesnička poezija privlačili su pažnju svetskih duhova od Napoleona do Getea, od Bajrona do Viktora Igoa. Čak i hladni Englezi gledali su u Srbima i Crnogorcima heroje dostojne Spartanaca. A Srbe novije istorije, inspirisali su mitovi njihove carske prošlosti Nemanjića i kosovska tragedija. Susedi koji su nas oduvek mrzeli činili su to pretežno iz zavisti, stremeći za našim istrebljenjem.<br />
<br />
U uvodnom delu rada "Doseljavanje Srba na Balkan i prva država" neimenovani autor iznosi sledeće: "Naučnici smatraju da su zemlje zapadne i srednje Evrope naseljene od pleistocena (diluvij, ledeno doba), a da se na Balkanskom poluostrvu čovek pojavljuje u periodu poslednje glacijacije (pre 40.000 godina). Na osnovu nalaza u pećinama pod Jerininim brdom u selu Gradac i u Risovači na Venčacu izgrađene su slike tadasnjeg ljudskog života. Oko 25.000 godina pre nove ere čovek napušta pećine, čime se završava prvo poglavlje istorije ljudske zajednice na teritoriji Srbije. Arheološka nalazišta u Đerdapu potvrdila su da se tamo razvila jedna od najsloženijih kultura praistorije, nazvana kultura Lepenskog Vira (7.000-5.500 godina pre n.e.). Na internetu se nalaze podaci o figurinama nađenim u Lepenskom Viru iz sedmog milenijuma stare ere, a ispitivanja radioaktivnim ugljenikom potvrđuju starost nađenih artikala na oko 8.580 godina, odnosno preko 6.500 godina pre Hrista. Postoji i podatak da je kolevka Evrope u Rajkovoj Pećini, na Rudnoj Glavi kod Majdanpeka uz Baljetinsku reku. Najstariji ljudi ove kuture živeli su u naseljima, u zajednici od dve do četiri biološke porodice. Neolitska kultura na prostorima severno i južno od Save i Dunava razvila se od 5.300 do 3.200 godina pre n.e., a najznačajnija nalazišta su Starčevo i Vinča".<br />
Poreklo imena Srbin<br />
<br />
Srpski istoričar Jovan Rajić u "Istoriji Srba" (1794.), iz starih izvora, izvodi poreklo Srba od Hunskih Sabira. Drugi izvori, ime Srba izvode iz Srbata - Sarmata, a takođe i od reke Serbice (između Eufrata i Tigra u Mesopotamiji, današnji Irak). Neki autori ime Srba izvode iz reči sobranie (zbor, sabor) i slično, a neki ga prostorno vezuju za Sibiriju, jednu od naših prapostojbina. Češki istoričar Pavel Šafarik vezuje srpsko ime sa reči Sjarbin, Serb, Serbin, Sibrin, što su sve oblici značenja roda, naroda, a što ima isto značenje sa latinskom reči gens i natio, ili indijskom reči Serim, što znači narod iste krvi. Neda Marinović u opisu najstarijeg naroda na Balkanu iznosi da Srbin, u starodavnom indijskom jeziku, sanskritu, iz koga su potekli svi indo-evropski jezici, među kojima i srpski, označava slobodnog čoveka, junaka, koji se večito bori za sopstveni opstanak. Prema ruskom istoričaru Veltmanu u delu "Atila i Rusi" ime Srbin od starine odnosilo se na vojnički, ratnički stalež u Rusiji, a reč Srb označavala je vojnika, hrabarog čoveka i navodno od Srba su postali Kozaci. I dan danas oko reke Volge reč Serbo označava porodicu, rod, svojtu, a kod Belorusa reč Sabr ili Sjarb znači silu, množinu velikog naroda iste krvi i jezika. Kod Velikorusa reč Serbi označava zdrav, junačan, silan soj ljudi. Kod Lužičkih Srba reč Sorab ima značenje čoveka najrazboritijeg, najlepseg, najodabranijeg u tom rodu. Kod Ukrajinaca reč Sirbin označava gospodara. U srpskom narodu od davnina postoji pohvala pokojnika, za koga se smatralo da je bio dobar, sa visokim odličjima, koja kaže: "Baš je pravi Srbin bio i srpski živeo". A u Crnoj Gori hrabrog junaka su hvalili sa: "Srb od Kosova". I u turskom jeziku reči Sirb i Serb imaju značenje naroda jednog kolena, hrabrog, ubojitog i nepokornog. Kod starih Persijanaca reč Sarb znači glava, starešinstvo. Kod Arabljana, Haldejaca i Jevreja reč Srb označava slobodnog čoveka, junaka, nepokornog. U starom sanskritskom jeziku reč Serbh znači ne dati se nikome, a koren te reči znači seme, koleno i rod. Šafarik i Kolar su citirali, takođe, da reč Srbi označava rođake, svojtu. Nepoznatom čoveku Srbin će reći: "Kako se Ti ono zvaše Rođače".<br />
<br />
Za Srbe se ponegde vezuje ime Vlah, što su Turci usvojili od Hrvata. To ime pripadalo je Keltima sa kojima su Srbi došli u dodir 400 godina pre n. e. Kasnije se Vlah zvao ratar ili pastir. Kada su Turci okupirali srpsku državu, Srbi su se povlačili u planinske predele i pretežno se bavili zemljoradnjom i stočarstvom, pa su im po tom osnovu Turci dali ime Vlasi, mada ta reč označava zanimanje a ne narod. Danas se Vlasima naziva narod koji živi u Rumuniji. Stari istoričari Srbima daju ime Rac, a to potiče od značenja čoveka iz Raške, postojbine Srba po doseljavanju na Balkan. Ime Srb i Sorab vodi takođe poreklo iz samog srpskog jezika, gde ima značenje ogromnosti i sile naroda jedne krvi. Prema tome, veruje se da su Srbi u vreme usvajanja svoga imena posedovali sve ove osobine. U "Istoriji naroda srednje Azije" Joachim je zabeležio reči kineskog pograničnog guvernera Hju Ju-a, 160. godine pre n.e.: "Srbi su nas napadali 30 puta od proleća do jeseni". Takođe, kineski državnik Caj Jun kaže: "Od kako su pobegli Yuni (Huni), osiliše se Srbi i zavladaše zemljama njihovim. Ima ih sto hiljada vojnika i prosvećeni su, plemena su im silnija i mnogobrojnija i mi ne možemo da im se odupremo". Istraživanja su potvrdila da čak i na Tibetu i dan danas postoje nazivi koji su čisto srpski, kao: čedo, jarak, sila, čiča, rudnik, gora, luč, kao i imena: Božan, Milovan, Srbica i druga, Miloš Milojević ih je zapisao 710. Nemac Ekerman tvrdi da ime Srbin označava narod, a Henrih Leo, da to ime dolazi od sanskritskog imena Sarb ili Srp, sto označava narod koji se često seli. Istaknuti Slavista, Francuz Siprijan Rober iznosi da ime Srbin obeležava celu jednu rasu naroda i da su to Iliri, najstariji Sloveni. Jakov Grim je u predgovoru "Maloj gramatici Vuka Karadžića" napisao: "…da nema slavnijeg imena koje bi se moglo upotrebiti za sve Jugo-Slovene i da ni jedno drugo pleme nema takvu istoriju koja bi se mogla uporediti sa srpskom".<br />
<br />
Po Herodotu svi Tračani, Skiti, Vendi, Tribali i Iliri su Srbi. Inače reč Tračani, nastala je u grčkom pogrešno zbog nemogućnosti izgovora suglasnika, što se odnosi na Rašane.<br />
<br />
Aleksandar Veliki poklonio je srpskim plemenima mnogo zemlje u Srednjoj Evropi u znak zahvalnosti za ratne zasluge, nazivajući te nove zemljoposednike Panovi (gospodari). Smatrao ih je velikomoćnim i najčuvenijim narodom, koga je nazvao Slavan. Na samrti je izrazio želju da svi narodi od Jadranskog do Hladnog mora žive po zakonima "Slavnih". Tako je kažu, odlučio umirući pobednik u belom gradu Aleksandriji. Dr. Deretić navodi da je iza Aleksandra Velikog ostalo zapisano da je neki veliki vojskovođa, pre njega, preduzeo pohod sa Helmskog (Balkanskog) poluostrva iz Srbije na istok sve do Indije. Bilo je to nešto preko 2000 godina pre Hrista, a taj veliki vojskovođa zvao se Nino Belov, koji se u "Svetom pismu" spominje kao Nebrod. Cilj mu je bio Indija. Krenuli su iz današnjeg Niša, prešli Malu Aziju i stigli do Indije. U starim zapisima zabeleženo je da je to prvi prodor Arijevaca, a ime su dobili po bogu Aronu, čiji su tragovi kulta pronađeni na današnjim predelima Kosmeta. Skorašnja otkrića potvrdila su da su Sloveni (Srbi), kao Arijevci okupirali iranske visoravni i oblasti Inda i Ganga. Njihovi običaji ostali su očuvani u Vedama. Prema tome, Sloveni su se dokazali kao nosioci Arijanizma, dok sami Indusi smatraju da su im Vede podarili bogovi. Nina Belova nazivali su i bogom Bak. On nije bio samo osvajač, već i graditelj, a svoju ljubav prema graditeljstvu preneo je i na svoju ženu Semiramu, koja je bila očarana gradnjom Vavilona i naredila je da se taj grad dovrši po njenim zamislima, kojom prilikom je sagrađen most dug 900 m za ulaz do centralne kule, na čijem vrhu je sagrađena opservatorija. Posle Nina Belova, novi vojskovođa Serbo Makeridov, po uzoru na Nina, izveo je drugi pohod Arijevaca na istok, a on se u svetom pismu spominje kao Asur i neki ga otuda smatraju osnivačem Asirskog carstva. Prema tome, Aleksandar Veliki je bio treći osvajač dalekih svetova i išao je "utabanim stazama" tek 335. do 332. godine pre Hrista. Aleksandar nalazi Srbe između reka Inda i Dželama, koji su tu ostali od Nina Belova i živeli u dva grada, od kojih se jedan zvao Serbija. Aleksandar taj grad dograđuje i ulepšava i naziva ga Aleksandrija Serbijska.<br />
<br />
Grčki istoričar Herodot govorio je da su Srbi posle Indusa najveći narod na svetu. Herodot je Srbe svrstavao u Tračane, dok su ih drugi svrstavali u Skite, Sarmate, Gote, Hune, Avare i Vende, a neki su ih nazivali Sklav i Slavin. Češki istoričar Šafarik, koji je bio profesor u Novom Sadu, doslovno kaže: "Ime Srbin je najstarije i duboko ukorenjeno među svim Slovenima". Nemački i ruski istoričari prihvatili su uglavnom Herodotovo tumačenje da su Srbi Tračani. Njihovo tumačenje za to je sledeće: "…među Srbima od pamtiveka živelo je veliko pleme nazivano Raščani ili Rasi, a to ime potiče iz Indije od reči Raška, sto označava rujnu crvenu boju, koju su Srbi od uvek voleli." Otuda su iskonski Raščani Crveni Srbi. Ti Srbi u vreme Herodota su živeli u Maloj Aziji i na Balkanu u Trakiji. Po njima je i nazvana oblast Stara Raška u Trakiji pored reke Marice i novija Raška, Nemanjina prva Srbija. I danas postoji rečica Raška, koja se uliva u Maricu kao i ruševine grada Ras. Jovan Rajić navodi kako je mađarski istoričar Istvanfi, Despota Đurđa Brankovića nazivao Đorđem Tračaninom, a grčki istoričar Laonik Halkokondil kaze da su Srbi Ilirci, došli iz zemalja iza Dunava i tvrdi da su Srbi najstariji i najveći narod na svetu (podrazumevajući pod tim imenom sve Slovene). U Minhenu se nalazi originalna nemačka hronika, pisana oko 750. godine nove ere, u kojoj doslovno piše: "Srbi predstavljaju tako veliko carstvo (regnum) da su iz njih proizašli svi slovenski narodi" (Hormayers Archiv, st. 282-283). Hrvatski istoričar Maretić, pišući o rimskom istoričaru Pliniju, koji je živeo u Hristovo doba, navodi da su Srbi živeli oko Dona, a Vendi uz Vislu. U to doba Srbe su uglavnom nazivali Tračanima, Tribalima, Vendima i Antima. Prokopije iz Cezareje, gotski pisac Jornand i Arapin El Bakr' tvrde da su Srbi nastanjivali veliki deo Azije, ceo Balkan i još pre Hrista dopirali do Rima. Dr. Rački u svojoj "Povjesti Slovena" (st. 6 i 7) navodi: "U početku Sloveni su se nazivali domaćim imenom Srbi, tj. rođaci, a stranci, specijalno Nemci zvali su ih Vendima. Tim imenom zvali su ih i Grci i Rimljani još od sedmog veka pre Hrista". Sve ovo potvrđuje da su Srbi najstariji slovenski narod i da je ime Srbin hiljadama godina starije od imena Sloven. Ime Sloven javlja se prvi put u petom veku (491. g.) nove ere, sa rimskim osvajanjem. Pomerajući se na Zapad Evrope, Srbi su se sukobili sa Germanima. U to doba sva srpska plemena međusobno su se razumevala i počeli su se zvati Slovenima, a one koje nisu razumeli nazvali su Nemci, jer su im delovali nemo. Kako su se do tada svi Sloveni nazivali Srbima i hiljadama godina sačuvali to ime, otuda su svakako oni bili kičma i srž svih slovenskih naroda. Češki istoričar Jan Dobrovolski, u "Jahrbuch 1827" kaže: "Istovetnost imena lužičkih i balkanskih Srba nije slučajna, ona potiče iz prastarih vremena kada su se srpskim imenom nazivali svi Sloveni". A Pavel Šafarik u knjizi "Slovenske starožitnosti" piše: "Ime Srb duboko je ukorenjeno među svim Slovenima i moglo je samo u svojoj pradomovini dobiti svoj pravi značaj". Rus Veltman u svojoj istoriji potvrđuje da je u drevnim vremenima ime Srbin bilo zajedničko svim Slovenima". Takođe, nemački etnolog Zering piše: "Prvo opšte ime svih Slovena bilo je Srbli, sto je značilo ujedinjeni", a mađarski grof Kalaj u svojoj istoriji pisao je: "Po ispitivanjima najboljih naučnika svi slovenski narodi u prastaro doba nazivali su se Srbi". On takođe navodi da se od šestog veka pojavljuje ime Slavi, dok su svi Sloveni živeli zajedno i nazivali se sabraćom. Interesantno je pisanje češkog viteza Dalimila, od pre 850 godina, kada on navodi "Srbove nastaniše na Balkanu, uz more pa se razgranaše sve do Rima". Slovenac Krek tvrdio je da je prvo ime svih Slovena bilo Srbin. Nema, međutim, pisanih dokumenata o cepanju tog jedinstvenog naroda u sadašnje slovenske narode. Tek po neko dodiruje tu temu. Tako, ima tvrdnji da su cepanja nastala na početku nove ere, a i takvih koja pominju da je do toga došlo sedam-osam stotina godina pre toga. Franjo Rački piše "Širenjem svoje vlasti ka severu i istoku Rimljani počeše dobijati tačnije vesti o Srbima, koje su oni kao i Grci nazivali Vendima, iz baltičkih krajeva od kojih su kupovali ćilibar od sedmoga veka stare ere". Rimski istoričar Aleksandar Giljferding pisao je: "Baltički Vendi imali su bogate i velike gradove, prosvetu, državno i versko uređenje i trgovinu koja je zadivila savremenike". Pošto su živeli na ogromnim prostranstvima, a vezivao ih je zajednički jezik, a ne političko jedinstvo, to je cepanje Srba moglo nastupiti par hiljada godina pre Hristova rođenja, usled prenaseljenosti i potrebe za novim prostorima. Prema predanju i nepobitnim podacima Srbi su pre dve hiljade šest stotina godina imali naprednu i prosvećenu državu na Baltičkom moru. A njihovo doseljavanje iz Indije na Baltik usledilo je preko hiljadu godina pre toga.<br />
<br />
Nemac Jirgen Španut, istražujući nemačku istoriju, otkriva srpska groblja na tlu Španije, Portugalije i Bretanje od 3.000 godina pre Hrista. On takođe u pećini kod mesta Mas-d' Azil u Francuskoj otkriva belutke, koji predstavljaju prve početke stvaranja pisma, počev od ledenog pa do ranoistorijskog perioda. A u mestu Glozel otkrio je kamenje na kome je našao iklesane jelene, medvede i životinje koje mogu biti panteri ili divlji konji, sa oznakama koje pripisuje filistinskom ili sinajskom pismu. Ove iskopine procenjene su na devet do deset milenijuma starosti pre Hrista. Francuski arheolog Morle nazvao je to pismo azbuka Glozel, a Jirgen Španut navodi: "Oni koji su izmislili ovo pismo su postavili kamen temeljac naše civilizacije". On misli da se radi o Filistincima, a po uporedbi sa nasom ćirilicom proizlazi da se radi o Srbima. Platon smatra da je isto kraljevstvo vladalo Sredozemljem i Egiptom i preko Tirenskog mora protezalo svoj uticaj sve do Gibraltara. Na sve to Ilija Živančević napisao je da je Slovenstvo bilo rastureno od Vladivostoka do Jadrana, kao kičma čovečanstva.<br />
<br />
Najstariji haldejski, asirski i misirski rukopisi i kameni spomenici ljudske civilizacije stari su oko sedam hiljada godina. Po njima najmanje toliko je stara i srpska istorija. U tim spomenicima spominje se ime Srbin, ali ne i Sloven. I "Kineski dvorski dnevnik", koji je neprekidno pisan od oko dve hiljadite godina pre Hrista, sadrži podatke da su tada Srbi živeli u azijskoj Sarmatiji i u zemljama iza Dona. Tada je srpski narod živeo na prostorima od Sibirije do italijanske Venecije. Francuz Rober Siprijan razvio je teoriju o poreklu svih Slovena od Iliro-Srba, tj. od podunavskih balkanskih Srba, koji su se prostirali od Baltičkog i Crnog mora do Kavkaza i Kaspijskog jezera. Srbe donjeg Dunava on naziva proto-Srbi ili prvobitni Srbi i za proto-Srbe tvrdi da su ta područja nastanjivali ranije od vremena u kome je živeo Mojsije. Za kasniji dolazak Srba na Balkan Siprijan kaže da su oni samo došli sabraći u pomoć u borbama protiv Rimljana. Nije čudo da su od tada neki narodi modifikovali jezik pa čak i davali sebi druga imena, zbog ogromnih razdaljina i otežanog komuniciranja. Imena Čeha, Hrvata i Rusa pominju se prvi put u pisanim spomenicima od sestog veka n.e., nekoliko hiljada godina posle Srba. O tome Safarik pise: "Nikada do šestoga veka nije pomenuto ime Čeh, Leh ili Sloven, a i o Poljacima i Rusima pisana istorija govori tek u devetom veku.". Prema zapisima Jornanda i Prokopija, Vendi i Srbi su dva imena jednog istog narodnog stabla. Lužički Srbi za sebe kažu da su oni iz balkanske Srbije, što potvrđuju nemački istoričari Setgen (Schoettgen) i Krajsih (Kreysig), uzimajući za osnov ista imena ljudi, reka, planina i drugih geografskih pojmova. Poljaci su u novijim istraživanjima utvrdili prisustvo Slovena (Srba) na baltičkoj obali od pre 2.000 godina pre Hrista. To su bili Protosloveni (Protosrbi), čiji su potomci današnji Lužički Srbi. Olga Luković-Pjanović kaže da su Bosna i Slavonija bile srpske i zvale se "Bela Srbija", a prostirala se sve do današnjih nemačkih granica. Rober Siprijan zaključuje da su Srbi najstarije stablo slovenske rase i da su ih na Zapadu nazivali Vendi, kao i da su žitelji Sarmatije autohtoni Srbi. Po Iliji Živančeviću Dušanov Zakonik predstavlja samo kontinuitet tradicionalnog vendskog porekla, a Valter Vist (Walter Wuest) piše da je sanskritski jezik nastao iz vendskog, ali mu ne moze odrediti vreme. On tvrdi da je u Indiju došao sa severozapada, a po svim upoređivanjima jedina je mogućnost da je to bio srpski jezik. To je u saglasnosti i sa Ilijom Živančevićem, koji kaže: "Sloveni su ostalim narodina dali reč." I on kao vreme nastanka sanskritskog jezika određuje 4.500 godina pre Hrista, dok Emil Burnuf (Emil Burnouff) nalazi da je to bilo daleko pre, čak u doba "mrače praistorije". On nije usamljen u tvrdnji da su grči i latinski jezici nastali iz pelazgijskog jezika. A za narod Pelazga kaže da su živeli u Sredozemlju i po Alpima. Pelazge su mnogi proslovekovni autori identifikovali sa starovekovnim Srbima.<br />
<br />
Jedan ogranak Srba, koji je iz Sarbarske, preko Male azije, stigao na Balkan 3.000 godina pre Hrista, naselio je Staru Rašku (Trakiju), a jedan deo istih se morskim putem spustio do Krita u tri talasa 1.800, 1.500 i 1.400 godina pre Hrista. Pobedili su Krićane ali su se sa njima izmešali i pretopili u novi narod - Grke ili Jeline. Podaci govore da ni imena grada Atine i istoimene boginje nisu grčka. Ima zapisa koji tvrde da su i Akropolis sagradili Srbi. Sami Grci za sebe veruju da su oni nastali od naroda zvanog Pelazgi i da su govorili "varvarskim" jezikom, a nalazi ukazuju da su to bili Srbi. Olga Luković-Pjanović za Grke kaže da su oni ostatak hordi asirskih i Ramzesovih trupa, koje su se pomešale sa srpskim plemenima, a takav stav zastupa i sam Herodot. Na Kritu se zadržalo jedno pleme Borusi, koje se nije mešalo sa Krićanima. Kada su se i oni uputili na sever, zaposeli su obalu Baltika i održali svoj jezik sve do pre 200 godina, od kada su ih Nemci germanizovali i preimenovali u Pruse (Projzen izgovaraju Nemci napisano Preusen). Srbi sa Peloponeza naselili su oblasti iznad Save i Dunava stvorivsi prvu Panonsku Srbiju. O samoj Troji zapisi Mihaila Lomonosova i Mavra Orbinija, kao i pevanje Ivana Gundulića, idu u prilog umešanosti Srba u trojanski rat. Padom Troje Srbi su u drugom talasu 1860 godina pre Hrista, opet došli na Balkan i proširili se do Venecije.<br />
<br />
Katarina Velika, ruska carica, je lužičko-srpskog porekla, što su istoričari potvrdili po tituli njenoga oca (bio je princ oblasti Anhatt, Zerbst - Serbiste). Katarinu su u mladosti zvali "Severna Semiramida". Ona je sama za sebe govorila da je slovenske rase i pisala Grimu 1784. godine da je slovenski jezik bio prvobitni jezik ljudskoga roda, a kako kaže naš narod: "Carska se ne poriče".<br />
<br />
Nikola Frere, kako navodi Šafarik, smatrao je srpski majkom tračkog i grčkog jezika. Šafarik u svom delu "Starožitnosti" piše: "Srbi žive u Evropi od najdavnijih vremena ili od praistorijskog doba, a tako rasprostranjen narod vodi svoje poreklo od najdalje prošlosti". On tvrdi da su Srbi nastanjivali gotovo celu Evropu i mnoge delove Azije, pa otuda ona naša stara izreka: "Govori srpski da te ceo svet razume". Za srpski jezik Šafarik kaže da je: "Tako originalan, čist, gramatički savršen i bogat, te nije mogao da se oblikuje bez postojanja jednog jedinstvenog prvobitnog i samostalnog naroda". A stari srpski jezik bio je sasvim sličan današnjem, savremenom, što je retkost u istoriji jezika. Kad je reč o pismu još niko se nije ni približio Vukovom pravilu: "Piši kao što govoriš, čitaj kako je napisano".<br />
<br />
Sigismund Herbestajn navodi da su Srbi živeli na celoj obali Jadranskog mora, od Venecije do Konstantinopolja, uključujući tu i srpski Carigrad, pa navodi Miziju, kao balkansku oblast, koju su grci i Rimljani delili na Gornju i Donju Miziju, te dalje Lužičke Srbe i Srbe u današnjoj Mađarskoj. Rober Siprijan za Dunav kaže da je srpska reka, a Srbe naziva početnim narodom i majkom naroda a srpski jezik - jezikom majkom. Nestor Kijevski, Leonik Halkokondilo i Rober Siprijan se slažu i svi nazivaju podunavski basen praslovenskom kolevkom Evrope.<br />
Podunavlje, prva srpska postojbina<br />
<br />
Miloš Milojević piše da su Srbi od iskona živeli na svojim sadašnjim zemljama, od Italije ili Sredozemnog mora do Grčke i od Jadranskog do Crnog mora, tu su imali svoje sveštenstvo i uređenu crkvenu upravu u licu svojih arhiepiskopa sa sedištem, između prvog i četvrtog veka n.e. u Sirmijumu, drugoj rimskoj prestonici, današnjoj Sremskoj Mitrovici. U četvrtom veku, pod navalom Huna, povukli su se u Zvečan, na Kosovo, gde su takođe stvorili Kosovsku Mitrovicu. Po Milojevićevim nalazima srpska crkva starija je od rimske i grčke.<br />
<br />
Zna se da su Srbi u prastara vremena bili monoteisti (verovali su u jednoga boga), dok je mnogoboštvo nastalo kasnije u Grčkoj. Prema Veselinu Čajkanoviću srpska religija pretežno je indo-evropska i u njoj ima najviše elemenata iz indo-evropskih vremena. Kazimir Šulc navodi pismo apostola Pavla, prema kome je on (apostol Pavle) propovedao "Hristovo Jevanđelje", Hristovu veru kod Srba, od Jerusalema do Italije.<br />
<br />
Draško Šćekić u svojoj knjizi "Sorabi - istina o srpstvu od iskone" iznosi da su Srbi na našim današnjim prostorima živeli više od 7.500 godina. On takođe tvrdi da su Srbi zvanično počeli da broje godine od 5508. godine pre Hrista, prema čemu se navodi da je despot Stefan Đurađ Branković poginuo 6935. godine i da je knez Lazar poginuo na Kosovu 6893. godine. Prema tome, autor ovoga teksta pise ovo godine 7511. u Kanadi. Šćekić takođe navodi da su Mesopotamci počeli brojati godine 3.200 a Egipcani 3.000 godina pre Hrista, Rimljani od 743. godine pre n.e. (godina stvaranja Rima), Grci od 776. godine pre nove ere, od prvih olimpijskih igara. Prema tome Srbi su počeli meriti vreme davno pre svih. Prema tom srpskom kalendaru Car Dušan je proklamovao svoj Zakonik na praznik Vaznesenja, 21. Maja 6857. godine. Dušanov Zakonik ima gotovo svetovni karakter, baziran na hiljadugodišnjim tradicijama srpskog naroda, koje se nalaze u Vedama, a one nose pečat neprolazne mudrosti izvan vremena i prostora. Svi današnji slovenski narodi bili su ujedinjeni pod imenom Srbi, govorili su zajedničkim jezikom, iz koga se kasnije razvilo 12 različitih govora. Šćekić takođe prikazuje, kad je reč o prakolevci srpstva, Indiji, da je tamo nastala prva Srbija, pod imenom Sarbarska. Odatle su oko 4.500 godina pre Hrista započele prve seobe i to u tri pravca: prva u pravcu rajske zemlje Mesopotamije, druga ka srednjoj Aziji, a treća ka severnoj Aziji, današnjoj Rusiji, gde je stvorena plemenska država nazvana Sirbidija, Sirbirija ili Sirbija - Sibir. Ovo je u saglasnosti i sa drugim autorima koji će u daljem tekstu biti prikazani.<br />
<br />
U vreme kralja Milutina (1282. do 1321.) na srpskom dvoru jelo se zlatnim viljuškama i kašikama, a u Evropi je viljuška prvi put uvedena u XVI veku, u vreme Henrika III i to je doživljeno kao izuzetan događaj.<br />
<br />
U traganjima za srpskim korenima Ognjen Radulović navodi da je Balkansko poluostrvo bio prvi naseljeni region iz koga su kasnije naseljavani ostali delovi Evrope. Srbi se ovde nisu doselili, već su tu živeli od svoga početka i odatle su se raseljavali. Podunavlje je kolevka evropske, pa i svetske civilizacije. Prema tome, sadašnji stanovnici Balkana su potomci plemena Rašana, koji su tu živeli od najstarijih vremena. Istoriju Tribala, trinaest vekova pre Hrista, Herodot smešta u Pomoravlje, kako kaže zapadno od reke Istkar, gde iz ilirske zemlje reka Angro teče na sever i uliva se u Astkar. To prema sadašnjem stanju odgovara slivu zapadne i velike Morave i Dunava. U knjizi "Civilizacija Germana i Vikinga" izdatoj 1976. godine u Švajcarskoj, Patrik Lut (Patrick Louth) pise da su 2.000 godina pre Hrista u Skandinavske prostore došli narodi iz Podunavskih ravnica. Za mnoge istrazivače ostali su "misteriozan" narod. Drugi Švajcarac Judžin Pitar (Eugene Pittard) kaže da su ti "misteriozni" narodi naselili i obale Norveške i Škotske, a smatrali su ih pripadnicima dinarske rase, bili su visokog stasa i lepi. Po Pitaru kretali su se od Venecije, preko Centralne Evrope i Nemačke, do Švedske i Norveške, a druga grana prešla je moreuz Kale i nastanila britanska ostrva. Sve su to bili naši pretci, Srbi.<br />
<br />
Obelisk iz Ksantosa sadrži natpis uklesan u kamenu, koji pretstavlja zbirku zakona starih Srba. Ovaj zakonik stariji je nekoliko vekova od Mojsijevog. Prema Ptolomejevoj "Azijskoj i Evropskoj Sarmatiji i delu Indije" u Grčkoj na ostrvu Halkidiki jedno mesto, na kome je persijski car Kserks preveo 1,700.000 vojnika u petom veku pre Hrista, još uvek se zove Prevlaka. Senzaciju u svetu izazvao je ruski istoričar Jurij Miroljubov 1954. godine kada je počeo da objavljuje prevode "Velesove knjige", koja pretstavlja hrastove daščice na kojima je urezana slovenska hronika od 650 godina pre Hristovog rođenja. Svetislav Bilbija prvi je dešifrovao etrursko pismo, primetivši da etrurska slova potsećaju na slova Vukove ćirilice. Kada ih je počeo čitati s'desna u levo, uspeo je da sklapa reči koje su imale isti koren kao mnoge reči u savremenom srpskom jeziku. Prethodno su se mnogi zapadni naučnici bezuspešno mučili da dešifruju etrurski jezik, uporno odbijajući da za to upotrebe slovenski, dakle srpski. Tako je nađen ključ za etrursku bravu. Bilbija je zatim našao da se ćirilica razvila iz klinastog pisma Nizana, naroda u literaturi zabeleženi kao Hiti iz Male Azije, koji su 2.000 godina pre Hrista u oblasti Likiji podigli grad Srb. Uporedivši zapise sa obeliska iz Ksantosa sa znacima Vukove ćirilice Bilbija je pročitao sve spomenike etrurskog naroda i time utvrdio da svi ti narodi potiču iz Podunavlja, sa područja na kome danas žive Srbi. Poznato je da su Etrurci pre Latina živeli u današnjoj Italiji i sebe su nazivali Rašanima. Opšte je prihvaćeno tumačenje naučnika da reč Ras označava soj, rasu, pripadnost plemenu koje govori istim jezikom. Mi danas znamo da su Rašani bili žitelji Nemanjine države i još postoje ruševine grada Ras. Prema tome govoriti o Etrurcima, znači govoriti o Rašanima koji su živeli na području vinčanske kulture, severozapadno od Prokuplja.<br />
<br />
Komentarišući istraživanja profesora Deretića, Ognjen Radulović navodi da su Rimljani prelaskom Jadranskog mora, krenuli u osvajačke pohode i naišli na Ilire, a kasnije i na Tračane, narode koji su naseljavali te oblasti. Iliri su zapravo bili Veneti ili Vendi - srpski narod, a Rimljani su im dali ime Iliri prema tadasnjem vladaru koji se zvao Ilija, koji je vladao u području današnje Hercegovine i dela Crne Gore. I na ostrvu Rabu postojao je grad Sarba. Za Tračane se navodi da su bili vrlo žilav narod, a po brojnosti odmah iza Indusa.<br />
<br />
Prema istraživanjima dr. Milorada Stojića, Tribali su naseljavali oblasti celog srpskog Podunavlja, kompletno Pomoravlje, donju Posavinu, deo Kolubare, istočnu Srbiju, severozapadnu Bugarsku i prostirali se na jug do Skoplja. Kontinuitet Tribala na ovim područjima traje od trinaestog veka pre nove ere, pa do drugog veka posle Hrista. Imali su uređenu državno-pravnu teritoriju, što svedoči njihov grb, koji se pojavljuje posle propasti srednjovekovne srpske države. Srpska država Nemanjića imala je svoj grb: na crvenom štitu dvoglavi beli orao, a grb Tribalije se javlja od sedamnaestog do osamnaestog veka kao grb Šumadije. U novije vreme brojni istraživači smatraju da su Iliri i Sarmati, odnosno Sloveni jedinstven etnos. Herodot je tvrdio da su Veneti i Iliri isti narod, a Ptolomej da Veneti čine deo Sarmatije. Milan Budimir opisuje pojave Veneta na obalama Atlantika, Baltika, u Alpima, u dolini reke Po, na Balkanu (Dalmacija, Tesalija, ušće Dunava) i u severnoj Anadoliji. Nas književnik Miloš Crnjanski naveo je imena na desetine geografskim pojmova u Britaniji koji odgovaraju nazivima na tlu naše zemlje. Anonimni autor iz sedmog veka pisao je da su postojale tri Srbije: jedna do Grčke, druga u Dačiji, a treća u Sarmatiji. Celokupnu ovu oblast osvojili su Rimljani, pod svojim imenom Ilirik. Upravni centar bio im je u Sirmijumu, gde vladavina "ilirskih i dačkih careva" traje od 248. do 392. godine nove ere.<br />
Srbi u severozapadnoj Evropi<br />
<br />
Za Hrvate se govori da se to ime pominje prvi put od šestoga veka nove ere i da se odnosilo na Srbe koji su živeli po planinskim predelima, hrbatima, slično današnjem nazivu Zagorci. Sam hrvatski istoričar V. Kljajić u svojoj istoriji "Seoba Hrvata" piše da se deo Srba nazivao Goranima ili Horvatima, što nije označavalo narod nego plemena. Česi su ih nazivali Hrbatima, a Šafarik navodi da reč Hrvat označava brđanina. Po Dalimilu i Šafariku, Hrvata, kao naroda, uopšte nije bilo. Ruski istoričar Nikola Durnov kaže: "Milioni Srba primivši katoličanstvo pretvoriše se u Hrvate". On u "Ruskom Straniku" opisuje Zagreb kao prestonicu pokatoličenog srpstva. U "Varšavskom dnevniku" general Gurka pisao je 1880. godine: "Nikad Rusija neće sankcionisati istorijsko nasilje, da se stvori zasebno od srpskog naroda hrvatska katolička kraljevina, gde živi srpski pokatolišeni narod".<br />
<br />
Na prostorima današnje Galicije i Poljske od pre preko tri milenijuma postojala je Bela Srbija. Njen drugi deo obuhvatao je prostore današnje Češke i Bavarske. Česi su živeli u Beloj Srbiji, a samo ime Čeh imalo je počasni karakter. Oko reke Morave živeli su Moravci. Bliski Moravcima bili su Slovaci, čije poreklo takođe datira od Srba po tvrdnji austrijskog istoričara Sinise, kao što su i Srbi Korutanci, današnji Slovenci, prema nemačkom istoričaru Dimleru. Oni Srbi koji su živeli po gajevima i šumama dobili su ime Lesi ili Šumadinci (šuma se na ruskom zove les), a oni koji su živeli u nizinama nazvani su Poljacima. Poljski istrazivač Jozef Kostriževski potvrdio je ime Poljske, koje je došlo od srpske reči polje, a odnosilo se na zemljoradnju. Po Jovanu Luciju, Bela Srbija bila je u Karpatskim gorama, a Šafarik je pisao da je za Tatrama, današnji delovi Poljske i Rusije, živeo veliki srpski narod. Upravo iz tih prostora Bele Srbije dogodila se poslednja velika seoba Srba početkom sedmoga veka nove ere, preciznije 632. godine. Za Poljake, kao narod, kaže se da nastadoše od preostalih Belih Srba, koji su se i dalje zadržali u staroj postojbini.<br />
<br />
Rimski i grčki istoričari Plinije i Ptolomej, koji su živeli u doba Hrista, pisali su o Srbima koji su bili nastanjeni iza Dona u Sarmatiji. Otuda ih Rusi smatraju za svoje praroditelje. Reč Rus javlja se tek od devetog veka, pa Šafarik u knjizi "Srbove v Rusku" tvrdi da su: "…Rusi ostatak onog srpskog ogranka koji se iselio na Balkan". Poljski istoričar dr. Vaclav Macjejovski kaže: "Treba znati da su slovenska narečja u Bugarskoj i Srbiji stvorila staroslovenski crkveni jezik, a iz ovoga je postao ruski jezik".<br />
<br />
Za Bugare se navodi da su uralsko-mongolskog porekla, koji su okupirali predele sadašnje Bugarske i pokorenom srpskom stanovnistvu nametnuli svoje ime, primili njihovu kulturu, veru i jezik koji su veoma iskvarili. Smatra se da su vekovna razdvojenost i uticaji susednih naroda sa delimičnim ukrštanjima, doveli do izvesnih oprečnosti među plemenima nekada istoga naroda, baš kao i uticaji religija, što je sve rezultiralo u nastanku posebnih današnjih naroda na evropskim prostorima.<br />
<br />
Najstarije srpsko poreklo<br />
<br />
<br />
Napred je navedeno da su haldejski, asirski i misirski rukopisi i kameni spomenici jedni od najstarijih dokumenata ljudske civilizacije, stari preko sedam hiljada godina i da se u njima pominje ime Srbin. Po nekim naučnim teorijama nastanak ljudskih naselja određuje se za razne krajeve u razna vremena. Po drugima smatra se da su prva naselja nastala u srednjoj Aziji, odakle su se narodi dalje vremenom raseljavali. Po takvoj tvrdnji za Srbe se smatra da su ogranak arijskog, ili indo-evropskog soja, kome pripadaju i romanski, keltski i germanski narodi. Za taj dokaz uzima se isti jezik svih slovenskih naroda, proizašao iz prasrpskog jezika indo-azijskog porekla.<br />
<br />
Veliki je broj naučnika koji Indiju smatra srpskom prapostojbinom. Svi se oni slažu da su seobe Srba iz Indije započele pre šest do sedam hiljada godina i da su trajale oko hiljadu godina. Jedan od zagovornika srpskog porekla iz Indije je i dr. Nenad Đorđević, koji u svojoj obimnoj studiji "Istorija Srba" dokazuje da i mi pripadamo indo-evropskom stablu. On tvrdi da Srbi od svog postanka nose svoje ime. Postoji teorija da su se prve seobe Srba odvijale u pravcu kretanja sunca, od istoka ka zapadu.<br />
<br />
Za kolevku svih evropskih naroda smatra se Indija, odakle su seobe za zapad započele pre petnaest hiljada godina. Dokaz tome su mnogobrojne reči u sanskritskom jeziku, istog značenja kao i na srpskom, a zabeležene su pre više od tri hiljade godina. Kao prva istorijska zabeleška je reč Serbh što ima značenje rodbine, semena i kolena. I u današnjim jezicima, indijskom i srpskom ima mnogo reči istovetnog značenja. Evo nekih:<br />
<br />
agan - oganj; bagas - bog; brath - brat; bhala - bela; chata - četa; deti - dete; div - div; dina - dan; dasa - deset; dama - dom; girja - gora; grad - grad; iskra - iskra; kada - kada; kuta - kuća; lip - lep; lot - ljut; laghi - laki; ljubhva - ljubav; matr - mater; mala - mali; more - more; mil - mili; nabas - nebo; nava - novi; paraha - prah; prati - protiv; panca - pet; pena - pena; rabh - rob; rosa - rosa; sa - so; sila - sila; sas - sest; stan - stan; sabha - soba; stala - stol; tata - tata; ta - taj; tvar - stvar; trasti - tresti; trang - trag; tamas - tama; tri - tri; trijdosa - trinaest; tada - tada; vrt - vrt; vicur - veče; vatara - vatra; vi - vi; vas - vas; viva - živi.<br />
<br />
U sanskritskom jeziku imena rodbine su potpuno identična srpskim, kao: tata, nana, brat, prija, sestra, strina, svekar, svekrva, dever, kum, svastika. Postoji istovetnost i mnogih drugih reči kao: guvno, hlad, stoka, goveče, jama, apsara, mana, raka, jad, med, guditi i druge. Ima ih svakako još. Drugi dokaz porekla Srba vezan za Indiju su običaji, koji su veoma slični kod oba naroda, na primer: otmica devojke, unošenje i palenje badnjaka, gatanja, motivi na vezovima i nadgrobnim spomenicima, društveno i državno uređenje i mnogi drugi. Čak su kod Srba bili sačuvani i običaji spaljivanja mrtvih. Reči župa i župan u srpskom i kod Indusa imaju značenje udruženja ili zadruge, a u sanskritskom znače povezivanje. Engleski pisci isticali su istovetnost indijskih i srpskih društvenih jedinica, opština, koje su u ono vreme bile najdemokratskiji oblik društva, sačuvanih u Srbiji do danas. Makarov je zapisao mnoga imena srpskih staništa, koja su ostala do dana današnjeg: Indostan, Avganistan, Kurdistan, Radžastan i jos mnoga druga.<br />
<br />
Nisadeš, divni i nepristupačni vrh, stan bogova po indijskoj religiji, bio je prva srpska postojbina. Citat iz Ritera, na strani 29, glasi: "Sa vrha Mera (brdo u Indiji) pružaju se njegove grane kao Himavat, Henakutaš, Nisadeš, na kojima je živeo surovi i odeven u odelo od kože narod Serba ili Srba". Znači da su Srbi prvobitno živeli na prostorima između himalajskih i hindokuskih planina, preko šest hiljada godina pre Hrista. Ruski istoričar Moroskin ističe da su ostali narodi bili zavidni prema Srbima, koji su nastanjivali oblast Dunaj u Indiji. On takođe navodi da su u unutrašnjosti Indije bile države Prazija, Gangazija i Sarbarska (Srpska), a u primorskom delu oblast koja se zvala Panovska. O postojanju te dve srpske države nađeni su zapisi kod Aleksandra Velikog. To ukazuje na mogućnost da imena Dunava i Panonije nose takođe poreklo iz Indije (ili obratno). I u indijskim geografskim kartama ima imena srpskog značenja: Srba, Sobrana, Čarnigor, Belospor, Kovilje, Žitomir, Mala Bara, Bela Zora, Grad, Careva, Pramen, Mlava, Drvar, Borac, Zagore, Sivonje, Ravnagora, Borje, Dub, Veselgrad, Timok, Sarbatu, Srbistan, Morava, Drava, Kotor, Srbalj i druga. Po Moroskinu, Srbi su ziveli u Indiji nekoliko hiljada godina pre iseljavanja u srednju Aziju, a zabelezena su masovna seljenja pre 5.000 godina. Iz svega proizlazi da se o poreklu Srba u Indiji može govoriti kao o periodu od oko osam hiljada godina ili još više. Masovna iseljavanja iz Indije prouzrokovana su pojavom kuge, koja ih je brojčano gotovo prepolovila, kao i najezdom crnih naroda sa juga koji, su ih nemilosrdno pljačkali.<br />
<br />
Po Moroskinu prvi ogranak Srba iselio se iz Indije u pravcu Mesopotamije, oko reka Eufrata i Tigra, gde su osnovali svoju Novu Sabarsku državu, na tlu današnjeg Iraka. Tamošnji gradovi nazvani su srpskim imenima, a o istima postoje i dan danas neka svedočanstva. Dolazak Srba u Mesopotamiju datira oko tri hiljade godina pre Hrista i tu su se zadržali najmanje oko jedan milenijum. Od tih Srba potomci su se proširili u Malu Aziju, a nešto kasnije odatle su prešli i u Evropu. Delimično su se nastanjivali i u Egiptu. Posle smrti faraona Pepija II, ti Srbi zavladali su područjem koje su naselili i ta njihova vladavina trajala je od 2261. do 2052. godine stare ere. Tu teoriju zastupa i francuski egiptolog Masper Gaston, koji kaže da su Srbi iz Sarbarske stigli u Afriku u tri navrata. Gaston svoju tvrdnju zasniva na srpskim natpisima na egipatskim piramidama i kamenim spomenicima. Srbe su Egipćani nazivali "kraljevi pastira", a vladali su Donjim Egiptom. Ovo je u potpunoj saglasnosti sa izučavanjima našeg istoričara Stojana Boškovića, koji u "Istoriji sveta" piše kako su Egipćani podizali ustanke protiv srpskih vladara u Donjem Egiptu. Fransis-Maria Apendini piše da su Srbi neko vreme gospodarili Sirijom, odakle su napadali Egipat. Za takozvani "čudesni" period Egipta označava se porobljavanje od strane nekih stranih naroda i vladavine izvesnog Arse (ime mu je pisano ćirilicom APCA). Za taj "čudesni" period Fransisko-Maria Apendini kaže da su to narodi došli iza Kaspijskog jezera, koji su najratoborniji narod, a vladali su dugo vremena Egiptom i Sirijom i zvali su se Srbi.<br />
<br />
Prvi doseljenici u Evropu zadržali su se na Balkanskom poluostrvu, dok su u manjim grupama otišli do Italije pa čak i do Spanije, 3000 godina pre Hrista. Prvo srpsko doseljavanje na Balkan dogodilo se oko tri do četiri hiljade godina pre Hrista. Šafarik tvrdi da se ni za jedan evropski narod osim Srba, ne može dokazati poreklo iz Indije, a za Srbe za to postoji istorija. Čak su i u baskijskom rečniku nađene reči srpskog naziva: gora i gori (ono što gori), kao i mnoge druge. Nađen je čak podatak da u jeziku Baska ima 30-40% reči srpskog značenja. Miloš Milojević, u delu gde piše o životu Srba u Francuskoj i Danskoj, gde i danas postoje geografski toponimi srpskog značenja, navodi da je tokom velikih progona Srba stradalo 30 do 60 miliona Srba u Evropi. On takođe navodi srpska boravišta u Holandiji i Belgiji i da se je Amsterdam nekada zvao Slavengrad. A kada je dr. Olga Luković-Pjanović došla u Francusku, izvesna dama Hermina joj je ispričala priču svojih roditelja, po kojoj su Srbi vladali u Alzasu, što Olga tada nije znala. Međutim, kasnije je to utvrdila kao istinito i nije mogla oprostiti svojim profesorima istorije koji je tome nisu naučili, a još više Srpskoj akademiji nauka koja o tim stvarima permanentno ćuti.<br />
<br />
Drugi ogranak Srba iz Indije krenuo je prema Kaspijskom moru i planinama Kavkaza, gde su osnovali domovinu 2.560 godina pre Hrista i nazvali je Serbanija. Tu su se zadržali nekoliko vekova, sve dok ih odatle nisu potisli novi osvajači.<br />
<br />
Treći srpski ogranak usmerio se pored kitajskog carstva (Kine), u pravcu severa i nastanili su se u Sibiriji, gde su osnovali državu Sirbidija ili Sirbija 3.200 godina pre Hrista. Od te reči Sirbija postala je današnja reč Sibirija.<br />
<br />
Seobe drugog i trećeg ogranka Srba trajale su takođe oko hiljadu godina, a započele su gotovo istodobno sa prvim ogrankom, prema tome zaposeli su svoje nove postojbine oko dva do tri milenijuma pre Hrista. Dok su se selili usput su pretežno ratovali, osvajajući nove prostore za sopstveni opstanak, ali su takođe i mnogo stradali. Najviše Srba izginulo je u dugotrajnim borbama sa Kitajcima, Hunima i Mongolima.<br />
<br />
Dubrovčanin Mavro Orbini pisao je da su ti Srbi, koje je on nazivao Slavjanima, poreklom od Jefeta, sina Nojeva, naseljavali dve stotine pokrajina od Azije preko Evrope. Njegova knjiga "Kraljevstvo Slovena" (iz 1601. godine) prevedena je na srpski tek 1968. godine i to bez prevoda prvog dela od 248 stranica, u kojima autor piše o ranijim srpskim kraljevstvima od pre Rimskog carstva. Iz zaključaka Mavra Orbina proizlazi da je dinastija Nemanjića poslednja srednjevekovna srpska dinastija. Jovan Rajić piše da su stranci srpsko ime izveli iz imena reke Zebris (ili Serbis), koja teče između Eufrata i Tigra. I zaista, ta reka se i danas tako zove. I danas u persijskom jeziku postoje brojne reči istovetnog značenja kao u srpskom. Evo nekih: bog-bog; zemo-zemlja; zima-zima; žena-žena; berezo-brzo; mislj-misao; zarja-zora; medo-med; noć-noć; paurvi-prvi; dva-dva; tri-tri; četvere-četiri itd. I u jevrejskom i jermenskom jeziku takođe postoji dosta srpskih reči, sto su jevrejski istoričari uzimali za utvrđivanje svoga porekla preko Jefeta, sina Nojevog.<br />
<br />
<br />
Srbi su ostavili svoja imena gde god su živeli. Evo nekih: jezero Srbonis u Siriji, Serbetes, mesto u Mauritaniji, Serbanica (ili Srbica) na crnomorskoj obali, Serberion na ušću reke Don, Sarbakon na Krimu, Sorbhag u Iranu, Serbka u Indiji, Sarbinovo u Ukraini, Serban-voda u Poljskoj, Serbia u Rumuniji, Serbin u Grčkoj, Sarbiodunum na Sardiniji, Sarbat reka u Turskoj, u doba kada Turci jos nisu živeli na svojim sadašnjim teritorijama. Za Srbe istoričari kažu da su živeli u čitavoj Evropi i nisu imali potrebe da se pripremaju za ratovanja. Profesor Miomir Jović utvrdio je da se seoba Srba iz Indije odigrala 4.500-4.000 godina pre n.e. A Ognjen Radulović, u Traganjima za korenima Srba, navodi da su iz svoje prapostojbine Indije Srbi krenuli pre šest hiljada godina, usmerivši se u tri pravca, od kojih je jedna grupa nakon kraćeg zadržavanja u Mesopotamiji stigla i u doline faraona.<br />
<br />
Grčki istoričar Strabon pisao je da su u zapadnoj Aziji po planinskim predelima živeli Srbi, ili Brđani, koji su se odlikovali rusom kosom i plavim očima. O istima postoje napisi i ruskog istoričara Mihaila Lomonosova. Dubrovčanin Ivan Gundulić pevao je o slavnoj Troji:<br />
<br />
Pri moru uprav srpskih strana u pržinah pusta žala<br />
<br />
Leži Troja ukopana, od grčkoga ognja pala.<br />
<br />
A Car Dušan postavljao je svoga namesnika u Maloj Aziji baš u oblasti Troje.<br />
<br />
Olga Luković-Pjanović piše, u drugoj knjizi "Srbi narod najstariji", strana 59, kako je "Chicago Tribune" 19. Februara 1981. godine objavio vest da je otkopana kineska najstarija mumija koja je bila plava žena, bele rase. Zatim je ista vest objavljena u Parizu na TV. Te vesti Olgu su potsetile na one koje tvrde da su Šiptari Iliri samo zato što su se naselili na ilirske teritorije. Prema tome, Olga zaključuje da je "plava kineskinja" mogla biti samo srpkinja.<br />
<br />
Postoje brojni zapisi o srpskoj propasti u vremenima nove ere. Evo nekih: tokom silnih ratovanja sa turskim i mongolskim plemenima nestala su mnoga srpska naselja u kojima su živeli vekovima. Prema grčkoj hronici rimski car Justinijan je u sedmom veku nasilno preselio mnoge Srbe iz predela sadašnje Stare Srbije u Malu Aziju i od njih stvorio odabranu vojsku od 30.000 konjanika. U borbi sa Arapima 692. godine, dve trećine te vojske pređe na stranu Arapa, a Justinijan dade nalog da se sve preostale porodice srpske pokolju. Nešto kasnije, 762. godine, iz Makedonije se preseli oko 250.000 Srba u Malu Aziju, a 802. godine opet dođe do slične seobe, nakon što je grčki car Komnen pokorio Rašku. I konačno, u petnaestom veku kada su Turci osvojili Bosnu, sultan Sulejman prebacio je 30.000 srpske muške dece u Tursku od kojih je napravio Janjičare i isve ih utrošio u narednim obračunima sa Srbima. Latinski biskupi su za vreme sinoda u Saloni proglasili ćirilicu "đavolim pismom" i zabranili njenu upotrebu. Poljska, Česka i Hrvatska odmah su je napustili i otpočela je borba protiv ćirilice. Ova borba produžena je do današnjih dana, a to je ujedno i borba između dve crkve, koja traje već vekovima. Sve su to dokazi da su Srbi vekovno bivali izloženi stradanjima i da su sopstvenom krvlju placali visoku cenu opstanka.<br />
<br />
Ogranak Srba koji se doselio na Balkan pre tri do četiri hiljade godina, o kojima su pisali grčki i rimski istoričari, su direktni praoci danasnjih Srba. Taj ogranak dospeo je čak do Španije i severnih obala Afrike. O tim seobama zapise su ostavili Čeh Pulkova i Enije Silvije, koji navodi seobe Srba u vreme postojanja kule Vavilonske. Francuz Mosper pisao je o tri provale pastira iz Male Azije u Egipat i tvrdi da se radi o Srbima. A na egipatskim piramidama hijeroglifima je zapisano da su 1.600 godina pre Hrista u Libiju i Mauritaniju doprli beli narodi plavih očiju. Egipatski izvori tvrde da su ti narodi na njihovim prostorima osnovali svoju državu koja je postojala sedam vekova. Dr. Olga Luković-Pjanović daje divan opis ratnih zarobljenika, čiji su likovi uklesani na egipatskim piramiadama sa "zrakastim krunama" na glavama, sa zaključkom na osnovu reči pereset i prst da se radi o Srbima (str. 215-230). Rajić citira ruske letopisce, koji kažu da su Vendi, Srbi, pomagali Trojance u borbi protiv Grka, pa su se posle poraza sa svojim vojvodom Antonorom preselili iz Male Azije na Jadransku obalu. Navodi dalje tvrde da su Srbi naselili Boku, Crnu Goru, Dalmaciju, Albaniju, Bosnu i Hercegovinu i sve do Venecije jos pre tri hiljade godina. Šafarik, kasnije piše da su ti Vendi bili jednorodni sa Vendima iz podunavskih krajeva.<br />
<br />
Iz prednjega proizlazi da su Srbi naselili Evropu i Balkan istovremeno sa ostalim indo-evropskim narodima: germanskim, grčkim i latinskim. Šest stotina godina posle trojanskog rata, Srbi su potpuno naseljavali Balkan i u to doba makedonski car Aleksandar Veliki svojom poveljom dao im je zemlje od Jadranskog do Baltičkog mora za njihovu hrabrost i vernost. Navodi se da su i Aleksandar Veliki i njegov otac Filip takođe Srbi, pošto u to doba nisu još postojali Sloveni. Hrvat Sver navodi da je majka Aleksandra Velikog bila ilirske krvi, a zna se da su stranci Srbe nazivali Ilirima. To se da tumačiti i iz pesme Ivana Gundulća "Osman", gde kaže:<br />
<br />
Od Lesandra Srbljanina, od svijeh cara, cara slavnog<br />
<br />
Aleksandro to svidoči kralj veliki svega svita.<br />
<br />
Aleksandar Veliki prezivao se Karanović, a to prezime izvedeno je iz titule Karan, koja je dodeljivana kod Srba visokim dostojanstvenicima i plemićima ili nekom princu iz vladarske kuće, srodniku kralja ili cara, prilikom njegovog postavljanja na dužnost glavnog zapovednika vojnog ili pokrajine. Prema Deretiću, jedino su Srbi u vreme Aleksandra Velikog imali vojne formacije kojima je prednje tumačenje odgovaralo. Dve hiljade godina pre Hristova rođenja jedino je drevna država cara Nina bila svetsko carstvo, kome je pripadala polovina savremene Evrope, deo Azije i Afrike - Ilirska, Dačka i Karpatska Srbija. U antičkom vremenu, po Deretiću, država je bila organizovana društvena zajednica zasnovana na običajnom pravu. Za stare Grke kaže da u prvobitnu Evropu oni nisu ubrajali ni svoju Grcku, Evropa je za njih bila samo Srbija i ništa više. Državu je tada oličavao vladar, gospodar, a bila je onolika koliko je vladar uspevao da je stavi pod svoju vlast i njome uspesno upravlja.<br />
<br />
Posle raspada Rimske Imperije obnovljena je srpska država 461. godine, krunisanjem Markelina u Solunu. Markeli, Srbin, bio je vojskovođa Rimske Imperije koji je doprineo pobedi nad Atilom, na Katalinskim Poljima 451. godine. Srpsku državu učvrstio je Ostorilo Svevladov 490. godine i zvala se Srpska Carevina ili Srbija. Od tada pa do kraja 15. veka, punih hiljadu godina, Srbija postoji kao država bez prekida. Deretić citira Anonimus Reventanisa koji je predstavio postojanje tri Srbije, istog imena: prva od Jadranskog mora do Dunava, zvana Ilirska Srbija, druga od Dunava do Karpata, zvana Dačka Srbija i treća od Karpata do Baltičkog mora, zvana Sarmatskom Srbijom. Bilo je to dva veka pre Hrista. Rimljani su osvojili Ilirsku i jedan deo Dačke Srbije, jedan vek posle Hrista, a deo između Tise i Dunava ostao je zauvek neosvojen, što ide u prilog tvrdnji da nikda nije prekinuta tradicija rimskim osvajanjem. Cela Sarmatska Srbija ostala je van domašaja rimskog carstva. Dačka Srbija danas se zove Vlaška, a Baltička Srbija se zove Poljska. Znači, od uspostavljanja Ninovog carstva, oko 2015. godine stare ere, pa do danas, preko četiri hiljade godina srpska državna tradicija nije prekinuta. Otuda je Srbija "večna".<br />
<br />
Sebastijan Dolči i nehotice povezuje ilirski jezik sa Srbima. A Laonik Halkokondilo u knjizi "O Turskoj", kaže da su istim jezikom govorili svi narodi od Jonskog mora do Venecije, a za Sarmate navodi da su živeli u današnjoj Poljskoj i potom su se spustili na Dunav, što potvrđuju i Šafarik i Surovjecki, pišući o rasprostranjenosti srpskog naroda. I hrvatski pisac Dinko Zlatarić u "Elektri", posveti knezu Zrinskom, piše o "Velikom Aleksandru, kralju srpskom". Orfelina o ruskom caru Petru Velikome, u gramati od 3. Marta 1711. godine, zapisano je da "car svih Rusa poziva Srbe na ustanak protiv Turaka, potsećajući ih da se sete svojih slavnih i junačkih predaka, u prvom redu srpskog cara Velikog Aleksandra Makedonskog, koji je mnoge careve pobedio i mnoge države osvojio".<br />
<br />
O sarmatskim Srbima<br />
<br />
O Srbima koji su naselili predele iza Kaspijskog mora i tu osnovali državu Serbanija, Bošković u svojoj "Istoriji sveta" kaže: "Herodot slovenska plemena između Dona i Dnjepra naziva drugim imenima a Ptolomej ih naziva Antima, Venetima ili Srbima, kao ograncima sarmatskog naroda". Rus Ilovejski smatra da su to sve bili Srbi. A u vezi iranskih Skita istorijski je uvrđeno da su oni u te sarmatske krajeve provalili 300 godina pre Hrista. Kako je Herodot živeo 450. godina pre Hrista otuda je logično što je Srbe nazivao Skitima. Prokopije iz Cezarije pisao je pre četrnaest vekova da su između Kaspijskog i Azovskog mora živeli Huno-Sibiri. Dokazano je da su Hune potisli Kinezi i u tim zemljama osvojili srpske kraljevine, te Srbe naterali da se odatle sele zajedno sa Hunima na zapad Evrope. Prokopije o Hunima piše kao o praocima Mađara. Joan Tomka Saski piše da je u zemlji između Kavkaza i Dona bila zemlja Serbanija, u kojoj su se posle hiljadugodišnjeg kretanja nastanili Srbi, na svom putu iz Indije. Ti Srbi zvali su se još i Brđanima, a njihov prvi starešina zvao se Gospodin i često je pod svojom kontrolom imao više stotina hiljada konjanika. Rimsko-grčki istoričar Strabon pisao je 70. godine pre n.e.: "U zapadnoj Aziji žive Srbi Brđani. Oblak, car Srba, poslao je kralju Farnaku dvadeset hiljada konjanika, a Gospodin, vladar Brđana, poslao mu je dvesta hiljada". Strabon kaže da su se ti isti Srbi nalazili na tom prostoru preko 400 godina, sve dok ih Huni nisu proterali u Evropu. Grčki istoričar Teofan piše: "Prve godine vladanja cara Justinijana (520. godine n.e) sto hiljada Huna-Sabira preselilo se pod vođstvom udovice njihovog vođe Rimljanima i nastanilo na Balkanskom poluostrvu". O ovoj seobi pisao je i Šafarik, navodeći da su Srbi iza sebe ostavili reku Serpu, koja utiče u Volgu u moskovskoj guberniji sreza Serbuhov. Reka Serpa i danas teče kroz zemlju Kozaka, a na zapadnoj strani Kaspijskog mora postoji i danas predeo zvan Serbanija, sa gradićem Berđanska. Tamo je 1890-tih godina živeo Marko Đurašković, kome je car Aleksandar Treći poklonio imanje za stečene zasluge, a njegov brat Filip služio je kao telohranitelj Kralja Nikole.<br />
<br />
Treća grana Srba, koja se na svom putu od Indije selila uz granice Kine, zaustavila se u današnjem Sibiru. Sačuvani su podaci o njihovim vladaocima Banu Janči, Ranku, Cicanu, koje su zapisali Kinezi u svojoj hronici. U Kineskoj hronici pisalo je o caru Tanči, koji je imao pet sinova, koji nakon očeve smrti izdele zemlju i time je potpuno oslabe. Kinezi su o caru Tanči pisali legende. Dokaz da su Srbi živeli sa Kinezima vidi se iz nekih reči u kineskom jeziku koje su istovetne sa srpskim. Takve su: madri - mudri; knig - knjiga; slon - slon; raj - raj itd. Ova grupa Srba, koja ostavi ime Sirbiriji (Sibiriji) preko Urala usmerila se dalje ka Evropi. Ali i pre njihovog dolaska Srbi su se već bili nastanili u predelima oko Baltičkog mora.<br />
<br />
Kako navodi Sima Lukin-Lazić, veći narodi Evrope svoja porekla su vezivali za legende. Tako su Grke stvorili njihovi Bogovi na Olimpu, dok su Rimljani nastali od Romula, koga je othranila vučica. Srbi su, međutim, morali prepešačiti Aziju i Evropu i vekovno se boriti za opstanak. Na putu od Kine, preko Sibira, do Evrope, za čega im je trebalo desetine vekova, pali su pod ropstvo Huna. U svakom od tih ratova gotovo su bivali prepolovljeni. Srbima iz Sibirije pridružili su se Srbi iz Serbanije, pa su se seleći se na zapad jedni naselili oko reka Volge, Dona, Dnjepra i Dnjestra, dok su drugi zaposeli današnje oblasti Poljske i Galicije. Ta grupa Srba osnovala je tamošnju državu Belu Srbiju ili Bojku. Procene su da su se ta naseljavanja zbila 1.600 do 1.300 godina pre Hristovog rođenja. Bela Srbija zauzimala je prostore između Karpata i Visle. Oni koji su živeli po hrbatima, između Karpata i današnje Češke, nazvaše se Hrvati (od reči hrbati) i kasnije osnovaše svoju državu Belu Hrvatsku, ali i dalje zadržaše običaje i jezik srpski. Rajić je pisao: " Srbi se naseliše iznad Crnoga mora u Sarmaciji evropskoj i nastavahu u Velikoj Srbiji". I danas se severni sarmatski Srbi zovu Beli (Belorusi). Po grčkom istoričaru Halkokondilu, Tribali (Ilirski Srbi) su došli u ove krajeve iza Dunava, današnjih predela Rusije, kraja koji se zove Sarmacija i to su ostaci srpskog ogranka koje se iselilo u Ilirik. I danas u Galiciji živi malorusko pleme koje sebe naziva Bojki, isto kako su Srbi sebe zvali dok su živeli u Beloj Srbiji. Valtazar Bogišić za maloruse tvrdi da su najsličniji Srbima. On kaže da u taj narod spadaju slavni donski i zaporoški Kozaci. A za dokaz navodi pesmu "Devojka Ružici", koja je toliko istovetna na srpskom i ukrajinskom da je oba naroda potpuno mogu razumeti na oba jezika.<br />
<br />
Treći ogranak Srba, seleći se na zapad i sever Evrope otisao je najdalje, duž Baltičkog mora i reke Labe, gde su pre 3.300 godina osnovali Baltičku Srbiju, koja je dopirala čak do Danske. Ona plemena koja su tada zaposela današnju Češku i Nemačku osnovala su Veliku Srbiju. Stvorena je pre oko 2.700 godina. Ti Srbi prvi su se sukobili sa Germanima i dali im ime Nemci. Ti Srbi, opkoljeni sa svih strana, tokom vremena, iščezli su gotovo sasvim izuzev maloga dela u Saksonskoj oblasti i to su Lužički Srbi, koji su i do danas sačuvali svoj jezik i ime u Istočnoj Nemačkoj. Pre asimilacije Srbi su živeli u Pruskoj (Hanover i Brandenburg, tada Branibor). Rački je pisao da su pre Nemaca tu živeli Polabski Srbi: Ljutići, Ratari i Moračani. Maretić i Rački, oba Hrvata, navode Srbe Rujance koji su pod pritiskom Nemaca najpre iselili u Makedoniju, a odatle ih je car Justinijan prebacio u Malu Aziju. Ovi Rujanci, baltički polabski Srbi, bili su ugledan narod i imali su hram boga Svetovida u gradu Arkoni, imali su svoga cara i utvrđene gradove. Nemci su ih zvali Ljutice, kao hrabre i žestoke. Rimskogalski pisac Vibius Sekvester navodi da su u njegovo doba, pre više od petnaest vekova, svi polabski Sloveni nazivali sebe Serbeti. U hronici sačuvanoj u Minhenu citira se da su Srbi bili tako veliko carstvo da su od njih postali svi slovenski narodi. Rački i Maretić se slažu o postanku slovenskih imena tek u šestom veku nove ere. A Rimljani i Grci su još preko dve hiljade godina na Baltičkom moru našli narode Vende ili Srbe. Srpski istoričar Miloš Milojević kaže: "Grupa Srba koja je od kitajske imperije došla preko Sibira u Evropu nastanila se u današnjoj Nemačkoj, Francuskoj, Holandiji, a deo čak prešao u Englesku, gde su iščezli među anglosaksoncima, ostavivši mnoga imena reka, sela i gradova čisto srpskog jezičkog porekla". Nađeni su tragovi da su Srbi doprli čak do Švedske, o čemu svedoči zvanična titula švedskog kralja, u to vreme je bio zajednički kralj švedski, norveški i vendski. Rus Gilferding i Nemac Helmhold pišu da su Srbi u Baltičkoj Srbiji imali svoga cara i to pre više od tri hiljade godina, znači trinaest vekova pre Hristovog rođenja. Šafarik ukazuje na poreklo sadašnjih Srba iz Velike Srbije (Sebrani spisi I-43), gde katolički biskup Dubrava kaže: "Srbi osvojiše Gornju i Donju Lužicu i uzeše ime Lužičani". Rajić opisuje borbe najsevernijih i najzapadnijih Srba sa Saksoncima, gde Saksoncima ubise 53.000 vojnika, a u drugom ratu ubiše danskog kralja. Proslavljeni srpski vojskovođa bio je Zvjezdodrag, a zatim Beoslav, koji je ratovao sa Francuzima. Ti Srbi ratovali su i sa Karlom Velikim i unistili im 32.000 vojnika. Iza toga, boriše se opet sa Dancima, gde pogibe kralj Danske i pobediše Srbi u Jitlandu. Tada dođe do razdora među Srbima, što ih je koštalo opstanka kao i uvek. Jedni Srbi pomagali su Franke, a drugi Saksonce i Dance. Kada su 772. godine Srbi ratovali zajedno sa Karlom Velikim protiv Saksonaca, Srbi Ljutići prodrli su u Bodrićke krajeve i opljačkali ih. Karlo Veliki sa vojskom Srba Bodrića 789. godine pod vođstvom kneza Vučana pređe Labu u zemlju Ljutića, sve popali i opustoši i prisili vojvodu Ljutića na pokornost. Posle kneza Vučana dođe knez Draško, a zatim knez Slavomir, koji su svi bili verni Karlu Velikom. Godine 808. Ljutići udare na Bodriće i popale im zemlju, a 812. Karlo Veliki zajedno sa Bodrićima opet pokori Ljutiće. Tokom tih dugih borbi nepotrebno su svi iskrvarili, da bi 30 godina kasnije, 840. godine složili Ljutiće i Bodriće da zajedno udare na Ludovika i nanesu mu velike gubitke. Te borbe Srba i Saksonaca nastavljane su 927., pa 937., 955. i 1000. godine, nepotrebno se međusobno unistavajući. Ratovi su nastavljani sve do kraja 12. veka, dok konačno Nemci ne nastaniše srpske opustošene zemlje i preživelo stanovništvo germanizovaše. Za istoriju ostade samo malo ostrvo Lužičkih Srba kao uspomena na stare vekove i slave. Nemac dr. A. Hefner, povodom serije "Traganje za korenima Srba" piše o potonulom gradu Vineti, kao nekada najvećem gradu Evrope, koji je bio ponos lepote i naziva ga "Atlantidom severa" i "Slovenskim Amsterdamom". I sada ribari nerado bacaju mreže u tom delu Severnoga mora, jer im se čini da iz zelenih dubina dopiru zvuci crkvenih zvona i dečiji plač, sa žagorom ljudi na trgovima. Ceni se da danas živi svega oko 300.000 Lužičkih Srba, a Nemci ih zovu Lužičanima ili Vendima. Oni sami za sebe govore da su Srbi. U Gornjoj Lužici kažu; "Sim Serb - Srbin sam", a u Donjoj Lužici kažu: "Sam serpski - ja sam srpski". Imaju čak i svoju himnu "Hišće Serbstvo nezhubljene - srpstvo još nije izgubljeno".<br />
<br />
Smrću poslednjeg kneza Pribislava Srbi su izgubili svoju slobodu 1134. godine. U petnaestom veku varoši su im već postale nemačke, a sela u 18. veku. Tako je nestao jedan dobar narod, koji je tu živeo hiljadupetstotina godina pre Nemaca.<br />
<br />
Čehoslovaci dovode svoje prvo postojanje od kralja Sama ili Samka, ili Svevlada, koji je u sedmom veku osnovao Moravsko carstvo. Francuski pisac Fredegar, savremenik Samkov, naziva Samka srpskim kraljem. On u svojoj hronici kaže da je srodnik Samkov, knez Lužičkih Srba, Dervan presao na stranu Svevlada. Od Češkog istoričara Polackog ostao je zapis da se za njihovo ime čulo tek dve stotine godina kasnije, kada su se organizovali kao narod u devetom veku sa moravskim carstvom koje je stvorio njihov vladar Svetopuk.<br />
<br />
Razlozi srpske propasti, pored vojničke, su naivnost i dobroćudnost (bolećivost) i hrišćanska vera. Srbi su dozvoljavali Jevrejima i Nemcima useljavanje u njihove krajeve i trgovinu, knezovi su ih primali na svoje dvorove što ih je koštalo asimilacije. Srbi su od svih slovenskih naroda bili najodaniji svojoj veri i svom Bogu Svetovidu. To ukazuje da su Baltički i Balkanski Srbi istog porekla. Srbi su jedini slovenski narod koji veruje u kućne zaštitnike, svece i Krsne slave. Srpska reč Slava potiče od vedskih vremena a označava odavanje nejvećih počasti svecu zaštitniku porodice i ognjišta. Hiljadugodišnji je običaj da Samo Srbi Slavu Slave. A čini se da i to može biti osnov za nastanak reči Sloven.<br />
<br />
Dosta je napisano i o poreklu Nemaca od Pruskih Srba, čemu se protive neki istoričari dok drugi to potenciraju. Slavni kancelar Oto Bizmark često je pričao u svom dnevniku da njegova baba nije znala ni jedne nemačke reči vec samo sorabski (srpski). U 17. veku Lajbnic je rekao ruskom caru Petru Velikom: "Naše je poreklo isto, oba smo Sloveni", a za Lajbnica rektor Velike Srpske škole Nešić kaže: "On je čedo junačkog srpskog naroda, čiji je jedan deo pre 12 vekova ostavio te krajeve i doselio se na Balkan".<br />
Naseljavanje Srba na Balkan<br />
<br />
Pre tri hiljade godina, hiljadu godina pre Hrista, grana prastarog srpskog stabla koja se uputila ka jugu naselila je današnje predele Austrije, Kranjske, Hrvatske, Slovenije i Ugarske, gde su osnovali Panonsku Srbiju. Od Srba u Bojci jedno pleme nazvano, Spori ili Anti, seleći se proslo je pored Karpata i naselilo Dačiju. Kasnije su prešli Dunav i naselili Srem, Slavoniju, Hrvatsku do Siska, Podravinu i Zapadnu Ugarsku do Komornog, a na jug do Titela. Panonija se delila na gornju i donju Meziju (grčki i rimski naziv za deo Srbije od Drine do Crnog mora), a Dačija prostirala od Tise do Crnoga mora, južne Ugarske, Banata i Rumunije. Zatim su naselili predele sadašnje Srbije. Prema tome, Srbi u današnjoj postojbini nisu samo od sedmoga veka nove ere, već od davno pre Hristovog rođenja. To je rekapitulirao istoričar Stojan Bošković u svojoj "Istoriji sveta" rekavši: "Po starini vremena na prvo mesto dolaze Srbi ili Anti, koji su tu stanovali davno pre rođenja Hristovog i Sloveni u ovim krajevima su<br />
<br />
Tek u trećem veku nove ere, rimski car Trojan naselio je u ovim krajevima svoje veterane koji su se izmešali sa Srbima. Od te mešavine nastao je rumunski narod. Po Srbima Seberanima grad Turnu Severin je dobio ime. U Rumuniji su poznata srpska plemena Dragašani, Radovan, Gradište, Staniševci, Sokola. U petom veku nove ere, kan Bajan pozove Srbe na predaju, ali dački knez Dobrota to odbije. Bajan ih ostavi neko vreme na miru, ali nešto kasnije padoše pod vlast Mongola, B'lgara. Otuda ovi Bugari nisu istoga porekla sa Bugarima srpsko-antskog porekla (slovenskog). Po Milojeviću, Bugari su se sukobili sa Srbima u Maloj Vlaskoj (današnji Banat). Srbi iz Dačije širili su se prema Jadranskom moru i gde god su se naseljavali nailazili su na srpsko stanovništvo, koje je u iste krajeve naseljeno još pre Aleksandra Velikog. Bugari, tursko-mongolskog porekla bili su dobri ratnici i kao takvi pokorili Srbe u Dačiji, dok su Bugari slovenskog porekla nazivali sebe Srbima i govorili staroslovenski. Od petog do devetog veka lepo su živeli sa Srbima, primali su srpski jezik i običaje a zadržavali bugarsko ime. Otuda i danas imaju srpska imena: Borisav, Vojin, Dragomir, Radomir itd. Istoričari su taj proces nazivali poslovljavanje. I francuski istoričar Leon Rousset pisao je 1882. godine da su Srbi i Bugari grane istovetnog starog srpskog naroda, a Car Dušan je sebe proglašavao carem Srba, Grka i Bugara. Mađarski istoričar dr. Sentklaraj pisao je da su se oko 650. godine slovenska plemena naselila duz Tise, Save, Drave i Dunava. Rački za to stanovništvo tvrdi da su to bili Srbi i Hrvati iz Bele Srbije. Tvrdi se da su se tim naseljavanjem Srbi sukobili sa Avarima, koje su isterali i nastanili Panoniju i Dalmaciju. Hrvati su se pretežno preselili u Dalmaciju, dok su Srbi ostali u Panoniji. Sam Maretić piše da je predeo između Drave, Save i Dunava bio srpski. Porfirogenet navodi da su i pre doseljavanja Avara u Panoniju tu živeli Srbi, koji su se nazivali Belim Srbima, a zemlju su zvali Bela Srbija. Konstantin Porfirogenet Slavoniju naziva Srpskom Slavonijom. A Gavrilo Vitković kaže da su Ugarsku nastanjivali Srbi davno pre dolaska Mađara. On kaže da su Srbi takođe nastanjivali Srem, Banat i Bačku u vreme doseljavanja Srba na Balkan u sedmom veku. Otuda se Srbi Bodrići smatraju praroditeljima današnjih Bačvana i Banatskih Srba. Kada su Srbi pod Arsenijem Čarnojevićem došli, hiljadu godina kasnije, oni su u stvari došli u stare srpske krajeve. Krajem šestoga veka Srbi iz Panonije kreću na zapad i zaposedaju Korušku, Štajersku, Kranjsku, Istru i Furlaniju, sve do Tirola, o čemu je pisao Rački i te krajeve nazivao Norik. A Nemci su to stanovništvo nazivali Vendima. Srbi su bili zaposeli Dalmaciju pa je Papa Grgur pisao poslanicu nadbiskupu u Solinu o svojoj zabrinutosti zbog srpskog dopiranja i do Italije.<br />
<br />
Tragedija panonskih Srba počela je dolaskom Mađara u devetom veku. Bio je to narod bez znanja zemljoradnje i trgovine i bez prosvete i kulture. U svoj jezik primili su neke srpske reči. Tako i ime Pesta potiče od srpske reči Peć. Osnivač Mađarske države bio je Vojko, a sin mu se zvao Marko i pripadali su pravoslavnoj veri. Kasnije mu je rimski papa dao ime Stefan (Istvan). Poznati mađarski istoričar Petefi opisao je krunu Svetog Stefana rađenu u istočnjačkom stilu i ispisanu ćirilicom. Ćirilicom je ispisan i nadgrobni spomenik Stefanov.<br />
<br />
Tragedija po srpski narod nastavlja se vekovima. U 19. veku Austrija je povela oštru kampanju protiv Južnih slovena, na svakom mestu i na svim nivoima, proglašavajući ih "nižom rasom", što je imalo za posledicu stvaranja samouverenja kod germanskih zavojevača i gubljenje samopouzdanja kod napadnutih Srba. Srbi, mada nekada najmnogobrojniji i miroljubivi narod, nisu uspevali da se odupru zavojevačima, Nemcima sa zapada, Tatarima sa istoka i Turcima sa juga. Slične sudbine po srpsko življe nastavljaju se i tokom najnovijih događanja. Čak u enciklopediji Larus XX veka poručuje nam se da ćemo se spasiti samo kada se prekrstimo u katoličanstvo i priznamo papu. Zlobne li katoličke poruke?<br />
<br />
Hrvat Rački, Rus Nestor i Poljak Surovjecki potvrdili su da su Srbi, Vendi, prastanovnici Evrope od početka istorijske ere. Ne zna se sa sigurnošću koliko hiljada godina su postojali u Indiji pre seoba, a na današnjim terenima su preko tri hiljade godina. Čeh Dalimil je pisao: "Srbi su došli iz Azije, nastanili su Balkansko poluostrvo uz more pa sve do Rima". Šafarik čak nalazi Srbe u našim krajevima pre pet hiljada godina, znači tri hiljade godina pre Hristova rođenja. On kaže da su Srbi u ove krajeve došli 1.600 godina pre pojave Srba u Severnoj Evropi, a Mavro Orbini kaže da su došli iz Skandinavije 1460 godina pre Hristova rođenja.<br />
<br />
Poznato je da su srpske vojvode ratovale sa Aleksandrom Velikim, da su predvodili Atiline Hune ka Rimu, a četiri stotine godina davali su najbolje vojskovođe turcima (Mahmud Paša Sokolović, Sulejman Paša, Omer Paša Latas). Srpska slabost je što su pitom i pomirljiv narod i lako se asimiliraju. Šafarik Srbe tretira kao južne evropljane. On kaže da su Srbi došli iz Indije, preko južne Azije, zaposeli Malu Aziju i Balkansko poluostrvo još tri hiljade godina pre Hristova rođenja. Kasnije dolazi do njihovog pomeranja do Rima, pa Lombardije i zatim u predele sadašnjih slovenskih zemalja. Njihovo desno krilo nastanilo se preko Save i Dunava u Dačiji i Panoniji. Ovim Srbima, mnogo kasnije dolaze Srbi sa severa od Baltika i Labe. Po Bonfiniju do pomeranja severnih Srba ka jugu došlo je usled njihovog potiskivanja od strane skandinavskih naroda. Dolaskom na Balkan oni su se sjedinili sa svojim sunarodnicima. Otuda je i Grk Halkokondil za Srbe rekao da su najstariji i najveći narod na svetu. Mavro Orbini takođe spominje da su Srbi gospodarili Azijom.<br />
<br />
Srbi su na Balkanu primali hrišćanstvo još u doba Hristovo direktno od Svetog Pavla. Rosijskij Sinopsis citira da je Sveti Pavle poslao svoga učenika Andronika u Panoniju i Ilirik da krsti Slovene, a to su bili potonji Srbi. Srpski istoričari vladika Ružičić, Milojević i Srećković dokazuju da su te Srbe pokrstavali direktni Hristovi apostoli Pavle, Timotije, Andreja, Luka i Tadija, da su osnovali Panonsku episkopiju, a panonski episkop učestovao je na prvom saboru u prvom veku u Sirmijumu. To je bio lično Andronik učenik Svetog Pavla. Zato ruski letopisac Nestor piše da su Srbi seleći se u sedmom veku iz Bojke u Ugarsku, Srbiju, Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu, Dalmaciju, Crnu Goru i Albaniju, došli ne u novu već u staru postojbinu, odakle su ih nekada potisnuli Kelti i Rimljani. Godine 520. prve godine vladavine Justinijanove, sto hiljada ratnika Sabira priključilo se Grcima. Savremenik iz tog perioda Menadar zapisao je da su ti Srbi u prvoj polovini šestoga veka pokorili celu Grčku i Tesaliju. Istoričari se slažu da su Srbi između šestog i sedmog veka "Sloveni" pokorili Grčku, Makedoniju, Epir i Albaniju. Iz tog doba svedoče imena mesta i reka, u Makedoniji: Srpčište, Srbovo, Srbica, Srbinovo, Srbince, Srbljani i u Grčkoj: Srbinovo, Bosna, Njeguši, Bistrica, Bojka. U doba cara Konstantina Porfirogeneta u Solunskoj Srbiji (južna Makedonija) nalazio se grad Serblia (sada Servia) koji su Rimljani zvali Serblia Inferior. Svoju samostalnost izgubili su 1018. godine odakle su Srbi posli sa Srbima iz Ilirije i Dalmacije, sa kojima su stvorili drugu Srbiju. Ova država je ojačala u 10. veku pod vlašću velikog župana Časlava. Posle njega na vlast dolaze Vojislav, Bodin pa Nemanja, koji su obnovili srpsko kraljevstvo, a o njima dovoljno pise savremena istorija.<br />
<br />
Srbi koji su došli u Dalmatinske krajeve u petom veku sa Hunima zatekli su tamo Srbe starosedeoce. Ti Srbi starosedeoci u Boki, Dalmaciji i Albaniji porušili su grčke i rimske gradove i izgradili svoje. Tako su porušili Epidaurus i na njegovim ruševinama podigli Dubrovnik. Vizantijsko carstvo ponovo osvaja Dubrovnik u devetom veku ali ga srpski kraljevi Pavlimir i Bodin vraćaju i nakon toga u gradu izgrade tvrđavu Lovrijenac. Osnivačem Dubrovnika smatra se Ostroilo.<br />
<br />
Tokom 630. godine nove ere dolazi do seobe iza Karpata, a 632. godine Srbi iz Bojke masovno krenu na jug. Na putu umre njihov knez i njegova dva sina povedu gotovo sve Srbe iz Bele Srbije. Polovina plemena dođe u krajeve koje su Srbi već nastanjivali, dok se druga polovina zaustavi sa Srbima u predelima Podravine i Posavine, gde osnovase poslednju Belu Srbiju (današnji Srem i Slavonija). Novija istorija ove seobe tretira kao prve i najveće, mada su to u istinu bile poslednje i znatno manje od prethodnih seoba. Posle ovih imamo još jedino seobe Srba pod županom Zarijem Pribisavljevićem preko Save i Une u predele Zrmanje, Velebita i Jadranskog mora. Od tada su Srbi starosedeoci u Lici, Baniji, Krbavi i Dalmaciji. Rus Gilferding pisao je da je Srbija imala više oblasti, sadašnju Srbiju, sa Bosnom, istočno i južno od Hrvata, Neretvanska sa Dubrovnikom, Travunijom, Konavljem i Zetom. A Konstantin Porfirogenit navodi da Hrvatska počinje od reke Cetine i prostire se uz more do Istre. Šafarik i Miloš Milojević, inače ništa ne veruju Porfirogenitu, pošto je mnoge stvari o Srbima izmislio, služio se neistinama, a srpski kao jezik nije uopšte poznavao. Stari srpski istoričar Rajić piše: "Tadanja Srbija obuhvatala je istočnu Dalmaciju, Bosnu, Hercegovinu, Sadašnju Srbiju, Crnu Goru i Dubrovnik sa jadranskim ostrvima.<br />
O kulturi starodrevnih Srba<br />
<br />
Pisani tragovi o Srbima iz Indije datiraju od pet do sest hiljada godina, a u Evropi od preko tri hiljade godina. Rus Moraskin je pisao da su Srbi još u svom indijskom kraljevstvu bili na najvišem stepenu prosvete i obrazovanosti, za to doba. Takođe su Kinezi zapisali da su Srbi napredovali u prosveti i da je njihov car Tanča još tada izdavao zakone. Grčko-rimski istoričar Strabon kaže za Srbe iz Kaspijske Serbanije da su trgovali još od dolaska iz Indije i da su na odeći nosili zlato. Gilferding za Baltičke Srbe kaže da su imali velike gradove, sa razvijenom umetnošću, zanatstvom i trgovinom, čime su zadivljavali druge narode. Mavro Orbini navodi da su Baltički Srbi u politici imali izvrsne zakone i pohvalne običaje. Srpski istoričari Kovacević i Jovanović zapisali su da su ti pradavni Srbi upotrebljavali železo, bakar, olovo, srebro i zlato. Jirgen Španut je u svojim studijama zapisao da su na Sinajskom poluostrvu još 4.000 godina pre n.e. postojali rudnici bakra "Timna" na oko 60 kvadratnih kilometara sa oko 5.000 podzemnih tunela i da su u tim rudnicima pronađeni natpisi, kako on kaže na "filističkom" pismu, što je identifikovano kao pismo kojim su se služili Srbi. A Rački piše da su kod Srba pre 2.500 godina bila razvijena zemljoradnja i trgovina žitom, te da su bili vešte zanatlije, rudari, dobri graditelji brodova i poznavali su staklo. Srećković piše da su Srbi u Solunskoj Srbiji negovali svoju pismenost i na svoj jezik preveli svete knjige. On takođe kaže da su Neretvljani bili najbolji trgovci i da su imali jaču flotu od Mletačke. Slično je tvrdio i sam Julije Cezar u svoje vreme. Imali su čak svoje tkanine, koje su izvozili i koje su bile veoma cenjene u Carigradu. I konačno, akademik Stojan Novaković tvrdi da postoje dokazi da je u Srbiji već u desetom veku postojao snažan književni pokret, u Zeti i Raškoj, na kojim temeljima je izgrađena prosveta, književnost i zakonodavsvo Nemanjićke Srbije.<br />
<br />
Dr. Jovan Deretić nalazi pojavljivanje imena Srba i u Bibliji, što je mnogo ranije od zvanične nauke. Po njemu Srbi su ostavili bezbrojne tragove, svuda gde su živeli. Tako, u Maloj Aziji je postojao grad Sard u kome su prvi put osnovane škole za matematičare, istoričare, muzičare i astronome. U tom gradu prvi put u ljudskoj istoriji predviđeno je pomračenje sunca. Svršeni učenici ovih škola odlazili su u velike gradove i držali predavanja. Jedan od njih, Grk koga pominje Ksantos, otišao je u Atinu i držao predavanje, ali ga većina slušalaca nije razumela jer su svi stručni izrazi bili na srpskom. Otuda i podatak da su Grci Srbe nazivali Ksantosima. Po podacima sakupljenim u Vatikanu, pa čak i u "Svetom pismu", Deretić zaključuje da su Arijevci, Heti, Geti, Iliri ili Kelti sve Srbi. A dr. Ranka Kuić, prvi keltista na Balkanu i stručnjak uvršten u 2.000 najistaknutijih stvaralaca na zemaljskoj kugli, svojim delom "Srpsko-keltske paralele" dokazuje gotovo genetsku srodnost današnjih Velšana, mnogih Iraca i Škota sa Srbima. Otud je i ponela nadimak "Ranka Velšanka". Ona je svoje delo pokazala na svim geografskim pojmovima na terenima koje su nastanjivali Kelti i Srbi.<br />
<br />
Savremeni istoričari tvrde da je prihvatanjem nordijsko germanske istoriografske Berlinsko-Bečke škole Srbima nanet udarac mitskih razmera. Cvijić je Srbe opisao kao veoma inteligentan narod, ali i veoma eksplozivan. Dragosavac tvrdi da Akademija nauka nikada neće završiti srpski rečnik, a što je još tragičnije da isti još uvek tretira kao srpsko-hrvatski. On takođe ističe potrebu za izradom srpsko-sanskritskog rečnika. Na svu sreću takav rečnik može se uskoro i očekivati, pošto na njemu radi Branislava Božinović. Nataša Lukić sugeriše kao ključ da je dobro iznaći balans između želja i stvarnosti, kako nas preuveličavanje nebi odvelo od puta za "više interese". Jelena Milutinović kaže: "Kad je Gete pročitao Hasanaginicu, izjavio je da narod koji ima takvu poeziju zaslužuje da bude prestižan evropski narod, narod koga će svi evropski narodi izučavati upravo zbog toga".<br />
<br />
Ne tako davno, 1984. godine, svetsku javnost uzdrmao je Meksikanac Robert Salinas Prajs objavom knjige "Homerova slepa publika", kojom je ustvrdio da Troja nije u Maloj Aziji već u dolini Neretve i da je Neretva u stvari drevna antička reka Skamander a Gabela je Troja. Robert Salinas u svojim istraživanjima i dalje traga za našim istinama. Naročito ga privlači misteriozna planina Rtanj, za koju tvrdi da je to srpski Olimp. On takođe zaključuje da je Balkan pupak sveta.<br />
Srpski jezik kroz istoriju<br />
<br />
Vede se klasifikuju kao himne, koje sadrže narodne običaje, mudrosti, poslovice i izreke, a datiraju od 3 do 6 hiljada godina pre Hrista. I srpske slave sa pratećim molitvama, kako u prastara vremena tako i danas spadaju u red Veda.<br />
<br />
Autohtonistička Škola zastupa teoriju da su svi narodi koji su živeli na današnjim slovenskim prostorima kao i u predelima Dačije, Trakije, Balkana, u južnoj Rusiji i srednjoj Evropi različita imena naroda srpskoga porekla. Ova škola, pored Balkana i centralne Evrope, nalazi postojbinu Srba i u Italiji, na Pirinejima, u Bretaniji, Helveciji, Skandinaviji, pa i u severnoj Africi i Maloj Aziji. Protivnik ove škole, kao što je napred navedeno, je germanska Berlinsko-Bečka Škola, koja danas trijumfuje na većini katedri istorije i ona nauku vodi smišljeno pogrešnim putem, koji odgovara interesima politike.<br />
<br />
Birnuf (Emile Burnouff) u svom eseju o Vedama istražuje poreklo Indo-Evropljana kroz Vede, koje su nastajale u vreme "arijevske zajednice". On nalazi da se vedske porodice zasnivaju na svetosti bračnog jedinstva, okruženi verom i društvenim tradicijama. Svoje dokaze izvodi iz rodbinskih imena, koja od davnih vremena pripadaju zajedničkoj rasi naroda. A mi znamo da su rodbinski i porodični nazivi u srpskom jeziku zadržali obeležja arhaičnosti i autentičnosti do danas.<br />
<br />
Istraživač, Švajcarac Adolf Pikte (Adolphe Pickter) napisao je delo "Indo-Evropsko poreklo ili prvobitni Arijevci", u kome piše: "U davnoj prošlosti jedna rasa rasla je u prvobinoj kolevci, nadarena mudrošću, grandiozna, stroge prirode, radom je pobedila surove materijalne uslove svoga opstanka. Zatim dolazi do njihovog razvoja i patrijarhalnog uređenja. Ta bujna rasa razvila je svoj jezik, savršen i pun intuicije za uzvišenu poeziju. Zbog svoje brojnosti morali su da se sele, a seobama im se menjao i jezik. Vekovima od ovoga naroda nastalo je više narodnosti. Te seobe odigrale su se u milenijume pre Hrista, od Indije do Atlantika." On zaključuje da je: "…taj brojni narod poslužio kao osnova za razvoj mnoštva ljudskih grupa, koje su iz njega proizašle." Pikte takođe tvrdi da je: "…jezik toga naroda bio osnov za mnoge jezike, koji su iz njega nastali." Zajedničke osnove ovoga jezika nađene su u Sanskritu i Zendu (staropersijskom). Otuda pomisao da svi indo-evropski narodi potiču od jednoga stabla". Za njihov jezik Pikte kaže da je bio ne kontrolisane slobode i on ga naziva "jezikom majke". Pikte takođe piše, bio je to jezik Veda, bogat jednosložnim glagolskim korenima od kojih se sufiksima stvara izobilje izvednica svih vrsta. Njegov glasovni sistem je jednostavan i skladan. Razlikuje tri roda i sedam padeža, čime jasno označava deklinacije. Zamenički nastavci za tri lica i brojeve omogućuju razlikovanje nijansi vremena i načina. Prema svim prednjim opisima tog jezika najbliži je srpskom. Takva skladnost ne nalazi se nigde sem u srpskom jeziku.<br />
<br />
Olga Luković-Pjanović u svojim istraživanjima potvrđuje da su iz srpskog jezika nastali i grčki i latinski, ali kao iz pelazgijskog stabla. Ona je citirala Francuza Leveka (Levesque), koji je poredio srpski sa latinskim i grčkim jezikom i zaključio:<br />
<br />
(1) da je srpski jezik dao prve i najstarije elemente latinskom jeziku;<br />
<br />
(2) da su starosedeoci Laciuma bili slovenske rase, Srbi; i<br />
<br />
(3) da su se Srbi tamo nastanili još u vreme dok se jezik ograničavao gotovo samo na izraze najprečih potreba.<br />
<br />
Emil Burnuf navodi kako latinski pridev humanus proizlazi iz srpskog uman, a što je takođe vezano za vedsko aum (izgovara se na sanskritskom om) i u induskom jeziku označava tri bozanstva (Bramu, Višnu i Šivu). Gregor Dankovski zaključuje da se grčka i latinska gramatika slažu sa srpskom. Po Strabonu, latinski je najpre bio centralna grupa dijalekata sabinskog jezika, a Sabini su bili drevni Srbi, autohtoni stanovnici Apeninskog poluostrva, što takođe potvrđuje i Milan Budimir. Homerov učitelj je znao pelazgijski jezik, a u Homerovo doba nije se pravila razlika između tračkog i grčkog jezika. Hekatej iz Mileta, 500 godina pre Hrista, ostavio je pisane tragove da su Atinjani Tračani (Srbi). Dankovski citira: "Tračani, Geti, Dačani i Mezani, svi govore srpski". Platona su zbog njegove mudrosti Grci smatrali božanskim, a on kaže kako u grčkom jeziku ima mnogo varvarskih reči. Herodot je bio stariji od Platona i on navodi da se u njegovo vreme u Grčkoj govorilo varvarskim jezikm. Sokrat takođe tumači da su Grci bili potčinjeni Varvarima pa su otuda govorili njihov jezik. On takođe zaključuje da su Varvari narod stariji od Grka. Prema Dankovskom naziv Varvari nastao je od barbaros promenom suglasnika usled prilagođavanja grčkom, radi lakšeg izgovaranja. Slično je tumačenje i Sokratovo. Prema Platonu su drevni Pelazgi, nazvani od Grka Varvarima, bili antički Srbi i govorili su srpski. Ima natpisa da su Srbe nazivali i Etrurcima, dok su oni sami sebe zvali Rašanima. O tome piše Nenad Đorđević u delu "Etrurci ili Rašani", a Svetislav Bilbija kao da mu odgovara svojim delom "Rašani a ne Etrurci". Bilbija je etrursko pismo dešifrovao posredstvom ćiriličnih slova.<br />
<br />
Pišući o Vedama M. F. Neve navodi: "…da su otmene, snažne, jednostavne, a da nisu lišene umetničke vrednosti". On takođe kaže: "Ovaj jezik je zvučan, muzikalan, čudesan, harmoničan i iznenađujućeg bogastva forme i slike". Bue za srpski jezik kaže: "Srpski jezik je bogat, energičan i harmoničan, pođednako dobro pristaje muškom i ženskom rodu, dobar je za opevanje ljubavnih pesama i nežnosti, kao i velikih krvavih podviga. Zvučan je i otmen. Srbin govori polagano, ne praveći pauze i svojim jezikom na najlepši način izražava pristojnost. Dušu srpsku zagreva južno sunce. Konstrukcije rečenica u srpskom jeziku su jednostavne, imaju izuzetan smisao za preciznost, maštovitost i srpskim se govori pristojno (za razliku od grčkog kojim se muca i gestikulira). Ako su ikada jedan jezik i jedan narod bili stvoreni za vladavinu javnim raspravama, to su sigurno srpski jezik i srpski narod". Bue zaključuje: "Srbi poseduju toliko lepe poezije i samo to bi trebalo da obaveže sve ostale narode da uče njihov jezik".<br />
<br />
Švajcarac Adolf Pikte rekao je, da je živeo samo zato da dokaže koji narod je govorio jezikom vedskih himni. Na žalost, smrt ga je prerano zaustavila na tom plemenitom zadatku. Pavel Šafarik je nedvosmislen u tvrdnji da je to srpski narod i da je govorio srpskim jezikom. Isto je tvrdio i Atinjanin Halkokondil, pišući da su to bili Tribali, Tračani i i Iliri, kao najstariji i najveći među tadašnjim narodima, a to su bili Srbi.<br />
<br />
Utvrđeno je da su Vede nerazdvojno vezane sa srpskim jezikom i prožete srpskim pesništvom. Veda na srpskom ima značenje vida i znanja (u smislu unutrašnjeg saznanja). Kako je rekao Siprijan Rober: "Svi slovenski jezici su nastali od srpskog jezika, jezika Pramajke". U srpskom jeziku koren vid zadržava vedsko-srpsko značenje svetog, unutrašnjeg, metafizičkog znanja.<br />
<br />
Poznato je da su hrvatski seljaci govorili čakavskim dijalektom, dok je zagrebačka gospoda oduvek nastojala da govori nemackim, italijanskim, latinskim ili mađarskim. Čakavski dijalekt govori se u graničnom pojasu prema istočnom delu Austrije i Mađarskoj, gde žive gradišćanski Hrvati. Oni su tu doselili iz severnog jadranskog primorja tokom XVI veka i doneli svoj govor, koji je pravi hrvatski, kojim su govorili njihovi seljaci. Pod uticajem Panslavističkog pokreta čehoslovačkih romantičara Kolara i Šafarika u Hrvatskoj dolazi do Ilirskog pokreta, čiji je nosilac bio Ljudevit Gaj. Majka Ljudevita Gaja bila je Nemica, rođena Schmit. Gaj je želeo da za hrvatski književni jezik usvoji srpski, pa je najpre predložio da se jezik nazove ilirskim, sa idejom kasnijeg preimenovanja u srpsko-hrvatski, odnosno u Hrvatskoj čak hrvatsko-srpski, što je imalo smišljene političke posledice iščezavanja srpskog jezika, a time i srpske nacionalnosti. Profesor dr. Laza Kostić u knjizi "Krađa srpskog jezika" piše da je data ideja delo nacionalista, dok sami Hrvati izbegavaju da o tome otvoreno razgovaraju. Međutim, sam Ljudevit Gaj je 1846. godine u listu "Danica" otvoreno priznao da je za hrvatski književni jezik uzeo jezik srpskog naroda. Đuro Daničić se olako saglasio sa hrvatskim predlogom, čime im je učinio ogromnu uslugu, za čega Olga Luković-Pjanović kaže da nije imao političkog obrazovanja i da nije prozreo hrvatske namere, što im Vuk Karadžić nikada ne bi učinio.<br />
<br />
Amerikancima, Kanađanima i Australijancima ne pada na pamet da menjaju ime engleskog jezika, kojim govore, kao što ni Belgijanci, Luksemburžani, Švajcarci pa ni frankofonski Afrikanci ne misle da menjaju ime francuskom jeziku.<br />
<br />
Istorijski, ime Sloven potiče iz perioda rimskog osvajanja srpskih teritorija. Tom prilikom Rimljani su odvodili roblje, a muška imena tih Srba pretežno su se završavala sa slav, kao: Miroslav, Srbislav, Krunoslav, Bratislav i slično (što je kod Srba imalo značenje slavnoga - glorious), a u latinskom se izgovaralo sklav ili sclavus (sa značenjem roba), od čega je vremenom nastalo Sloven. Istim slovenskim jezikom govorili su Geti, Sarmati, Skiti, Dačani i Tračani, što tvrde Strabon, Apendini i Ovidije. A kako kasnije navode Surovjecki i Šafarik, pa Dobrovski, Milojević i Živančević radi se o srpskom jeziku. Prema Herodotu, kada je reč o Slovenima, radi se o velikoj ljudskoj grupi naroda koji je pripadao indo-evropskoj rasi i zauzimao prostore istočne Evrope, današnje Poljske, Mađarske, Austrije, Češke i Balkana sa teritorijama današnjih srpskih zemalja.<br />
<br />
Na osnovu antičkih pisaca nedvosmisleno je da su sva grčka ostrva, sa kontinentalnom teritorijom i Italijom bili naseljeni Tračanima, što potvrđuje Strabon. Svi su oni govorili grčko-ilirski ili ilirskim (slovenskim, znači srpskim) jezikom, kome su centralna zona bili Podunavlje i crnomorska obala Dačije. Tračani (Srbi) su se odatle širili po Evropi, a širio se i njihov jezik. Lorenc Surovjecki i Pavel Šafarik su u vrlo dokumentovanoj studiji izneli nepobitne tvrdnje da su Srbi živeli u Podunavlju i Panonskoj niziji i odatle se širili na sever i zapad. Oni takođe navode da je papa Jovan X (914. do 929. godine) tvrdio da su Iliri i Tračani bili Sloveni (a to znači Srbi). Prema tome, jezik koji je Ovidije, rimski pesnik i savremenik Hristov, naučio dok je boravio u izgnanstvu na obali Crnoga Mora, bio je srpski. Uprkos svih pretrpljenih izmena, koje se dešavaju u svim jezicima, srpski je ostao poetičan. Ako se poštuje ideja o kontinuitetu latinskog i grčkog jezika, po kojoj logici se to isto ne dozvoljava srpskom, tim pre što se radi o narodu nazivanom Tračani, Tribali, Sarmati, Vendi, Veneti, Vindi ili Vani, pa i Anti, a uvek se suštinski radi o Srbima, koji su sebe, po tvrdnji Šafarika, svuda i uvek nazivali svojim srpskim imenom. Po tvrdnji Gregora Dankovskog, a prema Ovidiu, Geti su bili Sloveni i pripadali rodu Tračana, bili su hrabar i pravedan narod i govorili su slovenski (odnosno srpski) jezik.<br />
<br />
Olga Luković-Pjanović citira Francuza Pejsonela, koji iznosi tvrdnju da se srpski, pored evropskih zemalja govorio i u vise zemalja Azije. Govorio se i na dvorovima turskih careva, pored turskog kao zvaničan jezik. Samo se po različitim oblastima u malome razlikovao u dijalektima, što je logično za sve jezike. Olga takođe iznosi primer Stjepana Mitrova Ljubiše, koji navodi primer crnogorskog plemena Pastrovića koje je živelo na istom prostoru od praistorijskih vremena. Slično je pisao i Jovan Cvijić, geograf svetskog ugleda i predsednik Srpske Kraljevske Akademije. Olga Luković-Pjanović, prema predanju njene majke tvrdi da su njihovi pra-roditelji živeli u dragačevskom kraju još u doba Aleksandra Velikog, a to znači bar 400 godina pre rođenja Hrista. Svi ovi primeri potvrđuju tvrdnje da smo na Balkanu nastanjeni od preistorijskih vremena. Konstantin Jireček je izrekao misao, koja kaze: "Nikada se na zemlji nije dogodilo da jedan pođarmljeni narod potpuno nestane a da ne ostavi kaplju svoje krvi u žilama pobednika, ili reč u njihovom jeziku".<br />
<br />
Zaključak<br />
<br />
Poznata je i Volterova izreka: "Lakše je verovati u laž, koja se čula po hiljadu puta, nego u istinu, koja se čuje prvi put".<br />
<br />
Katolička crkva od najranijih vremena izrazavala je neograničenu mržnju prema Srbima. Zapad je od uvek sebe proglašavao "civilizovanim", a Srbe nazivao "varvarskim", citira Olga Luković-Pjanović, prema francuskom Larusu XX veka. Genocide činjene nad srpskim življem, katolička crkva nikada nije ni pokušavala da spreči. Zamerali su Srbima na načinu života, na poštovanjima prema umrlim, na zajedničkom obrađivanju zemlje i slično, što Olga Luković-Pjanović, naprotiv, ističe kao srpske tradicije i ponos. Kako kaže: "Šta Zapad zna o zajedničkom oranju i kopanju, o mobama i prelima, o kosidbama i komušanju kukuruza. Srpski tradicionalni život vekovno se zasnivao na svetinjama poput one: "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe". Knjiga Olge Luković-Pjanović "Srbi narod najstariji" obiluje istorijskim dokazima i citatima autora svih nacija, na svim živim i mrtvim svetskim jezicima. Iz svega iznetoga, Srbi su bili rasprostranjeni od Indije do Atlantika, najmanje dva milenijuma pre Hrista. Nažalost, danas ih je sve manje i manje, rasparčavaju nas na različite načine, služeći se najviše onom starom latinskom izrekom još iz Cezarevog doba: "Dividi et impera", što znači: "Zavadi pa vladaj". Poslednja uništavanja su najstrašnija i najmasovnija, a "civilizovani" Zapad ćuti. Nestajanjem naroda nestaje i njegov jezik, sve više slavskih sveća se gasi. U čije ime se to radi? Zašto se Srbi ubijaju u tako velikom broju, a da pri tome svet ćuti, pita se Olga? Koji je cilj toliko uzvišen da može opravdati varvarsko ubistvo jedne nacije? Koji cilj je dovoljno velik da moze opravdati takva sredstva masovnog uništenja čitavog jednog naroda?<br />
<br />
<br />
Vede se klasifikuju kao himne, koje sadrze narodne obicaje, mudrosti, poslovice i izreke, a datiraju od 3 do 6 hiljada godina pre Hrista. I srpske slave sa pratecim molitvama, kako u prastara vremena tako i danas spadaju u red Veda.<br />
<br />
Autohtonisticka Skola zastupa teoriju da su svi narodi koji su ziveli na danasnjim slovenskim prostorima kao i u predelima Dacije, Trakije, Balkana, u juznoj Rusiji i srednjoj Evropi razlicita imena naroda srpskoga porekla. Ova skola , pored Balkana i centralne Evrope, nalazi postojbinu Srba i u Italiji, na Pirinejima, u Bretaniji, Helveciji, Skandinaviji, pa i u severnoj Africi i Maloj Aziji. Protivnik ove skole, napred je navedeno, je germanska Berlinsko-Becka Skola, koja danas trijumfuje na vecini katedri istorije i ona nauku vodi pogresnim, smisljenim, putem, koji odgovara interesima politike.<br />
<br />
<br />
Birnuf (Emile Burnouff) u svom eseju o Vedama istrazuje poreklo Indo-Evropljana kroz Vede, koje su nastajale u vreme "arijevske zajednice". On nalazi da se vedske porodice zasnivaju na svetosti bracnog jedinstva, okruzeni verom i drustvenim tradicijama. Svoje dokaze izvodi iz rodbinskih imena, koja od davnih vremena pripadaju zajednickoj rasi naroda. A mi znamo da su rodbinski i porodicni nazivi u srpskom jeziku zadrzali obelezja arhaicnosti i autenticnosti do danas.<br />
Istrazivac, Svajcarac Adolf Pikte (Adolphe Pickter) napisao je delo "Indo-Evropsko poreklo ili prvobitni Arijevci", u kome pise "U davnoj proslosti jedna rasa rasla je u prvobinoj kolevci, nadarena mudroscu, grandiozna, stroge prirode, radom je pobedila surove materijalne uslove svoga opstanka. Zatim dolazi do njihovog razvoja i patrijarhalnog uredjenja. Ta bujna rasa razvila je svoj jezik, savrsen i pun intuicije za uzvisenu poeziju. Zbog svoje brojnosti morali su da se sele, a seobama im se menjao i jezik. Vekovima od ovoga naroda nastalo je vise narodnosti. Te seobe odigrale su se u milenijume pre Hrista, od Indije do Atlantika. On zakljucuje da je taj brojni narod posluzio kao osnova za razvoj mnostva ljudskih grupa, koje su iz njega proizasle. Pikte takodje tvrdi da je jezik toga naroda bio osnov za mnoge jezike, koji su iz njega nastali. Zajednicke osnove ovoga jezika nadjene su u Sanskritu i Zendu. Otuda pomisao da svi indo-evropski narodi poticu od jednoga stabla". Za njihov jezik Pikte kaze da je bio ne kontrolisane slobode i on ga naziva "jezikom majke". Pikte takodje pise, bio je to jezik Veda, bogat jednosloznim glagolskim korenima od kojih se sufiksima stvara izobilje izvednica svih vrsta. Njegov glasovni sistem je jednostavan i skladan. Razlikuje tri roda i sedam padeza, cime jasno oznacava deklinacije. Zamenicki nastavci za tri lica i brojeve omogucuju razlikovanje nijansi vremena i nacina. Prema svim prednjim opisima tog jezika najblizi je srpskom. Takva skladnost ne nalazi se nigde sem u srpskom jeziku.<br />
<br />
Olga Lukovic-Pjanovic u svojim istrazivanjima potvrdjuje da su iz srpskog jezika nastali i grcki i latinski, ali kao iz pelazgijskog stabla. Ona je citirala Francuza Leveka (Levesque), koji je poredio srpski sa latinskim i grckim jezikom i zakljucio: (1) da je srpski jezik dao prve i najstarije elemente latinskom jeziku; (2) da su starosedeoci Laciuma bili slovenske rase, Srbi; i (3) da su se Srbi tamo nastanili jos u vreme dok se jezik ogranicavao gotovo samo na izraze najprecih potreba. Emil Burnof navodi kako latinski pridev "humanus" proizlazi iz srpskog "uman", a sto je takodje vezano za vedsko "aum" (izgovara se na sanskritskom om) i u induskom jeziku oznacava tri bozanstva (Bramu, Visnu i Sivu). A Gregor Dankovski zakljucuje da se grcka i latinska gramatika slazu sa srpskom. Po Stabonu, latinski je najpre bio centralna grupa dijalekata sabinskog jezika, a Sabini su bili drevni Srbi, autohtoni stanovnici Apeninskog poluostrva, sto takodje potvrdjuje i Milan Budimir. Homerov ucitelj je znao pelazgijski jezik, a u Homerovo doba nije se pravila razlika izmedju trackog i grckog jezika. Hekatej iz Mileta, 500 godina pre Hrista, ostavio je pisane tragove da su Atinjani Tracani (Srbi). Ceski istoricar Dalemil navodi: "Ima jedna zemlja gde se govori srpski", a Dankovski citira: "Tracani, Geti, Dacani i Mezani, svi govore srpski". Platona su zbog njegove mudrosti Grci smatrali bozanskim, a on kaze kako u grckom jeziku ima mnogo "varvarskih" reci. Herodot je bio striji od Platona i on navodi da se u njegovo vreme u Grckoj govorilo "varvarskim" jezikm. I Sokrat tumaci da su Grci bili potcinjeni "Varvarima" pa su otuda govorili njihov jezik. On takodje zakljucuje da su "Varvari" narod stariji od Grka. Prema Dankovskom naziv "Varvari" nastao je od "barbaros" promenom suglasnika zbog lakseg izgovaranja Grka. Slicno je tumacenje i Sokratovo. Prema Platonu Grci drevni Pelazgi, nazvani od Grka "Varvarima" su bili anticki Srbi i govorili su srpski. Ima napisa da su Srbe nazivali i Etrurcima, dok su oni sami sebe zvali Rasanima. O tome pise Nenad Djordjevic u delu "Etrurci ili Rasani", a Svetislav Bilbija kao da mu odgovara svojim delom "Rasani a ne Etrurci". Bilbija je etrursko pismo desifrovao posredstvom cirilicnih slova.<br />
<br />
Pisuci o Vedama M.F. Neve navodi: "da su otmene, snazne, jednostavne, a da nisu lisene umetnicke vrednosti". On takodje kaze: "Ovaj jezik je zvucan, muzikalan, cudesan, harmonican i iznenadjujuceg bogastva forme i slike". A Bue za srpski jezik kaze: "Srpski jezik je bogat, energican i harmonican, podjednako dobro pristaje muskom i zenskom rodu, dobar je za opevanje ljubavnih pesama i neznosti, kao i velikih krvavih podviga. Zvucan je i otmen. Srbin govori polagano, ne praveci pauze i svojim jezikom na najlepsi nacin izrazava pristojnost. Dusu srpsku zagreva juzno sunce. Konstrukcije recenica u srpskom jeziku su jednostavne, imaju izuzetan smisao za preciznost, mastovitost i srpskim se govori pristojno (za razliku od grckog kojim se muca i gestikulira). Ako su ikada jedan jezik i jedan narod bili stvoreni za vladavinu javnim raspravama, to su sigurno srpski jezik i srpski narod". I Bue zakljucuje: "Srbi poseduju toliko lepe poezije i samo to bi trebalo da obaveze sve ostale narode da uce njihov jezik".<br />
<br />
Svajcarac Adolf Pikte rekao je da je ziveo samo zato da dokaze koji narod je govorio jezikom vedskih himni. Nazalos, smrt ga je prerano zaustavila na tom plemenitom zadatku. A Pavel Safarik je nedvosmislen u tvrdnji da je to srpski narod i da je govorio srpskim jezikom. Isto je tvrdio i Atinjanin Halkokondilo, pisuci da su to bili Tribali, Tracani i i Iliri, kao najstariji i najveci medju tadasnjim narodima, a bili su to Srbi.<br />
<br />
Utvrdjeno je da su Vede nerazdvojno vezane sa srpskim jezikom i prozete srpskim pesnistvom. Veda na srpskom ima znacenje vida i znanja (u smislu unutrasnjeg saznanja). Kako je rekao Siprijan Rober: "Svi slovenski jezici su nastali od srpskog jezika, jezika Pramajke". U srpskom jeziku koren "Vid" zadrzava vedsko-srpsko znacenje svetog, unutrasnjeg, metafizickog znanja.<br />
Poznato je da su hrvatski seljaci govorili cajkavskim dijalektom, dok je zagrebacka gospoda oduvek nastojala da govori nemackim, italijanskim, latinskim ili madjarskim. Cajkavski dijalekt govori se u granicnom pojasu prema istocnom delu Austrije i Madjarskoj, gde zive Gradiscanski Hrvati. Oni su tu doselili iz severnog jadranskog primorja tokom XVI veka i doneli svoj govor, koji je pravi hrvatski, kojim su govorili njihovi seljaci. Pod uticajem Panslavistickog pokreta cehoslovackih romanticara Kolara i Safarika u Hrvatskoj dolazi do "Ilirskog pokreta", ciji je nosilac bio Ljudevit Gaj. Majka Ljudevita Gaja bila je Nemica, rodjena Schmit. Gaj je zeleo da za hrvatski knjizevni jezik usvoji srpski, pa je najpre predlozio da se jezik nazove ilirskim, sa idejom kasnijeg preimenovanja u srpsko-hrvatski, odnosno u Hrvatskoj cak hrvatsko-srpski, sto je imalo smisljene politicke posledice iscezavanja srpskog jezika, a time i srpske nacionalnosti. Profesor dr Laza Kostic u knjizi "Kradja srpskog jezika" pise da je data ideja delo nacionalista, dok sami Hrvati izbegavaju da o tome otvoreno razgovaraju. Medjutim, sam Ljudevit Gaj je 1846 godine u listu "Danica" otvoreno priznao da je za hrvatski knjizevni jezik uzeo jezik srpskog naroda. Djuro Danicic se olako saglasio sa hrvatskim predlogom, cime im je ucinio ogromnu uslugu, za cega Olga Lukovic-Pjanovic kaze da nije imao politickog obrazovanja i da nije prozreo hrvatske namere, sto im Vuk Karadzic nikada nebi ucinio.<br />
<br />
<br />
Amerikancima, Kanadjanima i Australijancima ne pada na pamet da menjaju ime engleskog jezika, kao sto ne misle ni Belgijanci, Luksemburzani, Svajcarci pa ni frankofonski Afrikanci o francuskom jeziku.<br />
<br />
Istorijski, ime Sloven potice iz perioda rimskog osvajanja srpskih teritorija. Tom prilikom Rimljani su odvodili roblje, a muska imena tih Srba pretezno su se zavrsavala sa slav, kao: Miroslav, Srbislav, Krunoslav, Bratislav i slicno (sto je kod Srba imalo znacenje slavnoga - glorious), a u latinskom se izgovaralo "sklav" ili "sclavus" (sa znacenjem roba), od cega je vremenom nastalo Sloven. Istim slovenskim jezikom govorili su Geti, Sarmati, Skiti, Dacani i Tracani, sto tvrde Stabon, Apendini i Ovidije. A kako kasnije navode Surovjecki i Safarik, pa Dobrovski, Milojevic i Zivancevic radi se o srpskom jeziku. Prema Herodotu, kada je rec o Slovenima, radi se o velikoj ljudskoj grupi naroda koji je pripadao indo-evropskoj rasi i zauzimao prostore istocne Evrope, danasnje Poljske, Madjarske, Austrije, Ceske i Balkana sa teritorijama danasnjih srpskih zemalja.<br />
<br />
Na osnovu antickih pisaca nedvosmisleno je da su sva grcka ostrva, sa kontinentalnom teritorijom i Italijom bili naseljeni Tracanima, sto potvrdjuje Strabon. Svi su oni govorili grcko-ilirski ili ilirskim (slovenskim, znaci srpskim) jezikom, kome su centralna zona bili Podunavlje i crnomorska obala Dacije. Tracani (Srbi) su se odatle sirili po Evropi, a sirio se i njihov jezik. Lorenc Surovjecki i Pavel Safarik su u vrlo dokumentovanoj studiji izneli nepobitne tvrdnje da su Srbi ziveli u Podunavlju i Panonskoj niziji i odatle se sirili na sever i zapad. Oni takodje navode da je papa Jovan X (914-929) tvrdio da su Iliri i Tracani bili Sloveni (a to znaci Srbi). Prema tome, jezik koji je Ovidije naucio dok je boravio u izgnanstvu bio je srpski. A i pored svih pretrpljenih izmena, kao sto se desava svim jezicima, srpski je ostao poetican. A ako se postuje ideja o kontinuitetu latinskog i grckog jezika, po kojoj logici se to isto ne dozvoljava srpskom, tim pre sto se radi o narodu nazivanom Tracani, Tribali, Sarmati, Vendi, Veneti, Vindi ili Vani, pa i Anti, a uvek se radi o Srbima, koji su sebe, po tvrdnji Safarika, svuda i uvek nazivali svojim srpskim imenom. I po tvrdnji Gregora Dankovskog, a prema Ovidiu, Geti su bili Sloveni i pripadali rodu Tracana, bili su hrabar i pravedan narod i govorili su slovenski (odnosno srpski) jezik.<br />
<br />
Olga Lukovic-Pjanovic citira Francuza Pejsonela, koji iznosi tvrdnju da se srpski, pored evropskih zemalja govorio i u vise zemalja Azije. Govorio se i na dvorovima turskih careva. Samo se po razlicitim oblastima u malome razlikovao u dijalektima, sto je logicno za sve jezike. Olga takodje iznosi primer Stjepana Mitrova Ljubise, koji navodi primer crnogorskog plemena Pastrovica koje je zivelo na istom prostoru od praistorijskih vremena. Slicno je pisao i Jovan Cvijic, geograf svetskog ugleda i predsednik Srpske Kraljevske Akademije. A i Olga Lukovic-Pjanovic, prema predanju njene majke tvrdi da su njihovi pra roditelji ziveli u dragacevskom kraju jos u doba Aleksandra Velikog, a to znaci bar 400 godina pre rodjenja Hrista. Svi ovi primeri potvrdjuju tvrdnje da smo na Balkanu od preistorijskih vremena. Konstantin Jirecek je izrekao misao, koja kaze: "Nikada se na zemlji nije dogodilo da jedan podjarmljeni narod potpuno nestane a da ne ostavi kaplju svoje krvi u zilama pobedilaca ili rec u njihovom jeziku". Poznata je i Volterova izreka "Lakse je verovati u laz, koja se cula po hiljadu puta, nego u istinu, koja se cuje prvi put".<br />
<br />
Katolicka crkva od najranijih vremena izrazavala je neogranicenu mrznju prema Srbima. Zapad je od uvek sebe proglasavao "civilizovanim", a Srbe nazivao "varvarskim", citira Olga Lukovic-Pjanovic, prema francuskom Larusu XX veka. Za genocide cinjene nad srpskim zivljem katolicka crkva nikada nije ni pokusavala da iste spreci. Zamerali su im na nacinu zivota, na postovanjima prema umrlim, na zajednickom obradjivanju zemlje i slicno, sto Olga Lukovic-Pjanovic, naprotiv, istice kao srpske tradicije i ponos. Kako kaze: "Sta Zapad zna o zajednickom oranju i kopanju, o mobama i prelima, o kosidbama i komusanju kukuruza. Srpski tradicionalni zivot vekovno se zasnivao na svetinjama poput one "Ljubi bliznjega svoga kao samoga sebe". Knjiga Olge Lukovic-Pjanovic "Srbi narod najstariji" obiluje istorijskim dokazima i citatima autora svih nacija, na svim zivim i mrtvim svetskim jezicima. Iz svega iznetoga, Srbi su bili rasprostranjeni od Indije do Atlantika, najmanje dva milenijuma pre Hrista. Nazalost, danas ih je sve manje i manje, rasparcavaju nas na razlicite nacine. Poslednja unistavanja su najstrasnija i najmasovnija, a Zapad cuti. A nestajanjem naroda nestaje i njegov jezik, sve vise slavskih sveca se gasi. U cije ime se to radi? Zasto se Srbi ubijaju u tako velikom broju, a da pri tome svet cuti, pita se Olga? Koji je cilj toliko uzvisen da moze opravdati varvarsko ubistvo jedne nacije? Koji cilj je dovoljno velik da moze opravdati takva sredstva masovnog inistenja citavog jednog naroda?<br />
<br />
<br />
Napomene: Posredstvom rodbinskih veza saznadoh da je autor knjige "Od Indije do Srbije" Dobroslav Jevdjevic. Napisao je malu knjigu, veoma velikog znacaja.<br />
<br />
Veliki je broj istaknutih imena koji su dali ogroman doprinos u otkrivanju srpske proslosti, znacajne ne samo za nas Srbe, vec za svetsku istoriju uopste. Posebno mesto, ovde, pripada dr Olgi Lukovic-Pjanovic, koja je najveci pobornik Autohtonisticke skole i u svojim knjigama sasvim odredjeno ukazuje na oblasti koje jos treba istarazivati.<br />
<br />
Srbima ostaje da prilagode svoje udzbenike istorije dokazanim istinama o svojoj proslosti, kako buduce generacije ne bi vise nasedale falsifikovanim neistinama osvajackih naroda.<br />
<br />
Veoma sam zahvalan Milanu Beric, koji je najvise doprineo da ovaj tekst dodje u ruke mnogobrojnim postovaocima pravde i istine.<br />
<br />
Dr Simo Jelaca, u Windsoru Maja 2003 (7511)Vlahstarihttp://www.blogger.com/profile/13443163955783782634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7393745897370148402.post-84873168582583950592010-08-29T10:31:00.000-07:002011-03-10T12:48:23.965-08:00VzInfo. Obavestenja 988<br />
Info Zeleznicka Stanica 25555<br />
Milosevic Aleksandar 36667<br />
Ribe Bach Fisc Hendle 65150<br />
Pop Ili 221221<br />
D H Tardel 240031<br />
p Rat 261549<br />
KRANKETRANSPORT 280211<br />
Prevodioc Gaby 295323<br />
D Sigmund Ulrich 322295<br />
D Bubek Otto 322719<br />
Milenkovic Milutin Mico 332720<br />
Prostea Susanne Rum. 353711<br />
Rada Drago 368309<br />
Prokop 368621<br />
Tomo 524776<br />
Adz 526664<br />
Nik Milorad 542139<br />
Jovanovic M 542858<br />
Kita V 551445<br />
Taxi Z Cann 552389<br />
Slavko Radi 558945<br />
Trajkovski Anka 562779<br />
Sofr T 564281<br />
D Zeller med. 567982<br />
Joni Adrijana 569203<br />
Konsul 600646<br />
Miki 602410<br />
Dimitrije Il 617667<br />
Suzan 632406<br />
Milijana 632557<br />
Pavlovi Vinka 632557<br />
Informacije 698889<br />
Auto Marinko Milovanovi}803904<br />
U-Milisav 831087<br />
U-Jordan 831131<br />
Rud 836141<br />
Sibin 841015<br />
Tomo 841029<br />
Gas. Post Schnicla Hoff841170<br />
A-Posta 841411<br />
Nikito V 845118<br />
D Hartm 856150<br />
Mar a i Milan Kaarev 863045<br />
Rapp K & Ruth (milch) 874294<br />
<br />
Hu¯ Uli 1765242<br />
D Jovan Stojilkovic 2237448<br />
Maric Ob 2264228<br />
Kepc Savo 2265590<br />
Munj Zivko Olga str 2485398<br />
Stojanovi Ljubica 2485582<br />
Goran Zori~in 2573708<br />
Frizerka od Obra Mitra 2598310<br />
Arzte an Sam. u Sonnt. 2620812<br />
Prlj Cveta<br />
Filipov Stan 3280249<br />
Langov Mile 3324838<br />
Ribe P÷sel 3464868<br />
Adv. Sne`ana Dragi}evic 3676079<br />
Langov M 4892963<br />
Marija 5004667<br />
Stanoje D 5005353<br />
G Cannstatter Tor 5055291<br />
A marie 5090239<br />
Petkoski Mile 5360797<br />
Nikitov S 5496143<br />
Prevod SlobodankaBassler 5532941<br />
Kita Bor~e Vid ov) 5590597<br />
Prote Vlada sin 5590777<br />
D Ahrendt O de 6151666<br />
D Ahrendt 6155140<br />
Radovanov Momo 6401865<br />
D L. Petrovic 6403571<br />
Pandrc Slav-a 6491933<br />
Davidovska Ljiljana 6494034<br />
Djuro Bek 6721563<br />
Frankfurter Rundschau 6920221<br />
Compu Rajko Djok 7158821 <br />
Flugplanauskunf 7901388<br />
Klub Sloga Zufernhausen 8262948<br />
Vozel Dragan 8402369<br />
Mini `ivomir 8497451<br />
Arsenijev Zoran 8895551<br />
Glavonji Ljubinka 9336686<br />
Appotheka Banhof 9559650<br />
Crkva 9640020<br />
Ivanov Stani 9932725<br />
D Du{an Milivojevi} 9979058<br />
Nenad Mira 15517515<br />
Monah Varnava Piskavac 18881166<br />
Vidi Mladen 25884544<br />
Ralf i Mile Jovi} 26521706<br />
Gavrilo Vuk 31893887<br />
Lazi Draga 32263051<br />
Aleks Vasilija 32867269<br />
Sinusi Koprivica Aca lekar 34363971<br />
Blagojev Radi 34582704<br />
Bek~anov i Radiv.Zoran 34593330 <br />
Adv. Sne`ana Dragi}evic 36331736<br />
Jovanov Maja 36431260<br />
D ki~ma Baba Vukena 36617930<br />
Man Studen 36836140<br />
Koms Zoran i Verica 36841063<br />
Milos R 36841071<br />
Dugal Radis 36841097<br />
Komsija Rade iz Dubca 36841122<br />
Todorov Raco 36841673<br />
Gaji} Milan Olivera 36881780<br />
Gavrilov Vuk Hd novi 63618073<br />
Pansion Galnau [mit 64396733<br />
Pop monah Vasilije sv.Spi 64397364<br />
Karl-Olga Krankenhaus 71126390<br />
Parezanov Vukoman 71567217<br />
Vukov prijatelj 71634284<br />
Vasil Milenko 71637964<br />
Gavrilov M Vuk 71638396<br />
Despot Lju a 72232867<br />
Polizei Bad Cannstatt 89902112<br />
Polizei Direktion 89902112<br />
A V T 95460841<br />
V a T BM 95460842<br />
VMA BG 112662755<br />
Appotheka Todoxin 113232195<br />
Touring Bus BG 114892220<br />
Svetlana Klja 177896866<br />
Ralf i Mile Jov 637009653<br />
Blagoje Radojica 640809436<br />
Mi}o Milovanov 641439901<br />
Stanar Ex Neboj{a 641529026<br />
Lukov Radovan Rade 641731121<br />
Milo Vladan 641774939<br />
Stambo Milan 642358642<br />
Stambo Mira 642871898<br />
Milo Rado{ 642883556<br />
J ranka Srb 643286234<br />
Golubov mionica 649790859<br />
Kupus Schaefer Wilh 702252393<br />
D Crnog Aleksandar 707151764<br />
Ili Miki Jelena 714153796<br />
Wohnungbesizerin Schunk 714232022<br />
Ostojic Ilija 715227458<br />
Blagoje Radojica 715328906<br />
Vasi Robi 715633889<br />
Stefanov Z R 715941206<br />
D Simic Milan 719171570<br />
Milena iz Bachnanga 719184621<br />
Maunic Alex 719560131<br />
P Glisic Miodrag 722172991<br />
Dragojlov Milic V 722571574<br />
Trnava Tomislav 733160979<br />
D Petrovic Ivan 736174908<br />
Konzulat Tschechische . 899501246<br />
Despot Ljub a 1577423577<br />
Gavrilo Vuk Hd novi 1634084466<br />
Жika [ah 1634511603<br />
Compu Rajko Djok 1637245969<br />
Miki Jelena Ili 1726249807<br />
Djuro Bek 1727371482<br />
Bata 1733169959<br />
Kljaji Stojan 1733605624<br />
Sofran T 1736732498<br />
Goranka 1742458316<br />
Opa Ljubica 1742635342<br />
Sa{a 1743238254<br />
Vatralj Bo 1743725038<br />
Obrad Mari~i} 1747543737<br />
Mi}o Milovanovi} 1747839006<br />
Svetlana Wirtin 1773093283<br />
Goran Zori~in 1773263681<br />
Zorica Markovi} 1773263681<br />
Pavlovi} Milorad 1785323075<br />
Golubov mion 1461163<br />
Adv. Gobeljic Radeta 33286<br />
Romcev Zoran 38336<br />
Slavkovic Milos CH 4156260158<br />
Novosti Evropske 6992071714<br />
Huss Uli 7024989944<br />
Dragica Gli{i} 7053927901<br />
Svetla Klj 7071551215<br />
Dr. Dezurni za Stutt 7112628012<br />
Notarzt za Stuttgart 7112628012<br />
Bild zeiteung 7113199275<br />
Notariat S-Bad Cannsta 7115004210<br />
Nova adresa na{a 7115091818<br />
Djukar Radovan 7117459071<br />
Danijela 7141461432<br />
Nenad Danijela Lela 7141461432<br />
D Schwarzbich 7141926360<br />
Dreis Slobodanka Rajko 7143964910<br />
Cutkov Mile Sof-a 7151908812<br />
D Obradov Milija 7154180018<br />
Klja Stojan 7154802089<br />
Jesenik Reiner 7163530437<br />
Paunov Ne{o 7163531555<br />
Vesna sa Schwarzwalda 7478261650<br />
Prlj Cvetanka 15203842186<br />
J ranka 15223483200<br />
Drei Slobodanka 15772880719<br />
Bertovi Lucija 17625528567<br />
Pavlov Vinka 17629619870<br />
Vidi Mladen 17650037471<br />
Frizerka Mica dolazi ku 17667819361<br />
Mini} `ivomir 17688023351<br />
Milan Mira Novakovi} 33140371440<br />
Mira i Milan Paris 33142396469<br />
Eparhija Paris 33142582107<br />
Man. Golbey Godon Court 33329079234<br />
P Luki Pera 26 Rue- 33388278650 <br />
Milan Mira Novakovi} 33616864344<br />
p ~eda Luki} 33620978395<br />
Prlj Cvetanka 35929270003<br />
D Bajovic (Ko`a) 38111434642<br />
Prof. D Pusovic Predr 38111726916<br />
Petrov Tomislav Lep 38132822345 <br />
Dugal Buba 38136841070 <br />
Andji Mi}o 38751438190<br />
D Crnogorac 61295990126<br />
Pcelarstvo gerete 71535108889<br />
Heilpraktiker Schmid 7113180986Vlahstarihttp://www.blogger.com/profile/13443163955783782634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7393745897370148402.post-72122823338890320162010-08-29T10:00:00.000-07:002010-08-29T10:00:18.488-07:00Poreklo15Поучно, историја, занимњивости, религија и здравље<br />
<br />
''Прастари почетци српске историје- Хиљаде година сеоба српског народа кроз Азију и Европу према списима и цитатима највећих светских историчара''<br />
КЊИГА под горњим насловом и поднасловом појавила се 1961. године у Риму, обавијена велом тајне јер је са корица изостало име писца. Рафалном паљбом, на сто и нешто страница, изнети су докази вековима сакупљани од родољуба Српске аутохтоне историјске школе (пре рата доста раширене у нас) насупрот српским пуленима Германске школе, образованим и титулисаним у Бечу и Берлину. Сабрана дела четничког војводе Доброслава Јевђевића (1895.- 1962.), изашла 1988. у Виндзору- Канада, разрешила су недоумицу око имена писца. Сада, након четири деценије, и нама у Србији доступна је ова књига- заједничким напорима ''Фамилета'' и ''Николе Пашића'', књижаре у средишту Београда, доста успешне и у издавачкој делатности.<br />
СЛАВИЋЕ те српска дико, српско мало и велико. Није се сиви тић Јевђевић плашио удбиних џелата и спискова за ликвидацију, како то у предговору овог трећег издања претпоставља г. Јово Бајић. Иступао је Војвода безброј пута као један од првака српске емиграције и пуним именом и презименом стајао иза листа Српске новине и књига ''Капи крви, четничке новеле'' (1950.) и ''Сарајевски завереници'' (1954.). Загонетка и провокација као магнет за ''додатну пажњу читалаца'', био је прави разлог за анонимност, резервна је и много вероватнија претпоставка г. Бајића.<br />
<br />
ГРЧКА ПОДВАЛА. ''И пре Турака и пре хрватских крвника било је српских душмана, који су мрзели српско име, извртали његово значење и забрањивали нам да се тако зовемо''. Свесно или не, ромејски цар Константин Порфирогенит написао је лаж . У спису ''О управљању царством'' латинску реч servus (роб, слуга) видео је као извор српском имену, ''ропском'' народу и поданицима грчког цара Ираклија, иако наши стари ове крајеве на мач отеше и освојише. Одакле то име лужичким и руским Србима, који нису имали додира са грчким и римским царством и о којим то Србима пишу Плиније, Птоломеј и други антички писци, питао се проверени српски непријатељ, хрватски повјесничар Томо Маретић?! На Порфирогенитову причу ''навалила је критика са немачке и славенске стране и уништила је до краја''- додаје још љући србождер, српског порекла, Тадија Смичиклас...<br />
<br />
ИМЕ СЕРБ. Срб је војник, храбар човек који се вечно бори- војнички сталеж, преци донских и запорошких Козака, пише руски историчар Вељтман у књизи ''Атила и Руси''. Код Белоруса Сарб или Сјарб значи силу, множину великог народа исте крви и језика, а код старих Персијанаца Сарб је глава, првенство, старешинство. У санскриту, праоцу свих индоевропских језика, семе, колено или род изговара се Сербх. Или, латински речено- gens, natio… ''Старо домаће име Срб обћенито је било свему роду (словенском)'' каже у својој ''Повјести Словена'' Фрањо Рачки, Хрват и католички свештеник.<br />
<br />
РАВНА ГОРА, и то у Индији ''у проклетој, у земљи Инђији, ђе понеста љеба за нафору''. Ту су и Дрвар, Млава, Бара, Дуб, Ковиље, Тимок, Котор, Бела Зора и још многи и многи чисто српски називи река, села и планина, што их Милош С. Милојевић на својим путовањима из старих карата преписа и од српских савременика (19. век) за лудака би проглашен. А и стари санскрит, не само у основним домаћим појмовима, на данашњи српски језик ''необјашњиво'' личи... Срби, русих коса и плавих очију (Страбон, Грк), сурови и у козја одела одевени, област дунавску (Дунај) и планину Нисадес у почетку настањаваху- ''дивни и неприступачни стан богова, по индијској религији'' (Ритер: ''Земљопис''). У овој прапостојбини аријевској, пре свих сеоба, и две српске државе записане осташе- Сарбарска у унутрашњости и Пановска у приморским<br />
пределима...<br />
<br />
РАЗЛАЗ. ''Међу Србима најхрабрији су Лужичани, који живе у Шпанији и садањој Португалији'', јасан је стари грчки историчар Диодор са Сицилије. Срби, ''лаки, хитри и строги'', вешти заседама и откривању непријатеља, опијени пићем од жита- врстом пива по мисирском рецепту(успутна станица!)- прешли су из Африке у Шпанију, шири је у описима већ споменути Страбон. Те две земље крајње су одредиште дела првог српског огранка што га ратови, глад и болештине из постојбине Индије истераше. Друге две колоне свуда по Азији трагове оставише, Сибирији (Сирбији) име и Хунима друштво у пљачки (српски кнез Оногост, први до Атиле), а великом китајском царству мач под грлом држаху. ''Откако су побегли Yuni, осилише се Срби и завладаше земљама њиховим. Имају преко сто хиљада војника, далеко су чувени са своје телесне силе, а и доста просвећени... У њих су коњи бржи од хунских и оружје још оштрије од хунског. Српска су племена још силнија и многобројнија, него што су пре била и већ су две године да не можемо да измислимо начин, како би смо им доскочили'', вајкао се Цај Јун, кинески државник године 160. пре Христа. Бан, Јанча, Ранко, Цицан, Танча и синови му што ''на комате раздробише царство'', српски су прваци и јунаци ових китајских летописа, уредно вођених и до данас сачуваних.<br />
<br />
СРБИЈА, БЕЛА И ВЕЛИКА. Много векова пре Христа Спаситеља, таласи српских племена из Азије запљускиваху север Европе. На скерлетном постољу, златни кип бога Радгоста а у средишту града Ретрија, њему посвећеног у балтичкој Поморској, данас Померанији. Стетин бога Триглава и град Аркона врховног Световида, богат и утврђен храбрим Рујанцима, ''најмоћнијим огранком народа Љутића'' Срба најсрпскијих, вернике са свих страна сабираху. Звјездодраг, а касније и Беослав, војсковође српске, Саксонце и Данце често на колена бацаше па им и краља убише, али до зоре ником није горела, губер кратак па се ноге смрзоше. 2384 стране ''Историје Срба'' старог Јована Рајића (Беч, 1794.) и ''Срби у давнини'' Симе Лукина Лазића (Загреб, 1894.), више нам вреде од свих умовања историјских катедри Старога и Новога света... ПРАСЛИКА И ПРАУЗОР. У сударима титана онога доба, српска племена, сламке међу вихорове, грдно искрвавише и међусобно се истребише. Кнез Вучан на челу својих Бодрића са Карлом Великим наступаше, са оне стране Лабе огњем и мачем, по земљама Љутића, браће и сународника. Свест о јединству дошла је касно и кратког је века била. Кнез Прибислав (умро 1134.) последњи се дрзнуо да се оружја лати... Неслога, мржња, просута братска крв и издаја- кнез Тугомир на превару предаде српски Бранибор (данас Бранденбург) душманима Саксонцима- све је на броју и све се и данас добро осећа. Не требају нама Немац Хелмхолд, Рус Гиљфердинг, Чех Шафарик и остали тумачи прошлости у српску корист. Препознајемо ми себе по делима...<br />
<br />
ЛИПА, ЛИПИСКА ИЛИ ЛАЈПЦИГ. ''Српство некад тако јако раширено у Немачкој личи на старца који умире. Око њега је све постало немачко, само поља и реке, вароши и села носе још драга му имена''- писао је, крајем 19. века, тада важни и угледни немачки лист Leipziger Tagblatt у тексту под насловом: ''Пропаст Српства у Пруској''... Hisce Serbstvo nezhubjene-још Српство није пропало- и даље у својој химни певају Лужички Срби... И није пропало. У плодним и Богом благословеним областима око Дунава, Саве, Драве и Тисе побијена је нова српска стожина. Део Срба са севера, од Германа потиснут, године 1460. пре Христа а 3790. од постања света (по Мавру Орбинију), први пут после Индије, среће јужну браћу, на Балкану одомаћену и све до Рима разгранату (Далимил, Чех, витез и песник). И рађање хришћанства ту их затече. Андроник (ученик Св. Апостола Павла), Тимотија, Андреја, Лука и Тадија привели су правој Вери Србе у Панонији и Илирику- тврдња је иза које, својим угледом, стоје стари историчари Милош С. Милојевић, Панта Срећковић и владика Ружичић...<br />
<br />
РАКСА, индијска реч за црвенорујну боју, Србима омиљену, по неким тумачењима корен је имену Рашчани, Рашани и Раси, а Тракија само погрчено српско име Расија, познато по рушевинама града Рашке и истоименој реци што се улива у Марицу. Чувени мађарски историчар Иштванфи Србе увек зове Трачанима а деспота Ђурђа Бранковића- Ђорђем Трачанином, подсећа нас стари добри, али под тепих гурнути, Јован Рајић. ''Трибали или Срби Илирци''...''најстарији су и највећи народ на свету, то поуздано знам'', стоји на четрнаестој страни књиге ''Histor Byzant'' Грка Калкокондиласа. Део ове реченице, осамдесетих година прошлог века, послужио је Олги Луковић- Пјановић за наслов капиталног дела. Трачани, Трибали, Илири- где су трагови постојања ових огромних балканских народа? Ту, свуда око нас и у нама самима јер су то, кроз историју, разна имена за нас Србе...<br />
<br />
МЕНАНДЕР, Грк и савременик: ''Није се нико родио, нити га сунце греје, ко би нас могао покорити. Ми смо навикли заповедати другим народима, а не други нама. И ово је наш завет док на свету буде мача и рата''- поручио је Доброта, кнез дачких Срба, аварском кану Бајану у вези позива на покорност, пет векова по Христу. Кључала је врела крв староседелаца, још незамућена легионарима- ветеранима тек посејаним по крајинама римског царства... Драгашани, Радован, Градиште, Станишевци, Сокола, имена су села и градова у данашњој ''романској'' Румунији, бившој Дакији...<br />
<br />
СЛАВУ СЛАВИ цар Самуило, брат Давидов а син Шишманов из српског племена Брсјака. О тој Крсној Слави, српском и само српском обичају, запис нам је оставио грчки историчар Кедрин, а причу о ''Србима и Бугарима гранама истоветног старог српског народа'' је допричао Француз Leon Rousset (1882.)... Сремци, Морачани, Браничевци, Вардарци и Подримци, поданици Шишманови, као да нас питају: чије је било ово ''прво бугарско царство'', ко је, заиста, основао Охридску архиепископију и поражен поклекао пред Ромејима 1020. године? Прави Блгари, монголско- туранско племе (звани и Гагаузи), на истоку Балкана, већ су положили оружје пред Грцима (971.).<br />
<br />
НЕВЕРИЦА. Па куд се деде то српско мноштво, тај силан народ српски по Азији и Европи, са правом се пита читалац. Преверавање, одрицање од свог имена, болесне амбиције племенских (покрајинских!) главара, попустљивост и питомост карактера- има ли чвршћег споја за лаку асимилацију? Само током 20. века, за наших живота и на наше очи, од Срба су створене бар три нове ''нације''. Треба ли бољих доказа?<br />
<br />
КАРИКА. Вреди ову књигу прочитати и имати је на полици и због зрелог Војводиног промишљања српске историје немањићког и косовског раздобља, са посебним нагласком на верски и државотворни потез Св. Саве- стварање самосталне Српске Цркве (и њеног каснијег утврђивања у рангу патријаршије)- први и најважнији чин буђења осећања припадности крвној и духовној заједници, темељу данашњег здравог национализма. У равни са Св. Савом је и цар Душан ''мач хришћана'', човек са ''визијом будућности'' на челу јаке и добро опремљене војске са погледом увек упртим ка Цариграду. Душанов Законик ''најлепши доказ високе цивилизације тадање Србије'' сав је био проткан ''расним српским осећајем за правду'' а само у траговима запажамо утицај грчког и римског права, сигуран је Јевђевић и није у томе усамљен... Већи део књиге ''Од Индије до Србије'' (онај о прастаром Српству) био је путоказ за бетонирање већ утабане стазе. Повезана су стара имена Српске историјске школе са новим, неспремним да из кабинета и са катедри ''српских'' установа преписују и препричавају познате германске лажи. Данас, на ову тему се у Београду могу наћи много дебље и стручније књиге и нове генерације присталица, али дело Д. Јевђевића остаје понајбоље за први сусрет са овом, на моменте чудесном причом...<br />
<br />
ДУЧИЋЕВИМ ТРАГОМ. Доброслав Јевђевић, верник српско- хрватског јединства и члан ОРЈУН- е (Организације југословенских националиста), пред рат је био и народни посланик у Скупштини Краљевине и то са листе Југословенске националне странке. Годину дана пред смрт, у овој својој последњој књизи, Хрвате гласно назива ''дивљом мафијом'' и ''злочиначким талогом'', а Србе југословене ''жалосним отпадницима и издајницима српским''- ове речи као пушчано зрно погађају саму суштину узрока наших недаћа и страдања... Отрежњен од југословенског пијанства, војвода Јевђевић своје књижевно дело смешта у корпус сродне литературе, на чијој застави златним словима стоји оно Дучићево: Верујем у Бога и у Српство...<br />
<br />
СРБИ, СВИ И СВУДА. ''Морамо бити поносни и охоли на своју историју српску, да учимо своју децу о великој прошлости нашој и треба да решимо огњем и мачем све оне који се Срби зову а славног се српског имена одричу''. Нису наши стари били полудивље племе, просто и нечисто и нису ничице падали у прашину пред ''сјајем'' византијског царства. Цар Танча издавао је законе, Неретљани су имали флоту јачу од млетачке, балтички Срби велелепне храмове и разгранату трговину а у Солунској Србији (Serblia Inferior) свете књиге редовно су превођене на српски језик... Себе не видимо добро јер је, по речима књижевника Момчила Селића, наша историја налик разбијеном огледалу. Гроф Ђорђе Бранковић и Јован Рајић су први, још у 18. веку, почели да сакупљају расуте парчиће и састављају целину. До сада смо се, као на вашару, огледали у кривим и прљавим огледалима, прављеним у Бечу и Берлину. Зато је Српска аутохтона историјска школа наша главна узданица да једнога дана препознамо свој прави лик, ма какав он био...Vlahstarihttp://www.blogger.com/profile/13443163955783782634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7393745897370148402.post-24499558979781822562010-08-29T09:55:00.000-07:002011-05-19T08:22:56.010-07:00Poreklo14Do danas su se održali samo Lužički Srbi u istočnom delu Nemačke.<br />
<br />
LUŽIČKI SRBI<br />
<br />
Lužički Srbi (gornjolužičkosrpski: Serbja, donjolužičkosrpski: Serby), poznati i kao Severni Srbi ili Lužičani, su stari zapadnoslovenski narod, koji živi u istočnom delu Nemačke, u nemačkim pokrajinama Saksonija i Brandenburg, u kraju koji je poznat kao Lužica. Govore dva slična jezika: gornjolužičkosrpski (pod uticajem češkog jezika) i donjolužičkosrpski (pod uticajem poljskog jezika). Oba jezika spadaju u slovensku grupu indoevropske porodice jezika. Lužičkih Srba ukupno ima oko 60.000, a po veroispovesti su većinom protestanti, a manjim delom katolici.<br />
Migracije srba u 7. veku<br />
<br />
Lužički Srbi naseljavaju područje jugoistočno od Berlina prema poljskoj i češkoj granici, sve do Drezdena. Područje naseljeno Lužičkim Srbima se deli na dve geografske oblasti, koje su u svom istorijskom životu bile najvećim delom razdvojene, a samim tim su živele i razvijale se pod različitim političkim i društvenim uslovima. To su Gornja Lužica i Donja Lužica, od kojih je prva bila u sastavu Saksonije i u nešto boljim društveno-političkim uslovima nego Donja Lužica, koja se nalazila u sastavu Pruske.<br />
Kulturno središte Gornje Lužice je Budišin (nem. Bautzen - Baucen), a Donje Lužice Kočebuz (nem. Cottbus - Kotpus). U administrativnom smislu, Gornja Lužica je danas deo nemačke pokrajine Saksonije, dok je Donja Lužica deo pokrajine Brandenburg.<br />
Sa njihovih prvobitnih naseobina Lužički Srbi su nasilno saterani u prostor između Labe i kapija Berlina, između Budišina i Kočebuza, nekad močvarno i pusto zemljište, koje su oni većim delom pretvorili u urban kraj.<br />
<br />
Lužičkosrpsko stanovništvo je izmešano sa nemačkim življem. Bez obzira na viševekovnu germanizaciju Lužički Srbi su u duhovnoj i materijalnoj kulturi sačuvali brojne slovenske elemente. Zanimljive su trodelne kuće, ušorena i raštrkana sela, ženska narodna nošnja, što se sve bitno razlikuje od susednog i sa njima pomešanog nemačkog stanovništva. Razlikuje se u po nečemu od nemačkog i svadbeni ceremonijal. Narodno usmeno stvaralaštvo bogato je izrekama, poslovicama, pesmama i pričama. Očuvani su i stari muzički instrumenti<br />
<br />
Lužički Srbi su sve što je ostalo kroz vekove od brojnih polapskih slovenskih plemena koja su se tokom seobe naroda od 2. do 4. veka naselila na granici Rimskog carstva kao miran zemljoradnički i stočarski narod. Najznačajnija polapska slovenska plemena bila su: Polapski Srbi (čiji su deo bili Lužički Srbi), Ljutići (Veleti) i Obodriti (Bodrići). U okviru ove tri velike grupacije nalazila su se manja plemena, kao što su: Milčani, Glomačani, Studorani, Nišani, Prekopjenci, Dolenčani, Rujanci, Drevljani, Glinjani i druga.<br />
<br />
Oko 500. godine srpska plemena su predstavljala samostalnu političko-vojnu celinu, sa svojim županima i vojvodama, koji bi se pred opasnostima i ratovima na kraće vreme ujedinjavali, a posle opet ostajali razdvojeni sve do pojave Germana i njihovih osvajačkih pohoda.<br />
U VII veku župan Dervan, dux ex gente Surbiorum, prišao je Samovoj državi. Smatra se da je jedan od sinova župana Dervana poveo deo Srba na Balkan 626. godine.<br />
U VIII i IX veku došlo je do spajanja nekih lužičkosrpskih plemena u cilju odbrane, ali posle završetka borbi ili pogibije župana (nekima se znaju i imena, kao Miloduh, Dragovit) ona bi se ponovo razdvojila i tako razjedinjena, ne stigavši ni da formiraju svoju državu, postajali su plen franačkim i germanskim feudalcima u njihovom napredovanju na istok.<br />
Pa ipak, ovaj miran narod srčano je i uporno branio svoju zemlju i slobodu i zadavao velike brige osvajačima. Tako neki istoričari tumače da je pleme Ljutići svoje ime dobilo zato što su pripadnici ovog plemena bili ljuti borci i zadavali neprijatelju strah. Tako su na primer osvajači predviđali da će borba oko srpske tvrđave Gane biti laka i završiti se za dva dana, a ona je trajala čitavih dvadeset dana. Na njenom mestu osvajači su podigli grad Majsen, koji im je poslužio kao baza za nove napade i put za dalju nemačku ekspanziju.<br />
Karlo Veliki je 805. godine, da bi što efikasnije onemogućio odbranu Srba, ustanovio Limes sorabicus, pojas u kome se oružje nije smelo prodavati Srbima. Ovaj limes nije predstavljao etničku granicu. Osvajači su svojim vojnicima dozvoljavali da, kao nagradu, posle vojnih pobeda, mogu pljačkati, paliti i ubijati sve odrasle, a ostale odvoditi u ropstvo, a često ih i prodavati kao roblje. Tako su se završavali svi porazi Srba u bitkama za slobodu, njihovi ustanci i bune, kojih je, bilo ko, da je njima vladao, kroz vekove, bivalo mnogo. Naročitom okrutnošću istakao se grof Gero, koji je na svirep i ponižavajući način posekao svih sedamdeset zarobljenih lokalnih župana.<br />
Da Lužički Srbi nisu bili baš lak plen svedoči i naredba Karla Velikog iz 807. godine, u kojoj se kaže: "ako nas napadnu Česi, treba u borbu da stupi trećina vojske, a ako napadnu Srbi, onda sva vojska". Čitava dva veka trajala je nemačka feudalna ekspanzija, ali razjedinjena plemena padala su u ropstvo posle teških i krvavih borbi.<br />
Istorija Lužičkih Srba je tragična i komplikovana, tako da se može postaviti i pitanje kako su opstali, kako su se uopšte održali. Oni su veoma često menjali gospodare, koji su ih ponekad poklanjali za ratno savezništvo, razmenjivali, prodavali, davali u miraz kćerima, a narod je bivao desetkovan i trpeo. Posle povlačenja vojske ostajala su popaljena i opljačkana naselja, preostalo stanovništvo umiralo je od gladi i kuge, tako da se dešavalo da nije ostajalo ni žive duše u nizu sela. Od 12. veka osvajači su počeli bezobzirnu kolonizaciju, dajući pri tom kolonistima veća prava i povlastice. U početku su se doseljenici kao manjina slovenizovali, ali kako je vlast to sistematski činila, a činila je to i crkva, stvarana je nejednakost i mržnja među njima. Do 16. veka Srbi su imali neka svoja prava: svoje župane, neku vrstu sudija, svoje zastupnike pri zemaljskom sudu.<br />
Kao i ostali Sloveni, i Lužički Srbi su u početku bili mnogobošci i imali su svoje glavne bogove kao Svaroga, Živu, Peruna, kao i druge manje značajne. Za vreme zajednice sa Velikomoravskom kneževinom među njima su širili hrišćanstvo učenici Ćirila i Metodija, ali je uticaj nemačkih misionara bio jači, često bezobziran i grub, jer su Srbi svoju veru i svoje bogove branili isto tako uporno kao i svoju zemlju. Verski misionari morali su u početku propovedati na srpskom, pošto narod nije znao tuđ jezik, pa je stoga car Oton I u Magdeburgu osnovao školu za buduće misionare gde se morao učiti i srpski jezik. Zbog velikog otpora biskupi su nagovarali Nemce da se naseljavaju među ove pagane jer je, govorili su, njihova zemlja bogata. Osnovani su mnogi manastiri, koji su često bili i rasadnici germanizacije.<br />
izvor Wikipedija<br />
<br />
RUSINI<br />
Rusini<br />
<br />
Rusini (Rusnaci, Karpato-Rusin, ili Ruthen) su najzapadniji ogranak istočnih Slovena, koji pretežno živi u zapadnoj Ukrajini, u pokrajini Transkarpatija, Slovačkoj, Rumuniji, Srbiji, Hrvatskoj i Madjarskoj. Nikad nisu imali svoju nacionalnu državu. Iz postojbine Zakarpatja i Karpata migracije Rusina u Potkarpatje počele su u 14. veku. U 17. veku migrirali su u mađarska sela u ravnici, gdje je opao broj stanovnika. Uglavnom siromašni, da bi preživjeli, selili su se u gradove i susedne države. Rusine neki smatraju posebnim narodom, dok ih drugi smatraju delom ukrajinskog naroda. Rusini nisu zakonski priznata nacionalna manjina u svim državama u kojima žive. Zato nije moguće znati njihov tačan broj. Pretpostavlja se da ih u svetu ima oko 1,5 milijon. Ukrajina priznala postojanje Rusina tek od 7.marta 2007. god. S obzirom da nemaju svoju državu, Rusini su više od drugih naroda bili izloženi procesu asimilacije. Ime Rusin obeležava poseban osećaj istorijskog nikad potvrđenog identiteta. To je skupina ljudi koje povezuje zajednički jezik, osjećaj zajedničke pripadnosti, kultura i dr.<br />
<br />
SLOVENCI<br />
Karantanija u 9. veku<br />
<br />
Slovenci su južnoslovenski narod, koji pretežno živi u Sloveniji, gde čini oko 92% stanovništva. Vekovima su se nalazili pod tuđinskom vlašću, ali su uprkos tome uspeli da očuvaju svoj jezik i nacionalnu svest.<br />
<br />
Naseljavanje Slovena u današnjem slovenačkom etničkom prostoru je naseljavano u dva talasa. Prvi talas koji je došao sa severa, datiran je oko 550. godine. Ti Sloveni su pripadali zapadoslovanskoj jezičkoj grupi, a došli su iz područja Moravske (danas pokrajina Češke). Drugi, značajniji talas naseljavanja je došao iz jugoistoka, je datiran oko 568. godine, kada su se s današnjeg slovenačkog tpodručja povukli Langobardi. U prazan prostor, u kojem su još ostali da žive ostaci romaniziranih starosedeoca, počeli su se naseljavati Sloveni, koji su napali područje uz pomoć Avara. Posle slabljenje autoriteta Avara nad Slovenima, u istočnim Alpama i Panoniji se na području južne Koruške u ranom 7. veku počela razvijati relativno nezavisna zemlja Slovena (marca Vinedorum) sa knezom na čelu. Između 623 i 658. godine alpski Slaveni su bili ujedinjeni pod kraljem Samom u Samovom plemenskom savezu. Ovaj savez se razpao posle Samove smrti, pa samostalnost je zadržao na području današnje austrijske Koroške plemenski savez pod nazivom Karantanija.<br />
Slovenci su potomci starih Karantanaca, delova Sklava koji se pod pritiskom Avara doseljavaju do kraja 6. veka iz pradomovine iza Karpata, na područje gornjeg Podravlja i Posavlja, Posočju te u Donjoj Panoniji do Balatona. Oformirali su kneževinu Karantanija. U 8.veku bore se protiv Avara i Franaka, 745.godine prave savez sa Bavarskom, ali ipak padaju pod franačku vlast.Tada u 8. veku su polako počeli primati hrišćanstvo. Zadnja kneževina u tom dobu ostala je Kocljeva kneževina u Panoniji, koja je izgubila svoju nezavisnost u 874 godini. Nakon poraza Ugara (Mađari) u Augsburgu 955. godini eliminiše car Svetog Rimskog Carstva, Oton II. Karantaniju iz Bavarske i 976. godine se osniva Vojvodstvo Koruška. Velik deo istorije Slovenci su proveli pod vladavinom Habsburške monarhije, odnosno Austro-Ugarske.<br />
<<<<<<<<<<---->>>>>>>>>>><br />
Sloveni su u IX. veku (863. godine) primili hrišćanstvo, a sa njime i pismenost.<br />
<br />
Prema nekim otkrićima, stari Sloveni su imali svoj kalendar i u prehrišćanskom periodu, čak u II veku, iako su tada pisali samo sa "čertami i rezami", a brojali pomoću raboša. Njihov kalendar je bio solarnog tipa. Godina je bila podeljena na godišnja doba, sa dvanaest meseci.<br />
<br />
Nazivi meseci su bili prilagođeni poljskim radovima u sezoni; evo nekih naziva1 :<br />
<br />
Nazivi nisu podudarni jer su Sloveni živeli na velikom prostoru od severa do juga, pa poljski radovi nisu počinjali svuda u isto vreme. Radovi na severu i u planinskom području kasne za čitav mesec, pa otud isti nazivi za različite mesece.<br />
<br />
Sloveni su imali i svoje nazive za dane u sedmici. Ovi nazivi su im zajednički, što je jedan od dokaza da su nastali u vreme dok su još svi živeli zajedno u prapostojbini.<br />
<br />
Jedini neslovenski naziv je za dan subotu. Taj naziv potiče iz Asirskog jezika odakle su ga preuzeli Jevreji još u doba kada su preuzeli od njih i kalendar.<br />
<br />
Stari Sloveni su imali bezimenu sedmicu u godini, kao i bezimeni dan u sedmici. Ovi dani su bili posvećeni opasnom božanstvu čije ime nije smelo ni da se pominje, da se ne bi na taj način dozvalo zlo. Zbog toga je kod Slovena taj dan označen tuđom rečju "subota" i do današnjih dana se tog dana drži pomen mrtvima – zadušnice.<br />
<br />
RUSKI KALENDAR<br />
<br />
Do kraja XV veka, Nova godina u Rusiji je počinjala 1. marta, kao što je bio slučaj i u starom Rimu sve do 45. godine p.n.e., dok su se godine računale od postanka Sveta, dakle od 5.508. godine.<br />
<br />
U sledećem kratkom intervalu Nova godina je otpočinjala 1. septembra, sve do 1700. godine, kada je ruski car Petar Veliki (1672 – 1725) uveo da kalendarska godina počinje 1. januara, prihvatajući ujedno i računanje godina od početka nove (hrišćanske) ere, što je uzbudilo tadašnju opoziciju Pravoslavnoj crkvi u Rusiji.<br />
<br />
Godine 1709. po prvi put je štampan julijanski kalendar u Rusiji, što je bilo više od 127 godina od kako je gregorijanski kalendar bio prihvaćen u Evropi. Zbog toga je početkom XIX veku Ministarstvo inostranih poslova carske Rusije ipak prihvatilo gregorijanski kalendar u svojim odnosima sa stranim zemljama. Takođe je to postalo obevezno za trgovinu i mornaricu, a konačno i za neke nauke, kao što su astronomija, meteorologija itd., kao i sve druge oblasti koje imaju svetski karakter.<br />
<br />
Godine 1829. Ministarstvo za javne poslove Rusije preporučilo je Akademiji nauka reviziju postojećeg, odnosno uvođenje gregorijanskog kalendara, što je Akademija prosledila vladi. Princ Liven je, prilikom podnošenja plana caru Nikolaju I Romanovu2 , ocenio takav plan kao preuranjen, nagao i nepotreban, koji zbunjuje mišljenje i savest naroda. Car i sam uplašen, napisao je: "Komentar princa Livena je tačan i ispravan."<br />
<br />
Posle Oktobarske revolucije 1918. godine ponovo se postavilo pitanje kalendara, a ubrzo zatim dekretom je naređena primena gregorijanskog kalendara "u cilju da se bude u harmoniji sa celim civilizovanim svetom".<br />
<br />
Godine 1923. napravljena je još jedna radikalna promena kalendara u Sovjetskoj Rusiji. Ukinuta su oba kalendara; julijanski, koji je upotrebljavala ruska Pravoslavna crkva i oficijelni, gregorijanski, kojeg je uveo Lenjin. Za uzvrat, uveden je novi, u kome je nedelja bila izmenjena, a svi religiozni praznici i svetkovine zamenjeni sa pet nacionalnih javnih praznika, povezanih sa Revolucijom.<br />
<br />
Taj kalendar je uveden 6. oktobra 1923. godine i imao je 5 dana u nedelji (umesto sedam), kao i 6 nedelja u mesecu. Oni su imali po 30 dana. Time je dobijena godina od 360 dana podeljena u 12 meseci, plus 5 dana koji su se praznovali.<br />
<br />
Svrha uvođenja ovakvog kalendara je bila povezana sa povećanjem proizvodnje ali je njegova primena bila veoma teško prihvaćena, jer je umnogome remetio porodični život i navike ljudi. Posle nekoliko godina probe, 1931. godine, ovakav petodnevni kalendar je zamenjen drugim. Ovaj novi je isto imao 12 meseci, sa danima odmora kao i pre i dodatnim danom prestupne godine ali nova nedelja je imala 6 dana, a dani odmora su bili 6., 12., 18., 24. i 30. dan u mesecu, plus onih 5 dana nacionalnih praznika.<br />
<br />
I mada su ove promene naređivane od strane Sovjetske vlade, crkva se i dalje držala julijanskog kalendara, a seljaci su nastavili da obrađuju zemlju prema godišnjim dobima i nedeljama kao što su to radili i njihovi preci vekovima ranije.<br />
<br />
Petodnevna nedelja je trajala do 1. septembra 1931. godine i do tada je svaki radnik imao jedan slobodan dan u nedelji ali to nije bio fiksan dan. Posle toga uvedena je šestodnevna nedelja sa fiksnim danom za odmor. Od 26. juna 1940. godine, po Staljinovom naređenju, sovjetski kalendar je vraćen na sedmodnevnu nedelju i gregorijanski kalendar sa nedeljom (na ruskom ) kao danom za odmor. Tom odlukom Sovjeti su se vratili na Lenjinovu ideju "da Rusija koristi isti kalendar kao sve civilizovane zemlje".<br />
--------------------------<br />
---------------------------<br />
Lužički Srbi (gornjolužičkosrpski: Serbja, donjolužičkosrpski: Serby), poznati i kao Severni Srbi ili Lužičani, su stari zapadnoslovenski narod, koji živi u istočnom delu Nemačke, u nemačkim pokrajinama Saksonija i Brandenburg, u kraju koji je poznat kao Lužica.<br />
<br />
Govore dva slična jezika: gornjolužičkosrpski (pod uticajem češkog jezika) i donjolužičkosrpski (pod uticajem poljskog jezika). Oba jezika spadaju u slovensku grupu indoevropske porodice jezika. Lužičkih Srba ukupno ima oko 60.000, a po veroispovesti su većinom protestanti, a manjim delom katolici.<br />
Sadržaj<br />
[sakrij]<br />
<br />
* 1 Geografija<br />
* 2 Kultura<br />
* 3 Jezik<br />
* 4 Ime<br />
* 5 Istorija<br />
* 6 Lužička himna<br />
o 6.1 Na gornjolužičkom srpskom<br />
o 6.2 Na donjolužičkom srpskom<br />
* 7 Napomene<br />
* 8 Reference<br />
* 9 Bibliografija<br />
* 10 Vidi još<br />
* 11 Spoljašnje veze<br />
<br />
[uredi] Geografija<br />
Mapa Lužice<br />
<br />
Lužički Srbi naseljavaju područje jugoistočno od Berlina prema poljskoj i češkoj granici, sve do Drezdena. Područje naseljeno Lužičkim Srbima se deli na dve geografske oblasti, koje su u svom istorijskom životu bile najvećim delom razdvojene, a samim tim su živele i razvijale se pod različitim političkim i društvenim uslovima. To su Gornja Lužica i Donja Lužica, od kojih je prva bila u sastavu Saksonije i u nešto boljim društveno-političkim uslovima nego Donja Lužica, koja se nalazila u sastavu Pruske.<br />
<br />
Kulturno središte Gornje Lužice je Budišin (nem. Bautzen - Baucen), a Donje Lužice Kočebuz (nem. Cottbus - Kotpus). U administrativnom smislu, Gornja Lužica je danas deo nemačke pokrajine Saksonije, dok je Donja Lužica deo pokrajine Brandenburg.<br />
<br />
Sa njihovih prvobitnih naseobina Lužički Srbi su nasilno saterani u prostor između Labe i kapija Berlina, između Budišina i Kočebuza, nekad močvarno i pusto zemljište, koje su oni većim delom pretvorili u urban kraj.<br />
[uredi] Kultura<br />
Narodna nošnja Gornjelužičkih Srba<br />
<br />
Lužičkosrpsko stanovništvo je izmešano sa nemačkim življem. Bez obzira na viševekovnu germanizaciju Lužički Srbi su u duhovnoj i materijalnoj kulturi sačuvali brojne slovenske elemente. Zanimljive su trodelne kuće, ušorena i raštrkana sela, ženska narodna nošnja, što se sve bitno razlikuje od susednog i sa njima pomešanog nemačkog stanovništva. Razlikuje se u po nečemu od nemačkog i svadbeni ceremonijal. Narodno usmeno stvaralaštvo bogato je izrekama, poslovicama, pesmama i pričama. Očuvani su i stari muzički instrumenti.<br />
[uredi] Jezik<br />
Saobraćajne oznake u lužičkosrpskom i nemačkom jeziku.<br />
<br />
Lužički Srbi govore dva slična jezika: gornjolužičkosrpski i donjolužičkosrpski. Oba jezika spadaju u lužičkosrpsku podgrupu zapadnoslovenskih jezika. Do Drugog svetskog rata Lužički Srbi su pisali goticom i latinicom, a danas pišu samo latinicom.<br />
[uredi] Ime<br />
<br />
Lužički Srbi sebe nazivaju Srbima: Serbja, Serb, Serbowka, dok Srbe sa Balkana nazivaju Južnim Srbima: Južni Serbja.<br />
[uredi] Istorija<br />
<br />
Lužički Srbi su sve što je ostalo kroz vekove od brojnih polapskih slovenskih plemena koja su se tokom seobe naroda od 2. do 4. veka naselila na granici Rimskog carstva kao miran zemljoradnički i stočarski narod.[1] Najznačajnija polapska slovenska plemena bila su: Polapski Srbi (čiji su deo bili Lužički Srbi), Ljutići (Veleti) i Obodriti (Bodrići). U okviru ove tri velike grupacije nalazila su se manja plemena, kao što su: Milčani, Glomačani, Studorani, Nišani, Prekopjenci, Dolenčani, Rujanci, Drevljani, Glinjani i druga.<br />
<br />
Oko 500. godine srpska plemena su predstavljala samostalnu političko-vojnu celinu, sa svojim županima i vojvodama, koji bi se pred opasnostima i ratovima na kraće vreme ujedinjavali, a posle opet ostajali razdvojeni sve do pojave Germana i njihovih osvajačkih pohoda.<br />
<br />
U VII veku župan Dervan, dux ex gente Surbiorum, prišao je Samovoj državi. Smatra se da je jedan od sinova župana Dervana poveo deo Srba na Balkan 626. godine.<br />
<br />
U VIII i IX veku došlo je do spajanja nekih lužičkosrpskih plemena u cilju odbrane, ali posle završetka borbi ili pogibije župana (nekima se znaju i imena, kao Miloduh, Dragovit) ona bi se ponovo razdvojila i tako razjedinjena, ne stigavši ni da formiraju svoju državu, padala su jedno za drugim kao plen franačkih i germanskih feudalaca u njihovom napredovanju na istok.<br />
<br />
Pa ipak, ovaj miran narod srčano je i uporno branio svoju zemlju i slobodu i zadavao velike brige osvajačima. Tako neki istoričari tumače da je pleme Ljutići svoje ime dobilo zato što su pripadnici ovog plemena bili ljuti borci i zadavali neprijatelju strah. Tako su na primer osvajači predviđali da će borba oko srpske tvrđave Gane biti laka i završiti se za dva dana, a ona je trajala čitavih dvadeset dana. Na njenom mestu osvajači su podigli grad Majsen, koji im je poslužio kao baza za nove napade i put za dalju nemačku ekspanziju.<br />
<br />
Karlo Veliki je 805. godine, da bi što efikasnije onemogućio odbranu Srba, ustanovio Limes sorabicus, pojas u kome se oružje nije smelo prodavati Srbima. Ovaj limes nije predstavljao etničku granicu. Osvajači su svojim vojnicima dozvoljavali kao nagradu da posle vojnih pobeda mogu pljačkati, paliti i ubijati sve odrasle, a ostale odvoditi u ropstvo, a često ih i prodavati kao roblje. Tako su se završavali svi porazi Srba u bitkama za slobodu, njihovi ustanci i bune, kojih je, bilo ko da je njima vladao, kroz vekove bivalo mnogo. Naročitom okrutnošću istakao se grof Gero, koji je na svirep i ponižavajući način posekao svih sedamdeset zarobljenih lokalnih župana.<br />
<br />
Da Lužički Srbi nisu bili baš lak plen svedoči i naredba Karla Velikog iz 807. godine, u kojoj se kaže: ako nas napadnu Česi, treba u borbu da stupi trećina vojske, a ako napadnu Srbi, onda sva vojska[2]. Čitava dva veka trajala je nemačka feudalna ekspanzija, ali razjedinjena plemena padala su u ropstvo posle teških i krvavih borbi, tako da su u H veku pokoreni najpre Lužičani, zatim Milčani, a do kraja veka bila je osvojena cela lužičkosrpska zemlja.<br />
<br />
Istorija Lužičkih Srba je tragična i komplikovana, tako da se može postaviti i pitanje kako su opstali, kako su se uopšte održali. Oni su veoma često menjali gospodare, koji su ih ponekad poklanjali za ratno savezništvo, razmenjivali, prodavali, davali u miraz kćerima, a narod je bivao desetkovan i teško trpeo. Posle povlačenja vojske ostajala su popaljena i opljačkana naselja, preostalo stanovništvo umiralo je od gladi i kuge, tako da se dešavalo da nije ostajalo ni žive duše u nizu sela. Od 12. veka osvajači su počeli bezobzirnu kolonizaciju, dajući pri tom kolonistima veća prava i povlastice. U početku su se doseljenici kao manjina slavizirali, ali kako je vlast to sistematski činila, a činila je to i crkva, stvarana je nejednakost i mržnja među njima. Do 16. veka Srbi su imali neka svoja prava: svoje župane, neku vrstu sudija, svoje zastupnike pri zemaljskom sudu.<br />
<br />
Kao i ostali Sloveni, i Lužički Srbi su u početku bili mnogobošci i imali su svoje glavne bogove kao Svaroga, Živu, Peruna, kao i druge manje značajne. Za vreme zajednice sa Velikomoravskom kneževinom među njima su širili hrišćanstvo učenici Ćirila i Metodija, ali je uticaj nemačkih misionara bio jači, često bezobziran i grub, jer su Srbi svoju veru i svoje bogove branili isto tako uporno kao i svoju zemlju. Verski misionari morali su u početku propovedati na srpskom, pošto narod nije znao tuđ jezik, pa je stoga car Oton I u Magdeburgu osnovao školu za buduće misionare gde se morao učiti i srpski jezik. Zbog velikog otpora biskupi su nagovarali Nemce da se naseljavaju među ove pagane jer je, govorili su, njihova zemlja bogata. Osnovani su mnogi manastiri, koji su često bili i rasadnici germanizacije.<br />
<br />
Jedno vreme Lužica je potpadala pod vlast Poljske i Češke, ali to nije imalo nikakvog značaja za život ovog naroda, jer su svi feudalci štitili samo svoje interese. Tako je, na primer, poljski kralj Mješko II Pjastović 1030. godine uništio 100 srpskih sela za odmazdu. Srbima je bilo zabranjeno da se naseljavaju u gradove, a samo izuzetno su se mogli naseliti u podgrađa i predgrađa, gde im se dozvoljavalo da budu suknari, tesari ili ribari, ali bez prava, ili su, sa izuzetkom, mogli da stupaju u cehove. Prvi dokument pisan na lužičkosrpskom jeziku jeste tekst zakletve iz XVI veka koja se polagala pri stupanju u ceh.[3]<br />
<br />
Godine 1400. došlo je do pobune budišinskih zanatlija, koje je predvodio Srbin, suknar Petar Pruzlica. Pobunjenici su isterali predsednika opštine, preuzeli vlast i zauzeli skladište municije, ali je bunu ugušio češki kralj Vaclav IV uz pomoć plemstva; vođe je osudio na smrt, a porodice proterao iz zemlje. Kada su kasnije husiti opsedali Budišin da bi ga zauzeli, Srbin, pastir iz obližnjeg sela, Petar iz Pšešica hteo je da im pomogne da uđu u grad, ali je uhvaćen i kao izdajnik isečen načetvoro. Njegova glava uklesana je za opomenu iznad ulaza u groblje zvano Miklavšk, gde su sahranjeni najznačajniji predstavnici Srba iz Budišina.<br />
<br />
Takvi događaji su u istoriji Lužičkih Srba trajali vekovima, ali je u tim tragičnim, teškim i sudbonosnim vremenima takođe bilo i drugačijih primera.<br />
<br />
U doba humanizma istaklo se nekoliko njih od ono malo srpske inteligencije koja je ipak svojom učenošću imponovala i vremenu i narodu kome je pripadala. Kašpor Peucerus, koji se javno izjašnjavao kao Srbin, zbog naprednih ideja je osuđen na 11 godina robije. Uspešno se bavio matematikom, astronomijom, medicinom, filozofijom i napisao je hroniku grada Budišina. Jan Rak (Ragnus) bio je profesor u Vitembergu, pesnik i pisac, Jan Bogas (Bokasius) doktor filozofije i pesnik. Jan Solfa lekar i pisac medicinskih knjiga. Drugi su sticali zvanja magistara, doktora teologije i zauzimali visoke položaje kao dekani i rektori teoloških škola u Nemačkoj, Poljskoj i Češkoj.<br />
<br />
Reformacija, koja je u sebi, pored političkih, sadržavala i ekonomske elemente, proširila se skoro na celu Lužicu i sačuvala njen nacionalni karakter braneći nacionalne interese Lužičkih Srba. Luteranstvo, koje je u principu zahtevalo upotrebu narodnog jezika u crkvi, bilo je u početku protiv upotrebe srpskog jezika, jer se Luter veoma ružno izražavao o njemu. Tek posle njegove smrti srpski sveštenici su počeli uvoditi u upotrebu srpski jezik i otvarati škole. Prvi prevod Novoga zaveta, od Miklavža Jakubice, pojavio se 1545; doduše, ostao je u rukopisu, kao i katehizis od Albina Molera i pesmarica Vaclava Varihiusa, ali su ova dela sačuvana u prepisima.[3]<br />
<br />
U XVI veku nastavljaju se i dalje pobune ekonomske prirode. U okrugu Lukova 1548. godine ustanici su uspeli da uvedu svoju samoupravu, postave svog kralja, ukinu kuluk n danak, ali je na kraju i ovaj pokušaj krvavo ugušen. Ređali su se ratovi, koji su svi prešli preko lužičkih zemalja: tridesetogodišnji, sedmogodišnji, Napoleonovi, Prvi i Drugi svetski rat.<br />
<br />
Posle ratova sledili su pomor i prazna sela, a zatim ponovne kolonizacije Nemaca. Sa kolonizacijom pojačavala se i germanizacija: Srbima je zabranjivano da u porodici i u kući govore svojim jezikom, da nose svoju nošnju, te se tako muška nošnja sasvim izgubila, devojke nisu smele da nose nikakav nakit, muškarci kožne cipele, za to je sledila kazna.<br />
<br />
U Donjoj Lužici je situacija bila još gora, čak se ni brak nije mogao sklopiti ako mladi nisu znali nemački. Zanatlije su isterivane iz cehova, narod je primoravan da ide u nemačke crkve - da bi i na taj način zaboravili svoj jezik, a ako bi potpisali zakletvu, želeći da žive i rade u gradu, automatski su prevođeni u Nemce. Pa i pored toga, narod je dizao bune, živeo je i očuvao se. Crkva je sa svoje strane pomagala plemstvo tumačeći to brigom za srpske duše, dok je u stvari nastojala da ih nauči pokornosti i spreči otpor protiv feudalaca.<br />
<br />
Pomenućemo još jednog ustanika, delom i zbog toga što danas postoji opera posvećena njemu. Srbin Jan Čuška predvodio je ustanak 1794. protiv koga je Fridrih Viljem I upotrebio redovnu vojsku i konjicu, pohvatao svih osamnaest seoskih vođa i osudio ih na doživotnu robiju. Ostale su samo ponosne reči Jana Čuške, koje se nisu obistinile: "Danas niste vlast vi, već mi!"[2]<br />
<br />
Ipak, doba prosvetiteljstva dalo je nekoliko značajnih srpskih naučnika: istoričar Georg Krigač na latinskom je napisao 1675. raspravu o Srbima (De Serbis, Vendorum natione vulgo dictis Die Wenden). Sveštenik Jan Hojnan dobio je od pape titulu poeta laureatus, a napisao je a gramatiku donjolužičkosrpskog jezika. Iako ništa od ovoga nije moglo biti štampano, sačuvano je ipak u mnogim prepisima. Mihal Frencel dočekao je 1697. ruskog cara Petra Velikog pozdravom na maternjem jeziku jer je bio svestan svog slovenskog porekla i srodnosti s ostalim Slovenima. On je preveo Novi zavet 1706, a njegov sin Abraham sastavio je veliki etimološki rečnik slovenskih jezika, opisao narodne običaje, nošnju, itd.<br />
<br />
Među istaknutim katolicima vredi pomenuti Jakuba Ticina (1656-1693), koji je poginuo u austrijskoj vojsci pod Beogradom 1693; napisao je gornjolužičkosrpsku gramatiku i izdao je u Pragu Principia linguae wendicae, quam alium wandalicam vocant, a Jurij Havštin Svjetlik ostavio je u rukopisu prevod cele Biblije i opširan latinsko-srpski rečnik. Prve novine - Serbow kurjer a powedar - pokrenuo je radnik Jan Dejka 1809. Ono što karakteriše skoro celokupan rad Lužičkih Srba za svoj narod jeste požrtvovanost pojedinaca, nacionalno svesnih ljudi, koji su sve svoje snage posvetili nacionalnom radu, često dajući i svoj imetak. Ponekad su im pomagali i plemeniti Nemci.<br />
<br />
U Zgorželcu (Gorlitz) osnovano je 1779. društvo Oberlausitzer Geselschaft der Wissenschaften, koje je izvršilo veliki uticaj kako na nemačku tako i na srpsku inteligenciju toga vremena. U duhu prosvetiteljske tolerancije, neki su nemački članovi ovog društva sa vidnim simpatijama izučavali lužičkosrpsku kulturu i jezik, trudeći se da skrenu pažnju na tešku sudbinu ovog naroda. Društvo je pomoglo i pokrenulo sakupljanje i objavljivanje prve antologije srpskih narodnih pesama, kapitalnog dela, u dva toma, zajedno sa nemačkim prevodom, 1841. i 1843., koje je pripremio Arnošt Smoler uz malu pomoć Kristijana Knauta, člana istog društva. Drugo značajno delo napisao je Nemac Karl Gustav Anton (1751-1818), kosmopolit i slobodni zidar, koji se od mladosti interesovao za Srbe. To je delo o slovenskim starinama Erste Linien eines Versuches uber der alten Sloven, Ursprung, Gerbrauche, Meinigungen und Kentnisse, 1781, koje ni danas nije izgubilo od svog značaja, kao i drugo delo o jeziku Etvas uber die Oberlausitzer wenische Sprache, štampano u Lajpcigu 1797. Razume se da su ohrabreni ovim počeli pisati i raditi i sami Srbi, kao Jan Horčanski, Samuel Ponik i drugi. Na ovaj način je prosvetiteljstvo donekle pripremilo i olakšalo rad preporoda.<br />
<br />
Preporod, koji je zahvatio mnoge narode Evrope u XIX veku, odjeknuo je i ovde, mada samo među tankim slojem školovanih, ali zato nije bio ništa manje plodan. Naročito je bio uspešan u školama, među onima koji će posle postati učitelji i vođe celokupnog nacionalnog i kulturnog života Lužičkih Srba. Doba preporoda ovde se može računati od 1840. U đačkim i studentskim družinama, koje su osnivane po ugledu na slične nemačke, radilo se u četiri školska centra za Lužičke Srbe - prvi je bio u Budišinu, gde su se obrazovali budući sveštenici i propovednici, družina Societas slavica Budissinensis, osnovana 1832. u gimnaziji a u bogosloviji 1839., sa ciljem da neguje maternji jezik i podstiče razvoj umetničke književnosti, skupljanja narodnih umotvorina i dr. Iz ovog kruga su izašli mahom sveštenici obe vere, učitelji i pesnici, nacionalni radnici: Jan Smoler (1816-1884), sastavljač prve zbirke narodnih pesama Volkslieder der Wenden in der Oben und nieder Lausitz - Pjesnički hornych a delnych Lužicich Serbow, Grima 1841, 1843, zatim Handrij Zejler (1804-1872), najveći pesnik lužičkog romantizma, predsednik druge družine Sorabija u Lajpcigu, gde se upoznao sa Simom Milutinovićem kad je ovaj boravio u Lajpcigu 1826. zbog štampanja svoje knjige. Verovatno mu je Sima pomogao da prevede prvu našu narodnu pesmu Devojka momka izbira i istovremeno ga upoznao sa našim narodnim stvaranjem. Nešto kasnije družina je dobila na poklon Vukovu Pjesnaricu, pesme Kačića i Mušickog.<br />
<br />
Društvo Serbowka u Pragu počelo se interesovati za ostale Slovene kada su kod njih u Lužičko semenište dolazili istaknuti češki slavisti i pesnici Jozef Dobrovski, Vaclav Hanka, prevodilac naših pesama na češki, i Karel Erben - koji su ih podsticali da neguju svoj maternji jezik i da budu svesni svoje pripadnosti velikom slovenskom plemenu. Zato treba da upoznaju i ostale Slovene, da uče njihove jezike. Tako su neki među njima učili i naš jezik i vežbali se prevodeći naše narodne pesme.[4] Svoje prevode čitali su na sastancima te tako i ostale upoznavali s našom istorijom i borbom za slobodu. Te su pesme upisivali kao u neki rukopisni list, nazvan Kwetky; neke su izišle u tadašnjim njihovim časopisima, a najveći broj prepisivali su učenici u svoje zbirke pesama, koje su mahom sačuvane i, s obzirom na broj naših pesama u njima, svedoče o živom interesovanju i divljenju za našu narodnu poeziju. Nesumnjivo je da su ove pesme imale jak uticaj da i oni istraju u borbi za svoj narod. Najviše pesama preveo je kasnije poznati i požrtvovani borac, pisac i slikar Jurij Vjelan (1817-1892), koji je posetio Beograd i o tome oduševljeno pisao u njihovim novinama. Mihal Hornjik (1833-1894) do kraja života ostaje veran našim pesmama i neumorno ih prevodi. Prevodili su još i Dučman, koji je ostavio za sobom rukopisnu antologiju slovenskih narodnih pesama, među kojima su naše najbrojnije, Krigar, Ciž, Pjeh, Haša i Rola.<br />
<br />
Četvrti školski centar Lužičkih Srba bio je u Vroclavu, gde je duže vreme živeo František Čelakovski, tvorac trotomne zbirke prevoda slovenskih narodnih pesama, među njima i naših, na češki jezik. On je svojim studentima davao zadatke da prevode i naše pesme, pa su tako one svojom nacionalnom verom i borbenošću vršile uticaj na buduće buditelje srpskog naroda. No, borbu Lužičkih Srba pomagali su svesrdno i predstavnici svih Slovena, posećivali družine, bodrili ih, učili, savetovali. Valja pomenuti Ljudevita Štura, Sreznjevskog, Bođanskog, Grigoroviča, Kuharskog, Šafarika, Kolara, Palackog i druge, među kojima najviše ima Poljaka i Čeha. Naša Matica i Društvo srpske slovesnosti održavali su veze s njima, vršili razmenu knjiga. Maćica serbska osnovana je 1846. da bi se u njoj ujedinio rad na buđenju nacionalne svesti, negovanju jezika i književnosti, izdavanju, između ostalog, na prvom mestu, časopisa Letopis, koji i danas izlazi, već u četiri reda, a to sve bez ikakve državne ili društvene pomoći, samo dobrovoljnim prilozima i ponekim darovima.<br />
<br />
Vesti o nama javljaju se kod Lužičkih Srba sporadično, a najviše u vreme ratovanja s Turcima 1876. Jedan nepoznati pesnik posvetio nam je čak i pesmu, u kojoj kaže: "Preko gora, preko dolina/ u daljinu, sve moje misli idu k vama,/ braćo mog naroda". Druga pesma iz istog vremena nosi naslov koji sve kazuje: Ura Slovenima!<br />
<br />
Za vreme raspusta studenti su organizovali sastanke na kojima su čitali svoje radove, govorili o narodnoj budućnosti, o drugim Slovenima, recitovali vatrene Zejlerove pesme, koji je neumorno radio, uređivao časopise, sakupljao priloge za podizanje tzv. Srpskog doma. Pomoću dobrovoljnih priloga u zemlji i među prijateljima u inostranstvu uspeli su da podignu veliki dom koji je služio kao centar sveg kulturnog života; tu je bilo sedište Matice, zatim muzej, biblioteka i arhiv. Nažalost, dom su hitlerovci pri povlačenju pred ruskim i poljskim trupama porušili.<br />
Logo Domovine<br />
<br />
Centralna lužičkosrpska organizacija Domovina osnovana je 1912. godine kao skup svih postojećih Društava. I pored svih zabrana i pritisaka sve do dolaska Hitlera na vlast, društva pod ovim okriljem su vredno radila. Veze sa svim Slovenima održavali su već pomenuti Smoler, zatim Jan Pjetr Jordan (1818-1891), poznavalac slovenskih jezika, urednik više listova, među kojima je poznati Jahrbucher fur slawische Literatur, koji je bio na vrlo visokom nivou.[5] Pošto je učestvovao na Slovenskom kongresu u Pragu, po dolasku kući Jordan je bio otpušten sa Lajpciškog univerziteta, gde je bio lektor za slovenske jezike. Jakub Bart Čišinski (1856-1909), pesnik, vođa mladosrpskog pokreta, iako sveštenik, negovao je savremene lirske žanrove, prevodio Šekspira, Ljermontova, Mickjeviča. Imao je simpatija za oslobodilačke borbe na Balkanu i preveo neke pesme iz crnogorske herojske epike. Napisao je prvu lužičkosrpsku dramu Na gradištu, koja se i danas izvodi.[5] Vredi pomenuti značajnu ličnost ovoga doba Arnošta Muku (1854-1932), filologa i sorabistu svetskoga glasa, organizatora narodnog kulturnog života. Pored svekolikog rada, on je bio i priređivač Etnografske izložbe u Drezdenu 1896, baš u vreme antisrpske kampanje, kojom je dokazao sposobnost, volju i pravo Lužičkih Srba na život. U to vreme je to bio podvig vredan divljenja. Napisao je bezbroj članaka, Statistiku Lužičkih Srba, zbirku imena mesta, ličnih imena, gramatiku, bio je član više inostranih akademija.[6] Još jednu veliku ličnost predstavlja kompozitor Korla Avgust Kocor (1822-1904), koji je organizovao pevačke horove, komponovao na Zejlerove stihove mnoge pesme, koje su ušle u narod, kao i himnu "Krasna Lužica". Njegov oratorijum Proleće komponovan na Zejlerovu poemu Godišnja doba i danas se izvodi, a svira ga berlinska filharmonija. Od njega je i prva lužička opera, iz 1871. godine, Jakub i Kata.[7]<br />
<br />
Tako su Lužički Srbi dočekali I svetski rat, u kojem ih je mnogo izginulo po raznim bojnim poljima i opet su spaljena njihova sela, ali se, posle rata i revolucije u Nemačkoj, pojavila nada u bolje prilike u Vajmarskoj republici. Osnovan je Srpski narodni odbor i na mirovnoj konferenciji u Parizu tražili su sjedinjenje obe Lužice, pravo na upotrebu narodnog jezika i autonomiju. Da brani srpska prava na konferenciju je poslat Arnošt Bart, nacionalni radnik, koji se sam obrazovao i koji je znao više jezika. Međutim, niko ga nije podržao, a Nemci su cinično tvrdili da će se oni ponašati prema Srbima korektno, onako kako se prema Nemcima budu ponašali u drugim državama. Po povratku iz Pariza vlasti su to odmah dokazale, jer su Barta zatvorile i tek na intervenciju čehoslovačkog premijera Beneša pustile. Pa ipak, sve do dolaska Hitlera na vlast Srbi nisu malaksavali. Radili su u Matici, Domovini, Sokolu (bili su na sletu u Beogradu) i uopšte razvili plodne veze sa svim Slovenima. U našim novinama između dva rata izlazile su brojne vesti o njima; njihov slikar i publicista Mjerčin Novak-Njehornski posle puta kroz našu zemlju napisao je knjigu utisaka U carstvu Dušana Silnog, a posle Drugog svetskog rata Između Vardara i Jadrana. Znao je naš jezik. Umro je 2004. u devedesetoj godini.<br />
Područje Lužičkih Srba<br />
<br />
Najteže vreme za Lužičke Srbe bilo je vreme nacizma. Hitler je veoma lukavo izmišljao načine kako da ih onemogući, pa je odredio i dan i sat kad će nestati poslednjeg Srbina sa nemačke zemlje i ostati čista rasa Übermensch-a. Prvo je rasejao po celoj Nemačkoj nacionalne radnike i inteligenciju, obezglavio narod, hapsio, slao u logore, zabranio rad svim organizacijama, a pred zgradom Domovine spalio ono što je u njoj našao. Ipak je pre toga njen predsednik 24-godišnji dr. Pavol Nedo, zajedno sa dr. Janom Cižom, sklonio sve što je bilo značajno i što se dalo sloniti. Izgledalo je da je sve bilo uzaludno.<br />
<br />
Iako je narod bio izmučen, a zemlja razorena od bombardovanja i spaljena, Lužica je, ipak, sačekala oslobodioce i dala se na posao. Otpočeo je nov život. U bivšoj Nemačkoj Demokratskoj Republici Lužički Srbi su prvi put u svojoj teškoj istoriji dobili sva prava, koja im je garantovao Zakon o zaštiti kulture Lužičkih Srba, izglasan 1948. i 1950. Dobili su škole na maternjem jeziku, niže i srednje, učiteljsku školu i školu stranih jezika. Ponovo je Domovina nastavila rad. Otvoren je Institut za izučavanje folklora, jezika i istorije u Budišinu, koji je kasnije pripojen Berlinskoj akademiji nauka, zatim Srpski institut za jezik i književnost Univerziteta Karla Marksa u Lajpcigu, podignuta je nova zgrada Srpskog doma uz pomoć države i omladine. Godine 1952. osnovan je Državni ansambl srpske narodne kulture, koji broji 180 članova - orkestra,, hora i baleta. Ansambl je gostovao u 52 zemlje sveta, ali u našu zemlju nije pozvan. Nemačko-srpsko pozorište osnovano je 1963. i sposobno je da izvodi i opere. Radio Kočebuz emituje emisije na oba lužička jezika. U Budišinu je postojalo izdavačko preduzeće koje je zadovoljavalo sve potrebe Lužičkih Srba: štampalo je novine, časopise, udžbenike, kalendare, naučnu i lepu literaturu.<br />
<br />
Da dodamo još da Lužički Srbi imaju bogatu naučnu literaturu, da sa svojim radovima učestvuju na međunarodnim sastancima; napisali su svoju istoriju u više tomova. Imaju visoko obrazovane muzikologe i kompozitore, kao dr. Jana Ravpa, imaju više zapaženih slikara - Šibara, Bruka, Šlosara, Lanzinu i druge. Neguju filmsku umetnost i članovi su nemačke filmske organizacije Defa. Njihovi pisci su organizovani u udruženje Kolo, koje je član Udruženja nemačkih pisaca. Pošto su odmalena dvojezični, pisci su često primorani da sami prevode svoja dela na nemački, jer je vrlo važno da svoje sugrađane upoznaju sa svojim stvaranjem i na taj način isprave ono mišljenje koje su o njima širili bivši gospodari i šovinisti. Naročito vredno neguju poeziju. Pesme često pišu i obični ljudi i one se pevaju u narodu. Najeminentniji živi pesnik je Kito Lorenc (1938.), visoko obrazovan, pesnik svih evropskih rodova u poeziji, koji može da stane u red sa savremenim pesnicima Evrope. Pored njega je još niz drugih, kao Benedikt Dirlih, Beno Budar, Tomaš Navka, Marja Kravcec. Među poznatim piscima treba istaći Jurja Brezana (1916.), neko vreme i potpredsednika udruženja pisaca NDR, koji je prevođen skoro na sve evropske jezike. Kao omladinac pisao je pesme za omladinu. Bio je komandant brigade Lužičkih Srba na izgradnji pruge Brčko-Banovići. Kasnije se posvetio samo prozi. Dela su mu raznolikih tema, od slikanja života i tegoba za vreme nacizma do mitske ličnosti u romanu Krabat, koji se smatra njegovim vrhunskim delom, ili do starog motiva borbe sirotinje sa vlašću u romanu Kako je stara Jančova ratovala s vlastima. Ovo delo je dramatizovano, prihvaćeno s oduševljenjem, prevedeno i izvođeno u češkim, slovačkim, poljskim i nemačkim pozorištima. Govori se da je Breht oduševljen njime počeo da radi na dramatizaciji i hteo da ga nazove Srpska majka hrabrost, ali ga je smrt u tome sprečila. Napisao je i trilogiju Feliks Hanuš, koja zahvata razdoblje od Prvog do posle Drugog svetskog rata. Delo je dobrim delom autobiografsko. Pored Brezanovih postoji i niz drugih veoma dobrih dela: Dani u daljini, rano preminule književnice Marje Mlinkove, koje je na svom kraju vezano za ratne dane u nas. U početku uspešan pesnik, a kasnije isključivo prozni pisac, Jurij Koh ima niz zanimljivih romana vezanih za život, promene i prilike u Lužici:<br />
<br />
Između sedam mostova, Višnjino drvo. Usamljeni Nepomuk, Povratak snova. Tu je, zatim, pripovedač Jurij Kravža, pa Marja Kubašec, po struci istoričar, koja je napisala nekoliko dela sa događajima iz starije istorije, veoma značajnih za čitaoce koji nisu ranije imali prilike da upoznaju svoju istoriju. Ona im je pruža na blizak način, kroz romane Boščij Serbin, Prolećni vetrovi, Godine požara, u stilu češkog pisca s kraja prošlog veka Alojza Jiraseka. Napisala je i zbirku pripovedaka, kao i niz dela za decu.[8] Za omladinu i decu pišu Jurij Kravža (Bajci je kraj), Angela Strahova (U subotu uveče kod kuće, Halo, Kazek i dr.), Ingrid Naglova, Jan Hempl kao i odličan dečiji pisac Jan Vornar (Čapla i šapka, Gvozdeni prsten i dr.). Sva ova dela duboko su vezana za prilike i probleme srpske Lužice. Pored putopisa neguje se memoarska književnost, kao u delima Jana Ciža (Oblaci na putu ka slobodi, U čeljustima satane) i Antona Navke (Pod suprotnom lopatom, Pod suprotnom puškom). Pišu se i drame koje su za njihovu publiku veoma korisne i tražene. Rano preminuli Pjetr Malink napisao je Dela Noćni pacijent, Buntovnik Jan Čuška i Oproštaj. Zanimljivo je delo Bena Budara, inače pisca dečje poezije i mladalačke proze, Uskršnje jahanje. Drama je sastavljena od pripovedaka - njegovih, kao i drugih pisaca, veoma različitih sredina i ljudi, ali sve čvrsto na lužičkoj zemlji. Publika ju je odlično primila, a delo je igrano u Češkoj i više puta u Poljskoj. U Lajpcigu je štampana 1981. Serbska čitanka, delo koje pruža istorijski presek kroz četiri veka srpske pismenosti, od prvog prevoda Biblije i molitvenika do savremenih dela. Priređivač i prevodilac tekstova na nemački je pesnik Kito Lorenc. Prema ovoj Čitanci naš pripovedač Radoslav Bratić sastavio je jedan broj kragujevačkog časopisa Koraci za 1984. izborom prevoda sa latinskog, nemačkog i srpskog. To je prvi put da je kod nas u ovakvom obimu prikazana pismenost Lužičkih Srba, ali je prošla neopaženo. Da pomenemo i usamljeni broj časopisa Rukovet iz Subotice, koji je isto tako dao nešto mesta lužičkosrpskoj savremenoj književnosti u istoj godini.<br />
<br />
Mi kao narod istoga imena ne možemo se pohvaliti ničim što bi svedočilo o interesovanju za kulturu ovog malenog naroda, koji je našao razumevanje i kod mnogo većih literatura nego što je naša. U vreme preporoda naše novine, a naročito časopisi, kao npr. Letopis MS, Otadžbina i drugi, redovno su donosili vesti o svim kulturnim događajima u Lužici i na taj način Lužičkim Srbima pružali pomoć i podršku da istraju u svom radu. Između dva rata u našoj zemlji je postojalo Društvo prijatelja Lužičkih Srba u Ljubljani, gde i danas postoji, a saradnja je jača sa Slovencima u Štajerskoj. U Sloveniji je izišla knjiga Tone Glavana Lužički Srbi, veoma instruktivna, o istoriji tog naroda, društvenim prilikama i savremenim zbivanjima, kao i zbirka narodnih bajki Lipa koja svira. Nedavno je u Zagrebu, gde bar po imenu postoji predratno društvo prijatelja, izišla knjiga Jože Horvata, novinara, s reportažom pod naslovom Iz Jugoslavije u Lužicu. Makedonci su po obostranom ugovoru izdali izbor savremenih pripovedaka lužičkih pisaca Badnik, a zauzvrat u Budišinu je izdat izbor iz dela makedonskih pisaca. Takva saradnja postoji i sa Bugarima, a da i ne pominjemo vrlo bogatu i raznovrsnu pomoć Poljske, Češke i Slovačke, i njihovu saradnju sa Lužičkim Srbima. Samo kod nas, koji bismo, pre svih ostalih, imali razloga za razumevanje i saradnju, nema skoro ništa, ako ne ubrojimo zbirku bajki koju je pre više godina izdala Narodna knjiga u svojoj seriji Bajke sveta i Nolitovu knjigu manje poznatog Brezanovog dela Krista, i to u prevodu s nemačkog. Nešto je predviđala Matica u Novom Sadu, ali od razgovora se nije otišlo dalje. Nešto uporno pokušava upravnik Etnografskog muzeja i biće šteta ako nenaklonjene prilike i vreme onemoguće ovo zalaganje. Naši pokušaji da zainteresujemo više izdavačkih preduzeća u Beogradu ostali su bez uspeha, jer je to "mala" književnost, a, svakako, nije ni egzotična kao kad se radi o nekoj afričkoj zemlji.[9]<br />
<br />
Šta još reći o prilikama u Lužici danas, posle ujedinjenja Nemačke? Teško je išta prognozirati, jer u jeku tržišnih zakona naći razumevanje za maleni, tuđ narod nije lako. Prva nepovoljna stvar jeste ponovno odvajanje Lužica. Državni budžet zasad ne obećava pomoć, bez kojeg rad na kulturi i većih naroda nije moguć. Pa ipak, kao i nekad, Srbi rade, trude se koliko je to moguće bez potpore. U Kočebuzu, središtu Donje Lužice, najzad su dobili svoj Srpski dom. U Saksonskom parlamentu Gornja Lužica ima tri srpska poslanika, dok, nažalost, Donja Lužica nema nijednog. Prošle godine jedna delegacija od osam predstavnika posetila je u Bonu ministarku za unutrašnje odnose gospođu dr. Vilims. Delegacija joj je izložila potrebu potpore države radi daljeg rada, naročito u vezi s kulturnim institucijama. Ministarka je pokazala puno razumevanja, dala odmah izvesnu pomoć, ali za dalje ih je uputila da se obrate odgovarajućim ustanovama u Drezdenu i Postupimu. To, ipak, daje neke nade, a na drugoj strani Srbi će i dalje tražiti mogućnost za svoj dalji opstanak. Treba se nadati da će se stvari odvijati onako kako treba da se odvijaju u jednoj zemlji sa visokom kulturom.<br />
<br />
Danas je etnički najbolje očuvana Gornja Lužica, jer su za nju u okviru Saksonije postojali nešto bolji društveni uslovi. Centar političkog i kulturnog života Gornje Lužice je grad Budišin (Bautzen). U svim krajevima Lužice Lužički Srbi danas žive sa brojno nadmoćnim Nemcima, koji su tokom vekova bili ovamo sistematski kolonizovani. Posle Drugog svetskog rata među Lužičke Srbe su naseljeni Nemci proterani iz pograničnih čeških oblasti Sudeta. Još jedan razlog što više gotovo nema etnički čistih lužičkosrpskih naselja jeste eksploatacija površinskih naslaga mrkog uglja, koji se nalazi ispod vekovnih lužičkosrpskih naselja. Sela su zbog toga uništena, a njihovi stanovnici raseljeni u gradove među Nemce, gde se nalaze u manjini, a na njihovim baštama, voćnjacima i njivama nikao je džinovski kombinat Crna pumpa.<br />
[uredi] Lužička himna<br />
[uredi] Na gornjolužičkom srpskom<br />
<br />
Rjana Łužica<br />
<br />
Rjana Łužica,<br />
sprawna přećelna,<br />
mojich serbskich wótcow kraj,<br />
mojich zbóžnych sonow raj,<br />
swjate su mi twoje hona!<br />
Časo přichodny,<br />
zakćěj radostny!<br />
Ow, zo bychu z twojeho<br />
klina wušli mužojo,<br />
hódni wěčnoh wopomnjeća!<br />
<br />
[uredi] Na donjolužičkom srpskom<br />
<br />
Rědna Łužyca<br />
<br />
Rědna Łužyca,<br />
spšawna, pśijazna,<br />
mojich serbskich woścow kraj,<br />
mojich glucnych myslow raj,<br />
swěte su mě twoje strony.<br />
Cas ty pśichodny,<br />
zakwiś radostny!<br />
Och, gab muže stanuli,<br />
za swoj narod źěłali,<br />
godne nimjer wobspomnjeśa!<br />
<br />
<br />
---------------------------<br />
-------------------------Vlahstarihttp://www.blogger.com/profile/13443163955783782634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7393745897370148402.post-3389476389437856732010-08-29T09:53:00.000-07:002010-08-29T09:53:55.513-07:00Poreklo13A Car Dušan postavljao je svoga namesnika u Maloj Aziji baš u oblasti Troje.<br />
<br />
Olga Luković-Pjanović piše, u drugoj knjizi „Srbi narod najstariji”, strana 59, kako je „Chicago Tribune” 19. Februara 1981. godine objavio vest da je otkopana kineska najstarija mumija koja je bila plava žena, bele rase. Zatim je ista vest objavljena u Parizu na TV. Te vesti Olgu su potsetile na one koje tvrde da su Šiptari Iliri samo zato što su se naselili na ilirske teritorije. Prema tome, Olga zaključuje da je „plava kineskinja” mogla biti samo srpkinja.<br />
<br />
Postoje brojni zapisi o srpskoj propasti u vremenima nove ere. Evo nekih: tokom silnih ratovanja sa turskim i mongolskim plemenima nestala su mnoga srpska naselja u kojima su živeli vekovima. Prema grčkoj hronici rimski car Justinijan je u sedmom veku nasilno preselio mnoge Srbe iz predela sadašnje Stare Srbije u Malu Aziju i od njih stvorio odabranu vojsku od 30.000 konjanika. U borbi sa Arapima 692. godine, dve trećine te vojske pređe na stranu Arapa, a Justinijan dade nalog da se sve preostale porodice srpske pokolju. Nešto kasnije, 762. godine, iz Makedonije se preseli oko 250.000 Srba u Malu Aziju, a 802. godine opet dođe do slične seobe, nakon što je grčki car Komnen pokorio Rašku. I konačno, u petnaestom veku kada su Turci osvojili Bosnu, sultan Sulejman prebacio je 30.000 srpske muške dece u Tursku od kojih je napravio Janjičare i isve ih utrošio u narednim obračunima sa Srbima.Vlahstarihttp://www.blogger.com/profile/13443163955783782634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7393745897370148402.post-2536500463141018182010-08-29T09:50:00.000-07:002010-08-29T09:50:38.249-07:00Poreklo12Hrvat Rački, Rus Nestor i Poljak Surovjecki potvrdili su da su Srbi, Vendi,<br />
prastanovnici Evrope od početka istorijske ere. Ne zna se sa sigurnošću koliko hiljada<br />
godina su postojali u Indiji pre seoba, a na današnjim terenima su preko tri hiljade<br />
godina.Čeh Dalimil je pisao: "Srbi su došli iz Azije, nastanili su Balkansko<br />
poluostrvo uz more pa sve do Rima". Šafarikčak nalazi Srbe u našim krajevima pre<br />
pet hiljada godina, znači tri hiljade godina pre Hristova roñenja. On kaže da su Srbi u<br />
ove krajeve došli 1.600 godina pre pojave Srba u Severnoj Evropi, a Mavro Orbini<br />
kaže da su došli iz Skandinavije 1460 godina pre Hristova roñenja.<br />
<br />
Poznato je da su srpske vojvode ratovale sa Aleksandrom Velikim, da su predvodili<br />
Atiline Hune ka Rimu, ačetiri stotine godina davali su najbolje vojskovoñe turcima<br />
(Mahmud Paša Sokolović, Sulejman Paša, Omer Paša Latas). Srpska slabost je što su<br />
pitom i pomirljiv narod i lako se asimiliraju. Šafarik Srbe tretira kao južne evropljane.<br />
On kaže da su Srbi došli iz Indije, preko južne Azije, zaposeli Malu Aziju i Balkansko<br />
poluostrvo još tri hiljade godina pre Hristova roñenja. Kasnije dolazi do njihovog<br />
pomeranja do Rima, pa Lombardije i zatim u predele sadašnjih slovenskih zemalja.<br />
Njihovo desno krilo nastanilo se preko Save i Dunava u Dačiji i Panoniji. Ovim<br />
Srbima, mnogo kasnije dolaze Srbi sa severa od Baltika i Labe. Po Bonfiniju do<br />
pomeranja severnih Srba ka jugu došlo je usled njihovog potiskivanja od strane<br />
skandinavskih naroda. Dolaskom na Balkan oni su se sjedinili sa svojim<br />
sunarodnicima. Otuda je i Grk Halkokondil za Srbe rekao da su najstariji i najveći<br />
narod na svetu. Mavro Orbini takoñe spominje da su Srbi gospodarili Azijom.<br />
<br />
Srbi su na Balkanu primali hrišćanstvo još u doba Hristovo direktno od Svetog Pavla.<br />
Rosijskij Sinopsis citira da je Sveti Pavle poslao svoga učenika Andronika u Panoniju<br />
i Ilirik da krsti Slovene, a to su bili potonji Srbi. Srpski istoričari vladika Ružičić,<br />
Milojević i Srećković dokazuju da su te Srbe pokrstavali direktni Hristovi apostoli<br />
Pavle, Timotije, Andreja, Luka i Tadija, da su osnovali Panonsku episkopiju, a<br />
panonski episkop učestovao je na prvom saboru u prvom veku u Sirmijumu. To je bio<br />
lično Andronik učenik Svetog Pavla. Zato ruski letopisac Nestor piše da su Srbi seleći<br />
se u sedmom veku iz Bojke u Ugarsku, Srbiju, Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu,<br />
Dalmaciju, Crnu Goru i Albaniju, došli ne u novu već u staru postojbinu, odakle su ih<br />
nekada potisnuli Kelti i Rimljani. Godine 520. prve godine vladavine Justinijanove,<br />
sto hiljada ratnika Sabira priključilo se Grcima. Savremenik iz tog perioda Menadar<br />
zapisao je da su ti Srbi u prvoj polovini šestoga veka pokorili celu Grčku i Tesaliju.<br />
Istoričari se slažu da su Srbi izmeñu šestog i sedmog veka "Sloveni" pokorili Grčku,<br />
Makedoniju, Epir i Albaniju. Iz tog doba svedoče imena mesta i reka, u Makedoniji:<br />
Srpčište, Srbovo, Srbica, Srbinovo, Srbince, Srbljani i u Grčkoj: Srbinovo, Bosna,<br />
Njeguši, Bistrica, Bojka. U doba cara Konstantina Porfirogeneta u Solunskoj Srbiji<br />
<br />
25-----------<br />
<br />
<br />
<br />
(južna Makedonija) nalazio se grad Serblia (sada Servia) koji su Rimljani zvali Serblia<br />
Inferior. Svoju samostalnost izgubili su 1018. godine odakle su Srbi posli sa Srbima iz<br />
Ilirije i Dalmacije, sa kojima su stvorili drugu Srbiju. Ova država je ojačala u 10. veku<br />
pod vlašću velikog županaČaslava. Posle njega na vlast dolaze Vojislav, Bodin pa<br />
Nemanja, koji su obnovili srpsko kraljevstvo, a o njima dovoljno pise savremena<br />
istorija.<br />
<br />
Srbi koji su došli u Dalmatinske krajeve u petom veku sa Hunima zatekli su tamo<br />
Srbe starosedeoce. Ti Srbi starosedeoci u Boki, Dalmaciji i Albaniji porušili su grčke i<br />
rimske gradove i izgradili svoje. Tako su porušili Epidaurus i na njegovim ruševinama<br />
podigli Dubrovnik. Vizantijsko carstvo ponovo osvaja Dubrovnik u devetom veku ali<br />
ga srpski kraljevi Pavlimir i Bodin vraćaju i nakon toga u gradu izgrade tvrñavu<br />
Lovrijenac. Osnivačem Dubrovnika smatra se Ostroilo.<br />
<br />
Tokom 630. godine nove ere dolazi do seobe iza Karpata, a 632. godine Srbi iz Bojke<br />
masovno krenu na jug. Na putu umre njihov knez i njegova dva sina povedu gotovo<br />
sve Srbe iz Bele Srbije. Polovina plemena doñe u krajeve koje su Srbi već<br />
nastanjivali, dok se druga polovina zaustavi sa Srbima u predelima Podravine i<br />
Posavine, gde osnovase poslednju Belu Srbiju (današnji Srem i Slavonija). Novija<br />
istorija ove seobe tretira kao prve i najveće, mada su to u istinu bile poslednje i znatno<br />
manje od prethodnih seoba. Posle ovih imamo još jedino seobe Srba pod županom<br />
Zarijem Pribisavljevićem preko Save i Une u predele Zrmanje, Velebita i Jadranskog<br />
mora. Od tada su Srbi starosedeoci u Lici, Baniji, Krbavi i Dalmaciji. Rus Gilferding<br />
pisao je da je Srbija imala više oblasti, sadašnju Srbiju, sa Bosnom, istočno i južno od<br />
Hrvata, Neretvanska sa Dubrovnikom, Travunijom, Konavljem i Zetom. A Konstantin<br />
Porfirogenit navodi da Hrvatska počinje od reke Cetine i prostire se uz more do Istre.<br />
Šafarik i Miloš Milojević, inače ništa ne veruju Porfirogenitu, pošto je mnoge stvari o<br />
Srbima izmislio, služio se neistinama, a srpski kao jezik nije uopšte poznavao. Stari<br />
srpski istoričar Rajić piše: "Tadanja Srbija obuhvatala je istočnu Dalmaciju, Bosnu,<br />
Hercegovinu, Sadašnju Srbiju, Crnu Goru i Dubrovnik sa jadranskim ostrvima.<br />
O kulturi starodrevnih Srba<br />
<br />
Pisani tragovi o Srbima iz Indije datiraju od pet do sest hiljada godina, a u Evropi od<br />
preko tri hiljade godina. Rus Moraskin je pisao da su Srbi još u svom indijskom<br />
kraljevstvu bili na najvišem stepenu prosvete i obrazovanosti, za to doba. Takoñe su<br />
Kinezi zapisali da su Srbi napredovali u prosveti i da je njihov car Tanča još tada<br />
izdavao zakone. Grčko-rimski istoričar Strabon kaže za Srbe iz Kaspijske Serbanije da<br />
su trgovali još od dolaska iz Indije i da su na odeći nosili zlato. Gilferding za Baltičke<br />
Srbe kaže da su imali velike gradove, sa razvijenom umetnošću, zanatstvom i<br />
trgovinom,čime su zadivljavali druge narode. Mavro Orbini navodi da su Baltički<br />
Srbi u politici imali izvrsne zakone i pohvalne običaje. Srpski istoričari Kovacević i<br />
Jovanović zapisali su da su ti pradavni Srbi upotrebljavali železo, bakar, olovo, srebro<br />
<br />
26-------------<br />
<br />
<br />
<br />
i zlato. Jirgen Španut je u svojim studijama zapisao da su na Sinajskom poluostrvu još<br />
4.000 godina pre n.e. postojali rudnici bakra "Timna" na oko 60 kvadratnih kilometara<br />
sa oko 5.000 podzemnih tunela i da su u tim rudnicima pronañeni natpisi, kako on<br />
kaže na "filističkom" pismu, što je identifikovano kao pismo kojim su se služili Srbi.<br />
A Rački piše da su kod Srba pre 2.500 godina bila razvijena zemljoradnja i trgovina<br />
žitom, te da su bili vešte zanatlije, rudari, dobri graditelji brodova i poznavali su<br />
staklo. Srećković piše da su Srbi u Solunskoj Srbiji negovali svoju pismenost i na svoj<br />
jezik preveli svete knjige. On takoñe kaže da su Neretvljani bili najbolji trgovci i da su<br />
imali jaču flotu od Mletačke. Slično je tvrdio i sam Julije Cezar u svoje vreme. Imali<br />
sučak svoje tkanine, koje su izvozili i koje su bile veoma cenjene u Carigradu. I<br />
konačno, akademik Stojan Novaković tvrdi da postoje dokazi da je u Srbiji već u<br />
desetom veku postojao snažan književni pokret, u Zeti i Raškoj, na kojim temeljima je<br />
izgrañena prosveta, književnost i zakonodavsvo Nemanjićke Srbije.<br />
<br />
Dr. Jovan Deretić nalazi pojavljivanje imena Srba i u Bibliji, što je mnogo ranije od<br />
zvanične nauke. Po njemu Srbi su ostavili bezbrojne tragove, svuda gde su živeli.<br />
Tako, u Maloj Aziji je postojao grad Sard u kome su prvi put osnovane škole za<br />
matematičare, istoričare, muzičare i astronome. U tom gradu prvi put u ljudskoj<br />
istoriji predviñeno je pomračenje sunca. Svršeni učenici ovih škola odlazili su u velike<br />
gradove i držali predavanja. Jedan od njih, Grk koga pominje Ksantos, otišao je u<br />
Atinu i držao predavanje, ali ga većina slušalaca nije razumela jer su svi stručni izrazi<br />
bili na srpskom. Otuda i podatak da su Grci Srbe nazivali Ksantosima. Po podacima<br />
sakupljenim u Vatikanu, pačak i u "Svetom pismu", Deretić zaključuje da su Arijevci,<br />
Heti, Geti, Iliri ili Kelti sve Srbi. A dr. Ranka Kuić, prvi keltista na Balkanu i<br />
stručnjak uvršten u 2.000 najistaknutijih stvaralaca na zemaljskoj kugli, svojim delom<br />
"Srpsko-keltske paralele" dokazuje gotovo genetsku srodnost današnjih Velšana,<br />
mnogih Iraca i Škota sa Srbima. Otud je i ponela nadimak "Ranka Velšanka". Ona je<br />
svoje delo pokazala na svim geografskim pojmovima na terenima koje su nastanjivali<br />
Kelti i Srbi.<br />
<br />
Savremeni istoričari tvrde da je prihvatanjem nordijsko germanske istoriografske<br />
Berlinsko-Bečke škole Srbima nanet udarac mitskih razmera. Cvijić je Srbe opisao<br />
kao veoma inteligentan narod, ali i veoma eksplozivan. Dragosavac tvrdi da<br />
Akademija nauka nikada neće završiti srpski rečnik, a što je još tragičnije da isti još<br />
uvek tretira kao srpsko-hrvatski. On takoñe ističe potrebu za izradom srpsko-<br />
sanskritskog rečnika. Na svu sreću takav rečnik može se uskoro i očekivati, pošto na<br />
njemu radi Branislava Božinović. Nataša Lukić sugeriše kao ključ da je dobro iznaći<br />
balans izmeñu želja i stvarnosti, kako nas preuveličavanje nebi odvelo od puta za<br />
"više interese". Jelena Milutinović kaže: "Kad je Gete pročitao Hasanaginicu, izjavio<br />
je da narod koji ima takvu poeziju zaslužuje da bude prestižan evropski narod, narod<br />
kogaće svi evropski narodi izučavati upravo zbog toga".<br />
<br />
27----------------<br />
<br />
<br />
<br />
Ne tako davno, 1984. godine, svetsku javnost uzdrmao je Meksikanac Robert Salinas<br />
Prajs objavom knjige "Homerova slepa publika", kojom je ustvrdio da Troja nije u<br />
Maloj Aziji već u dolini Neretve i da je Neretva u stvari drevna antička reka<br />
Skamander a Gabela je Troja. Robert Salinas u svojim istraživanjima i dalje traga za<br />
našim istinama. Naročito ga privlači misteriozna planina Rtanj, za koju tvrdi da je to<br />
srpski Olimp. On takoñe zaključuje da je Balkan pupak sveta.<br />
Srpski jezik kroz istoriju<br />
<br />
Vede se klasifikuju kao himne, koje sadrže narodne običaje, mudrosti, poslovice i<br />
izreke, a datiraju od 3 do 6 hiljada godina pre Hrista. I srpske slave sa pratećim<br />
molitvama, kako u prastara vremena tako i danas spadaju u red Veda.<br />
<br />
Autohtonistička Škola zastupa teoriju da su svi narodi koji su živeli na današnjim<br />
slovenskim prostorima kao i u predelima Dačije, Trakije, Balkana, u južnoj Rusiji i<br />
srednjoj Evropi različita imena naroda srpskoga porekla. Ova škola, pored Balkana i<br />
centralne Evrope, nalazi postojbinu Srba i u Italiji, na Pirinejima, u Bretaniji,<br />
Helveciji, Skandinaviji, pa i u severnoj Africi i Maloj Aziji. Protivnik ove škole, kao<br />
što je napred navedeno, je germanska Berlinsko-Bečka Škola, koja danas trijumfuje<br />
na većini katedri istorije i ona nauku vodi smišljeno pogrešnim putem, koji odgovara<br />
interesima politike.<br />
<br />
Birnuf (Emile Burnouff) u svom eseju o Vedama istražuje poreklo Indo-Evropljana<br />
kroz Vede, koje su nastajale u vreme "arijevske zajednice". On nalazi da se vedske<br />
porodice zasnivaju na svetosti bračnog jedinstva, okruženi verom i društvenim<br />
tradicijama. Svoje dokaze izvodi iz rodbinskih imena, koja od davnih vremena<br />
pripadaju zajedničkoj rasi naroda. A mi znamo da su rodbinski i porodični nazivi u<br />
srpskom jeziku zadržali obeležja arhaičnosti i autentičnosti do danas.<br />
<br />
Istraživač, Švajcarac Adolf Pikte (Adolphe Pickter) napisao je delo "Indo-Evropsko<br />
poreklo ili prvobitni Arijevci", u kome piše: "U davnoj prošlosti jedna rasa rasla je u<br />
prvobinoj kolevci, nadarena mudrošću, grandiozna, stroge prirode, radom je pobedila<br />
surove materijalne uslove svoga opstanka. Zatim dolazi do njihovog razvoja i<br />
patrijarhalnog ureñenja. Ta bujna rasa razvila je svoj jezik, savršen i pun intuicije za<br />
uzvišenu poeziju. Zbog svoje brojnosti morali su da se sele, a seobama im se menjao i<br />
jezik. Vekovima od ovoga naroda nastalo je više narodnosti. Te seobe odigrale su se u<br />
milenijume pre Hrista, od Indije do Atlantika." On zaključuje da je: "…taj brojni<br />
narod poslužio kao osnova za razvoj mnoštva ljudskih grupa, koje su iz njega<br />
proizašle." Pikte takoñe tvrdi da je: "…jezik toga naroda bio osnov za mnoge jezike,<br />
koji su iz njega nastali." Zajedničke osnove ovoga jezika nañene su u Sanskritu i<br />
Zendu (staropersijskom). Otuda pomisao da svi indo-evropski narodi potiču od<br />
jednoga stabla". Za njihov jezik Pikte kaže da je bio ne kontrolisane slobode i on ga<br />
naziva "jezikom majke". Pikte takoñe piše, bio je to jezik Veda, bogat jednosložnim<br />
<br />
28---------------<br />
<br />
<br />
glagolskim korenima od kojih se sufiksima stvara izobilje izvednica svih vrsta.<br />
Njegov glasovni sistem je jednostavan i skladan. Razlikuje tri roda i sedam padeža,<br />
čime jasno označava deklinacije. Zamenički nastavci za tri lica i brojeve omogućuju<br />
razlikovanje nijansi vremena i načina. Prema svim prednjim opisima tog jezika<br />
najbliži je srpskom. Takva skladnost ne nalazi se nigde sem u srpskom jeziku.<br />
Olga Luković-Pjanović u svojim istraživanjima potvrñuje da su iz srpskog jezika<br />
nastali i grčki i latinski, ali kao iz pelazgijskog stabla. Ona je citirala Francuza Leveka<br />
<br />
(Levesque), koji je poredio srpski sa latinskim i grčkim jezikom i zaključio:<br />
(1) da je srpski jezik dao prve i najstarije elemente latinskom jeziku;<br />
(2) da su starosedeoci Laciuma bili slovenske rase, Srbi; i<br />
(3) da su se Srbi tamo nastanili još u vreme dok se jezik ograničavao gotovo samo na<br />
izraze najprečih potreba.<br />
<br />
Emil Burnuf navodi kako latinski pridev humanus proizlazi iz srpskog uman, a što je<br />
takoñe vezano za vedsko aum (izgovara se na sanskritskom om) i u induskom jeziku<br />
označava tri bozanstva (Bramu, Višnu i Šivu). Gregor Dankovski zaključuje da se<br />
grčka i latinska gramatika slažu sa srpskom. Po Strabonu, latinski je najpre bio<br />
centralna grupa dijalekata sabinskog jezika, a Sabini su bili drevni Srbi, autohtoni<br />
stanovnici Apeninskog poluostrva, što takoñe potvrñuje i Milan Budimir. Homerov<br />
učitelj je znao pelazgijski jezik, a u Homerovo doba nije se pravila razlika izmeñu<br />
tračkog i grčkog jezika. Hekatej iz Mileta, 500 godina pre Hrista, ostavio je pisane<br />
tragove da su Atinjani Tračani (Srbi). Dankovski citira: "Tračani, Geti, Dačani i<br />
Mezani, svi govore srpski". Platona su zbog njegove mudrosti Grci smatrali<br />
božanskim, a on kaže kako u grčkom jeziku ima mnogo varvarskih reči. Herodot je<br />
bio stariji od Platona i on navodi da se u njegovo vreme u Grčkoj govorilo varvarskim<br />
jezikm. Sokrat takoñe tumači da su Grci bili potčinjeni Varvarima pa su otuda govorili<br />
njihov jezik. On takoñe zaključuje da su Varvari narod stariji od Grka. Prema<br />
Dankovskom naziv Varvari nastao je od barbaros promenom suglasnika usled<br />
prilagoñavanja grčkom, radi lakšeg izgovaranja. Slično je tumačenje i Sokratovo.<br />
Prema Platonu su drevni Pelazgi, nazvani od Grka Varvarima, bili antički Srbi i<br />
govorili su srpski. Ima natpisa da su Srbe nazivali i Etrurcima, dok su oni sami sebe<br />
zvali Rašanima. O tome piše Nenadðorñević u delu "Etrurci ili Rašani", a Svetislav<br />
Bilbija kao da mu odgovara svojim delom "Rašani a ne Etrurci". Bilbija je etrursko<br />
pismo dešifrovao posredstvomćiriličnih slova.<br />
Pišući o Vedama M. F. Neve navodi: "…da su otmene, snažne, jednostavne, a da nisu<br />
lišene umetničke vrednosti". On takoñe kaže: "Ovaj jezik je zvučan, muzikalan,<br />
čudesan, harmoničan i iznenañujućeg bogastva forme i slike". Bue za srpski jezik<br />
<br />
29-------------<br />
<br />
<br />
<br />
kaže: "Srpski jezik je bogat, energičan i harmoničan, poñednako dobro pristaje<br />
muškom i ženskom rodu, dobar je za opevanje ljubavnih pesama i nežnosti, kao i<br />
velikih krvavih podviga. Zvučan je i otmen. Srbin govori polagano, ne praveći pauze i<br />
svojim jezikom na najlepši način izražava pristojnost. Dušu srpsku zagreva južno<br />
sunce. Konstrukcije rečenica u srpskom jeziku su jednostavne, imaju izuzetan smisao<br />
za preciznost, maštovitost i srpskim se govori pristojno (za razliku od grčkog kojim se<br />
muca i gestikulira). Ako su ikada jedan jezik i jedan narod bili stvoreni za vladavinu<br />
javnim raspravama, to su sigurno srpski jezik i srpski narod". Bue zaključuje: "Srbi<br />
poseduju toliko lepe poezije i samo to bi trebalo da obaveže sve ostale narode da uče<br />
njihov jezik".<br />
<br />
Švajcarac Adolf Pikte rekao je, da je živeo samo zato da dokaže koji narod je govorio<br />
jezikom vedskih himni. Na žalost, smrt ga je prerano zaustavila na tom plemenitom<br />
zadatku. Pavel Šafarik je nedvosmislen u tvrdnji da je to srpski narod i da je govorio<br />
srpskim jezikom. Isto je tvrdio i Atinjanin Halkokondil, pišući da su to bili Tribali,<br />
Tračani i i Iliri, kao najstariji i najveći meñu tadašnjim narodima, a to su bili Srbi.<br />
<br />
Utvrñeno je da su Vede nerazdvojno vezane sa srpskim jezikom i prožete srpskim<br />
pesništvom. Veda na srpskom ima značenje vida i znanja (u smislu unutrašnjeg<br />
saznanja). Kako je rekao Siprijan Rober: "Svi slovenski jezici su nastali od srpskog<br />
jezika, jezika Pramajke". U srpskom jeziku koren vid zadržava vedsko-srpsko<br />
značenje svetog, unutrašnjeg, metafizičkog znanja.<br />
Poznato je da su hrvatski seljaci govoriličakavskim dijalektom, dok je zagrebačka<br />
gospoda oduvek nastojala da govori nemackim, italijanskim, latinskim ili mañarskim.<br />
Čakavski dijalekt govori se u graničnom pojasu prema istočnom delu Austrije i<br />
<br />
Mañarskoj, gde žive gradišćanski Hrvati. Oni su tu doselili iz severnog jadranskog<br />
primorja tokom XVI veka i doneli svoj govor, koji je pravi hrvatski, kojim su govorili<br />
njihovi seljaci. Pod uticajem Panslavističkog pokretačehoslovačkih romantičara<br />
Kolara i Šafarika u Hrvatskoj dolazi do Ilirskog pokreta,čiji je nosilac bio Ljudevit<br />
Gaj. Majka Ljudevita Gaja bila je Nemica, roñena Schmit. Gaj je želeo da za hrvatski<br />
književni jezik usvoji srpski, pa je najpre predložio da se jezik nazove ilirskim, sa<br />
idejom kasnijeg preimenovanja u srpsko-hrvatski, odnosno u Hrvatskojčak hrvatsko-<br />
srpski, što je imalo smišljene političke posledice iščezavanja srpskog jezika, a time i<br />
srpske nacionalnosti. Profesor dr. Laza Kostić u knjizi "Kraña srpskog jezika" piše da<br />
je data ideja delo nacionalista, dok sami Hrvati izbegavaju da o tome otvoreno<br />
razgovaraju. Meñutim, sam Ljudevit Gaj je 1846. godine u listu "Danica" otvoreno<br />
priznao da je za hrvatski književni jezik uzeo jezik srpskog naroda.ðuro Daničić se<br />
olako saglasio sa hrvatskim predlogom,čime im je učinio ogromnu uslugu, začega<br />
Olga Luković-Pjanović kaže da nije imao političkog obrazovanja i da nije prozreo<br />
hrvatske namere, što im Vuk Karadžić nikada ne bi učinio.<br />
<br />
30------------<br />
<br />
<br />
<br />
Amerikancima, Kanañanima i Australijancima ne pada na pamet da menjaju ime<br />
engleskog jezika, kojim govore, kao što ni Belgijanci, Luksemburžani, Švajcarci pa ni<br />
frankofonski Afrikanci ne misle da menjaju ime francuskom jeziku.<br />
<br />
Istorijski, ime Sloven potiče iz perioda rimskog osvajanja srpskih teritorija. Tom<br />
prilikom Rimljani su odvodili roblje, a muška imena tih Srba pretežno su se<br />
završavala sa slav, kao: Miroslav, Srbislav, Krunoslav, Bratislav i slično (što je kod<br />
Srba imalo značenje slavnoga - glorious), a u latinskom se izgovaralo sklav ili sclavus<br />
(sa značenjem roba), odčega je vremenom nastalo Sloven. Istim slovenskim jezikom<br />
govorili su Geti, Sarmati, Skiti, Dačani i Tračani, što tvrde Strabon, Apendini i<br />
Ovidije. A kako kasnije navode Surovjecki i Šafarik, pa Dobrovski, Milojević i<br />
Živančević radi se o srpskom jeziku. Prema Herodotu, kada je reč o Slovenima, radi<br />
se o velikoj ljudskoj grupi naroda koji je pripadao indo-evropskoj rasi i zauzimao<br />
prostore istočne Evrope, današnje Poljske, Mañarske, Austrije,Češke i Balkana sa<br />
teritorijama današnjih srpskih zemalja.<br />
<br />
Na osnovu antičkih pisaca nedvosmisleno je da su sva grčka ostrva, sa<br />
kontinentalnom teritorijom i Italijom bili naseljeni Tračanima, što potvrñuje Strabon.<br />
Svi su oni govorili grčko-ilirski ili ilirskim (slovenskim, znači srpskim) jezikom,<br />
kome su centralna zona bili Podunavlje i crnomorska obala Dačije. Tračani (Srbi) su<br />
se odatle širili po Evropi, a širio se i njihov jezik. Lorenc Surovjecki i Pavel Šafarik su<br />
u vrlo dokumentovanoj studiji izneli nepobitne tvrdnje da su Srbi živeli u Podunavlju i<br />
Panonskoj niziji i odatle se širili na sever i zapad. Oni takoñe navode da je papa Jovan<br />
X (914. do 929. godine) tvrdio da su Iliri i Tračani bili Sloveni (a to znači Srbi).<br />
Prema tome, jezik koji je Ovidije, rimski pesnik i savremenik Hristov, naučio dok je<br />
boravio u izgnanstvu na obali Crnoga Mora, bio je srpski. Uprkos svih pretrpljenih<br />
izmena, koje se dešavaju u svim jezicima, srpski je ostao poetičan. Ako se poštuje<br />
ideja o kontinuitetu latinskog i grčkog jezika, po kojoj logici se to isto ne dozvoljava<br />
srpskom, tim pre što se radi o narodu nazivanom Tračani, Tribali, Sarmati, Vendi,<br />
Veneti, Vindi ili Vani, pa i Anti, a uvek se suštinski radi o Srbima, koji su sebe, po<br />
tvrdnji Šafarika, svuda i uvek nazivali svojim srpskim imenom. Po tvrdnji Gregora<br />
Dankovskog, a prema Ovidiu, Geti su bili Sloveni i pripadali rodu Tračana, bili su<br />
hrabar i pravedan narod i govorili su slovenski (odnosno srpski) jezik.<br />
<br />
Olga Luković-Pjanović citira Francuza Pejsonela, koji iznosi tvrdnju da se srpski,<br />
pored evropskih zemalja govorio i u vise zemalja Azije. Govorio se i na dvorovima<br />
turskih careva, pored turskog kao zvaničan jezik. Samo se po različitim oblastima u<br />
malome razlikovao u dijalektima, što je logično za sve jezike. Olga takoñe iznosi<br />
primer Stjepana Mitrova Ljubiše, koji navodi primer crnogorskog plemena Pastrovića<br />
koje je živelo na istom prostoru od praistorijskih vremena. Slično je pisao i Jovan<br />
Cvijić, geograf svetskog ugleda i predsednik Srpske Kraljevske Akademije. Olga<br />
Luković-Pjanović, prema predanju njene majke tvrdi da su njihovi pra-roditelji živeli<br />
<br />
31-------------<br />
<br />
<br />
<br />
u dragačevskom kraju još u doba Aleksandra Velikog, a to znači bar 400 godina pre<br />
roñenja Hrista. Svi ovi primeri potvrñuju tvrdnje da smo na Balkanu nastanjeni od<br />
preistorijskih vremena. Konstantin Jireček je izrekao misao, koja kaze: "Nikada se na<br />
zemlji nije dogodilo da jedan poñarmljeni narod potpuno nestane a da ne ostavi kaplju<br />
svoje krvi u žilama pobednika, ili reč u njihovom jeziku".<br />
Zaključak<br />
Poznata je i Volterova izreka: "Lakše je verovati u laž, koja sečula po hiljadu puta,<br />
nego u istinu, koja sečuje prvi put".<br />
<br />
Katolička crkva od najranijih vremena izrazavala je neograničenu mržnju prema<br />
Srbima. Zapad je od uvek sebe proglašavao "civilizovanim", a Srbe nazivao<br />
"varvarskim", citira Olga Luković-Pjanović, prema francuskom Larusu XX veka.<br />
Genocidečinjene nad srpskim življem, katolička crkva nikada nije ni pokušavala da<br />
spreči. Zamerali su Srbima na načinu života, na poštovanjima prema umrlim, na<br />
zajedničkom obrañivanju zemlje i slično, što Olga Luković-Pjanović, naprotiv, ističe<br />
kao srpske tradicije i ponos. Kako kaže: "Šta Zapad zna o zajedničkom oranju i<br />
kopanju, o mobama i prelima, o kosidbama i komušanju kukuruza. Srpski<br />
tradicionalni život vekovno se zasnivao na svetinjama poput one: "Ljubi bližnjega<br />
svoga kao samoga sebe". Knjiga Olge Luković-Pjanović "Srbi narod najstariji" obiluje<br />
istorijskim dokazima i citatima autora svih nacija, na svim živim i mrtvim svetskim<br />
jezicima. Iz svega iznetoga, Srbi su bili rasprostranjeni od Indije do Atlantika,<br />
najmanje dva milenijuma pre Hrista. Nažalost, danas ih je sve manje i manje,<br />
rasparčavaju nas na različite načine, služeći se najviše onom starom latinskom<br />
izrekom još iz Cezarevog doba: "Dividi et impera", što znači: "Zavadi pa vladaj".<br />
Poslednja uništavanja su najstrašnija i najmasovnija, a "civilizovani" Zapadćuti.<br />
Nestajanjem naroda nestaje i njegov jezik, sve više slavskih sveća se gasi. Učije ime<br />
se to radi? Zašto se Srbi ubijaju u tako velikom broju, a da pri tome svetćuti, pita se<br />
Olga? Koji je cilj toliko uzvišen da može opravdati varvarsko ubistvo jedne nacije?<br />
Koji cilj je dovoljno velik da moze opravdati takva sredstva masovnog uništenja<br />
čitavog jednog naroda?<br />
<br />
Vede se klasifikuju kao himne, koje sadrze narodne obicaje, mudrosti, poslovice i<br />
izreke, a datiraju od 3 do 6 hiljada godina pre Hrista. I srpske slave sa pratecim<br />
molitvama, kako u prastara vremena tako i danas spadaju u red Veda.<br />
<br />
Autohtonisticka Skola zastupa teoriju da su svi narodi koji su ziveli na danasnjim<br />
slovenskim prostorima kao i u predelima Dacije, Trakije, Balkana, u juznoj Rusiji i<br />
srednjoj Evropi razlicita imena naroda srpskoga porekla. Ova skola , pored Balkana i<br />
centralne Evrope, nalazi postojbinu Srba i u Italiji, na Pirinejima, u Bretaniji,<br />
<br />
32------------<br />
<br />
<br />
<br />
Helveciji, Skandinaviji, pa i u severnoj Africi i Maloj Aziji. Protivnik ove skole,<br />
napred je navedeno, je germanska Berlinsko-Becka Skola, koja danas trijumfuje na<br />
vecini katedri istorije i ona nauku vodi pogresnim, smisljenim, putem, koji odgovara<br />
interesima politike.<br />
<br />
Birnuf (Emile Burnouff) u svom eseju o Vedama istrazuje poreklo Indo-Evropljana<br />
kroz Vede, koje su nastajale u vreme "arijevske zajednice". On nalazi da se vedske<br />
porodice zasnivaju na svetosti bracnog jedinstva, okruzeni verom i drustvenim<br />
tradicijama. Svoje dokaze izvodi iz rodbinskih imena, koja od davnih vremena<br />
pripadaju zajednickoj rasi naroda. A mi znamo da su rodbinski i porodicni nazivi u<br />
srpskom jeziku zadrzali obelezja arhaicnosti i autenticnosti do danas.<br />
Istrazivac, Svajcarac Adolf Pikte (Adolphe Pickter) napisao je delo "Indo-Evropsko<br />
poreklo ili prvobitni Arijevci", u kome pise "U davnoj proslosti jedna rasa rasla je u<br />
prvobinoj kolevci, nadarena mudroscu, grandiozna, stroge prirode, radom je pobedila<br />
surove materijalne uslove svoga opstanka. Zatim dolazi do njihovog razvoja i<br />
patrijarhalnog uredjenja. Ta bujna rasa razvila je svoj jezik, savrsen i pun intuicije za<br />
uzvisenu poeziju. Zbog svoje brojnosti morali su da se sele, a seobama im se menjao i<br />
jezik. Vekovima od ovoga naroda nastalo je vise narodnosti. Te seobe odigrale su se u<br />
milenijume pre Hrista, od Indije do Atlantika. On zakljucuje da je taj brojni narod<br />
posluzio kao osnova za razvoj mnostva ljudskih grupa, koje su iz njega proizasle.<br />
Pikte takodje tvrdi da je jezik toga naroda bio osnov za mnoge jezike, koji su iz njega<br />
nastali. Zajednicke osnove ovoga jezika nadjene su u Sanskritu i Zendu. Otuda<br />
pomisao da svi indo-evropski narodi poticu od jednoga stabla". Za njihov jezik Pikte<br />
kaze da je bio ne kontrolisane slobode i on ga naziva "jezikom majke". Pikte takodje<br />
pise, bio je to jezik Veda, bogat jednosloznim glagolskim korenima od kojih se<br />
sufiksima stvara izobilje izvednica svih vrsta. Njegov glasovni sistem je jednostavan i<br />
skladan. Razlikuje tri roda i sedam padeza, cime jasno oznacava deklinacije.<br />
Zamenicki nastavci za tri lica i brojeve omogucuju razlikovanje nijansi vremena i<br />
nacina. Prema svim prednjim opisima tog jezika najblizi je srpskom. Takva skladnost<br />
ne nalazi se nigde sem u srpskom jeziku.<br />
<br />
Olga Lukovic-Pjanovic u svojim istrazivanjima potvrdjuje da su iz srpskog jezika<br />
nastali i grcki i latinski, ali kao iz pelazgijskog stabla. Ona je citirala Francuza Leveka<br />
(Levesque), koji je poredio srpski sa latinskim i grckim jezikom i zakljucio: (1) da je<br />
srpski jezik dao prve i najstarije elemente latinskom jeziku; (2) da su starosedeoci<br />
Laciuma bili slovenske rase, Srbi; i (3) da su se Srbi tamo nastanili jos u vreme dok se<br />
jezik ogranicavao gotovo samo na izraze najprecih potreba. Emil Burnof navodi kako<br />
latinski pridev "humanus" proizlazi iz srpskog "uman", a sto je takodje vezano za<br />
vedsko "aum" (izgovara se na sanskritskom om) i u induskom jeziku oznacava tri<br />
bozanstva (Bramu, Visnu i Sivu). A Gregor Dankovski zakljucuje da se grcka i<br />
<br />
33----------<br />
<br />
<br />
<br />
latinska gramatika slazu sa srpskom. Po Stabonu, latinski je najpre bio centralna grupa<br />
dijalekata sabinskog jezika, a Sabini su bili drevni Srbi, autohtoni stanovnici<br />
Apeninskog poluostrva, sto takodje potvrdjuje i Milan Budimir. Homerov ucitelj je<br />
znao pelazgijski jezik, a u Homerovo doba nije se pravila razlika izmedju trackog i<br />
grckog jezika. Hekatej iz Mileta, 500 godina pre Hrista, ostavio je pisane tragove da<br />
su Atinjani Tracani (Srbi). Ceski istoricar Dalemil navodi: "Ima jedna zemlja gde se<br />
govori srpski", a Dankovski citira: "Tracani, Geti, Dacani i Mezani, svi govore<br />
srpski". Platona su zbog njegove mudrosti Grci smatrali bozanskim, a on kaze kako u<br />
grckom jeziku ima mnogo "varvarskih" reci. Herodot je bio striji od Platona i on<br />
navodi da se u njegovo vreme u Grckoj govorilo "varvarskim" jezikm. I Sokrat tumaci<br />
da su Grci bili potcinjeni "Varvarima" pa su otuda govorili njihov jezik. On takodje<br />
zakljucuje da su "Varvari" narod stariji od Grka. Prema Dankovskom naziv "Varvari"<br />
nastao je od "barbaros" promenom suglasnika zbog lakseg izgovaranja Grka. Slicno je<br />
tumacenje i Sokratovo. Prema Platonu Grci drevni Pelazgi, nazvani od Grka<br />
"Varvarima" su bili anticki Srbi i govorili su srpski. Ima napisa da su Srbe nazivali i<br />
Etrurcima, dok su oni sami sebe zvali Rasanima. O tome pise Nenad Djordjevic u delu<br />
"Etrurci ili Rasani", a Svetislav Bilbija kao da mu odgovara svojim delom "Rasani a<br />
ne Etrurci". Bilbija je etrursko pismo desifrovao posredstvom cirilicnih slova.<br />
<br />
Pisuci o Vedama M.F. Neve navodi: "da su otmene, snazne, jednostavne, a da nisu<br />
lisene umetnicke vrednosti". On takodje kaze: "Ovaj jezik je zvucan, muzikalan,<br />
cudesan, harmonican i iznenadjujuceg bogastva forme i slike". A Bue za srpski jezik<br />
kaze: "Srpski jezik je bogat, energican i harmonican, podjednako dobro pristaje<br />
muskom i zenskom rodu, dobar je za opevanje ljubavnih pesama i neznosti, kao i<br />
velikih krvavih podviga. Zvucan je i otmen. Srbin govori polagano, ne praveci pauze i<br />
svojim jezikom na najlepsi nacin izrazava pristojnost. Dusu srpsku zagreva juzno<br />
sunce. Konstrukcije recenica u srpskom jeziku su jednostavne, imaju izuzetan smisao<br />
za preciznost, mastovitost i srpskim se govori pristojno (za razliku od grckog kojim se<br />
muca i gestikulira). Ako su ikada jedan jezik i jedan narod bili stvoreni za vladavinu<br />
javnim raspravama, to su sigurno srpski jezik i srpski narod". I Bue zakljucuje: "Srbi<br />
poseduju toliko lepe poezije i samo to bi trebalo da obaveze sve ostale narode da uce<br />
njihov jezik".<br />
<br />
Svajcarac Adolf Pikte rekao je da je ziveo samo zato da dokaze koji narod je govorio<br />
jezikom vedskih himni. Nazalos, smrt ga je prerano zaustavila na tom plemenitom<br />
zadatku. A Pavel Safarik je nedvosmislen u tvrdnji da je to srpski narod i da je<br />
govorio srpskim jezikom. Isto je tvrdio i Atinjanin Halkokondilo, pisuci da su to bili<br />
Tribali, Tracani i i Iliri, kao najstariji i najveci medju tadasnjim narodima, a bili su to<br />
Srbi.<br />
Utvrdjeno je da su Vede nerazdvojno vezane sa srpskim jezikom i prozete srpskim<br />
pesnistvom. Veda na srpskom ima znacenje vida i znanja (u smislu unutrasnjeg<br />
<br />
<br />
34----------------<br />
<br />
<br />
<br />
saznanja). Kako je rekao Siprijan Rober: "Svi slovenski jezici su nastali od srpskog<br />
jezika, jezika Pramajke". U srpskom jeziku koren "Vid" zadrzava vedsko-srpsko<br />
znacenje svetog, unutrasnjeg, metafizickog znanja.<br />
Poznato je da su hrvatski seljaci govorili cajkavskim dijalektom, dok je zagrebacka<br />
gospoda oduvek nastojala da govori nemackim, italijanskim, latinskim ili madjarskim.<br />
Cajkavski dijalekt govori se u granicnom pojasu prema istocnom delu Austrije i<br />
Madjarskoj, gde zive Gradiscanski Hrvati. Oni su tu doselili iz severnog jadranskog<br />
primorja tokom XVI veka i doneli svoj govor, koji je pravi hrvatski, kojim su govorili<br />
njihovi seljaci. Pod uticajem Panslavistickog pokreta cehoslovackih romanticara<br />
Kolara i Safarika u Hrvatskoj dolazi do "Ilirskog pokreta", ciji je nosilac bio Ljudevit<br />
Gaj. Majka Ljudevita Gaja bila je Nemica, rodjena Schmit. Gaj je zeleo da za hrvatski<br />
knjizevni jezik usvoji srpski, pa je najpre predlozio da se jezik nazove ilirskim, sa<br />
idejom kasnijeg preimenovanja u srpsko-hrvatski, odnosno u Hrvatskoj cak hrvatsko-<br />
srpski, sto je imalo smisljene politicke posledice iscezavanja srpskog jezika, a time i<br />
srpske nacionalnosti. Profesor dr Laza Kostic u knjizi "Kradja srpskog jezika" pise da<br />
je data ideja delo nacionalista, dok sami Hrvati izbegavaju da o tome otvoreno<br />
razgovaraju. Medjutim, sam Ljudevit Gaj je 1846 godine u listu "Danica" otvoreno<br />
priznao da je za hrvatski knjizevni jezik uzeo jezik srpskog naroda. Djuro Danicic se<br />
olako saglasio sa hrvatskim predlogom, cime im je ucinio ogromnu uslugu, za cega<br />
Olga Lukovic-Pjanovic kaze da nije imao politickog obrazovanja i da nije prozreo<br />
hrvatske namere, sto im Vuk Karadzic nikada nebi ucinio.<br />
<br />
Amerikancima, Kanadjanima i Australijancima ne pada na pamet da menjaju ime engleskog jezika, kao sto ne misle ni Belgijanci, Luksemburzani, Svajcarci pa ni frankofonski Afrikanci o francuskom jeziku.<br />
<br />
Istorijski, ime Sloven potice iz perioda rimskog osvajanja srpskih teritorija. Tom<br />
prilikom Rimljani su odvodili roblje, a muska imena tih Srba pretezno su se<br />
zavrsavala sa slav, kao: Miroslav, Srbislav, Krunoslav, Bratislav i slicno (sto je kod<br />
Srba imalo znacenje slavnoga - glorious), a u latinskom se izgovaralo "sklav" ili<br />
"sclavus" (sa znacenjem roba), od cega je vremenom nastalo Sloven. Istim slovenskim<br />
jezikom govorili su Geti, Sarmati, Skiti, Dacani i Tracani, sto tvrde Stabon, Apendini i<br />
Ovidije. A kako kasnije navode Surovjecki i Safarik, pa Dobrovski, Milojevic i<br />
Zivancevic radi se o srpskom jeziku. Prema Herodotu, kada je rec o Slovenima, radi<br />
se o velikoj ljudskoj grupi naroda koji je pripadao indo-evropskoj rasi i zauzimao<br />
prostore istocne Evrope, danasnje Poljske, Madjarske, Austrije, Ceske i Balkana sa<br />
teritorijama danasnjih srpskih zemalja.<br />
<br />
Na osnovu antickih pisaca nedvosmisleno je da su sva grcka ostrva, sa<br />
kontinentalnom teritorijom i Italijom bili naseljeni Tracanima, sto potvrdjuje Strabon.<br />
Svi su oni govorili grcko-ilirski ili ilirskim (slovenskim, znaci srpskim) jezikom,<br />
<br />
35----------<br />
<br />
<br />
<br />
kome su centralna zona bili Podunavlje i crnomorska obala Dacije. Tracani (Srbi) su<br />
se odatle sirili po Evropi, a sirio se i njihov jezik. Lorenc Surovjecki i Pavel Safarik su<br />
u vrlo dokumentovanoj studiji izneli nepobitne tvrdnje da su Srbi ziveli u Podunavlju i<br />
Panonskoj niziji i odatle se sirili na sever i zapad. Oni takodje navode da je papa<br />
Jovan X (914-929) tvrdio da su Iliri i Tracani bili Sloveni (a to znaci Srbi). Prema<br />
tome, jezik koji je Ovidije naucio dok je boravio u izgnanstvu bio je srpski. A i pored<br />
svih pretrpljenih izmena, kao sto se desava svim jezicima, srpski je ostao poetican. A<br />
ako se postuje ideja o kontinuitetu latinskog i grckog jezika, po kojoj logici se to isto<br />
ne dozvoljava srpskom, tim pre sto se radi o narodu nazivanom Tracani, Tribali,<br />
Sarmati, Vendi, Veneti, Vindi ili Vani, pa i Anti, a uvek se radi o Srbima, koji su sebe,<br />
po tvrdnji Safarika, svuda i uvek nazivali svojim srpskim imenom. I po tvrdnji<br />
Gregora Dankovskog, a prema Ovidiu, Geti su bili Sloveni i pripadali rodu Tracana,<br />
bili su hrabar i pravedan narod i govorili su slovenski (odnosno srpski) jezik.<br />
<br />
Olga Lukovic-Pjanovic citira Francuza Pejsonela, koji iznosi tvrdnju da se srpski,<br />
pored evropskih zemalja govorio i u vise zemalja Azije. Govorio se i na dvorovima<br />
turskih careva. Samo se po razlicitim oblastima u malome razlikovao u dijalektima,<br />
sto je logicno za sve jezike. Olga takodje iznosi primer Stjepana Mitrova Ljubise, koji<br />
navodi primer crnogorskog plemena Pastrovica koje je zivelo na istom prostoru od<br />
praistorijskih vremena. Slicno je pisao i Jovan Cvijic, geograf svetskog ugleda i<br />
predsednik Srpske Kraljevske Akademije. A i Olga Lukovic-Pjanovic, prema<br />
predanju njene majke tvrdi da su njihovi pra roditelji ziveli u dragacevskom kraju jos<br />
u doba Aleksandra Velikog, a to znaci bar 400 godina pre rodjenja Hrista. Svi ovi<br />
primeri potvrdjuju tvrdnje da smo na Balkanu od preistorijskih vremena. Konstantin<br />
Jirecek je izrekao misao, koja kaze: "Nikada se na zemlji nije dogodilo da jedan<br />
podjarmljeni narod potpuno nestane a da ne ostavi kaplju svoje krvi u zilama<br />
pobedilaca ili rec u njihovom jeziku". Poznata je i Volterova izreka "Lakse je verovati<br />
u laz, koja se cula po hiljadu puta, nego u istinu, koja se cuje prvi put".<br />
<br />
Katolicka crkva od najranijih vremena izrazavala je neogranicenu mrznju prema<br />
Srbima. Zapad je od uvek sebe proglasavao "civilizovanim", a Srbe nazivao<br />
"varvarskim", citira Olga Lukovic-Pjanovic, prema francuskom Larusu XX veka. Za<br />
genocide cinjene nad srpskim zivljem katolicka crkva nikada nije ni pokusavala da<br />
iste spreci. Zamerali su im na nacinu zivota, na postovanjima prema umrlim, na<br />
zajednickom obradjivanju zemlje i slicno, sto Olga Lukovic-Pjanovic, naprotiv, istice<br />
kao srpske tradicije i ponos. Kako kaze: "Sta Zapad zna o zajednickom oranju i<br />
kopanju, o mobama i prelima, o kosidbama i komusanju kukuruza. Srpski<br />
tradicionalni zivot vekovno se zasnivao na svetinjama poput one "Ljubi bliznjega<br />
svoga kao samoga sebe". Knjiga Olge Lukovic-Pjanovic "Srbi narod najstariji" obiluje<br />
istorijskim dokazima i citatima autora svih nacija, na svim zivim i mrtvim svetskim<br />
jezicima. Iz svega iznetoga, Srbi su bili rasprostranjeni od Indije do Atlantika,<br />
<br />
36-----------<br />
<br />
<br />
<br />
najmanje dva milenijuma pre Hrista. Nazalost, danas ih je sve manje i manje,<br />
rasparcavaju nas na razlicite nacine. Poslednja unistavanja su najstrasnija i<br />
najmasovnija, a Zapad cuti. A nestajanjem naroda nestaje i njegov jezik, sve vise<br />
slavskih sveca se gasi. U cije ime se to radi? Zasto se Srbi ubijaju u tako velikom<br />
broju, a da pri tome svet cuti, pita se Olga? Koji je cilj toliko uzvisen da moze<br />
opravdati varvarsko ubistvo jedne nacije? Koji cilj je dovoljno velik da moze<br />
opravdati takva sredstva masovnog inistenja citavog jednog naroda?<br />
Napomene: Posredstvom rodbinskih veza saznadoh da je autor knjige "Od Indije do<br />
Srbije" Dobroslav Jevdjevic. Napisao je malu knjigu, veoma velikog znacaja.<br />
<br />
Veliki je broj istaknutih imena koji su dali ogroman doprinos u otkrivanju srpske<br />
proslosti, znacajne ne samo za nas Srbe, vec za svetsku istoriju uopste. Posebno<br />
mesto, ovde, pripada dr Olgi Lukovic-Pjanovic, koja je najveci pobornik<br />
Autohtonisticke skole i u svojim knjigama sasvim odredjeno ukazuje na oblasti koje<br />
jos treba istarazivati.<br />
<br />
Srbima ostaje da prilagode svoje udzbenike istorije dokazanim istinama o svojoj proslosti, kako buduce generacije ne bi vise nasedale falsifikovanim neistinama osvajackih naroda.<br />
Veoma sam zahvalan Milanu Beric, koji je najvise doprineo da ovaj tekst dodje u ruke<br />
mnogobrojnim Srbima, postovaocima pravde i istine.<br />
Dr Simo Jelaca, u Windsoru Maja 2003 (7511)<br />
<br />
----------------->>>>>>>>>>><br />
selu nisam bio.<br />
<br />
Jednu naciju cine nacijom, vera, jezik, obicaji i plemensko poreklo. Od svih naroda u Evropi slovenska skupina je najveca. Germanskih ima negde oko 130 miliona, romanskih naroda negde oko 180 milona, ako u tu grupu ubrajate narode spanskog porekla. Medjutim neki demografi smatraju da cak ni Francuzi nisu cisti Romani, a Spanjolce smatraju da su cisto za sebe posebna grupa. Ipak slovenska grupa je najbrojnija i ukupno slovena i pored velikog mortaliteta, ima skoro, prema nekim podacima sa kojima trenutno raspolazem nekih 325 miliona. Od te grupe prave slovenske nacije su Slovaci, Cesi, Srbi i Rusi. Druge takozvane nacije, Ukrainci, Poljaci, Belorusi, pa sada i vi Crnogorci, nisu realne, vec kako se jedan moj prijatelj demograf izrazi, kalemljene nacije. Sada ove superfisialne ili hibridne nacije cini nacijama su veštacki entiteti koji su zbog stranih utucaja menjali veru, jezicki dialekt pretvarali nasilno u zvanicne jezike. Tako recimo danas nam govore o Bosanskom jeziku, iako je Šumadijski i Bosanski dijalekt mnogo bliži neko Engleski iz engleski i Škotski iz Škotske. Pa opet ne videh da se igde spominje poseban škotski jezik. Iako Skoti nisu Germani nego Kelti. Dok nacionalnost im je slovenskim hibridima udeljivana prema gfografskim podrucjima. Poljaci su narod iz prostranih poljskih pustara, kako ih jos Napoleon naziva. Ukrainci isto sto i mi Srbi zovemo Kraišnike. Ukraine ili Kraine su geografska podrucja koja nose karakteristike pogranicnih zona. A vi sto sebe krstite Crnogorcima pripadate jednom geografskom podrucju što se oda vajkada zove Crna Gora, jer one krševite planine izgledaju kada ih neko gleda iz daljine kao crni vrhovi. Necete valjde mene sada zato sto poticem iz kraja po kome nas zovu Ere krstiti da nisam Srbin nego Era? Bog sa vama covece. Ili moju suprugu zato sto potice iz okoline Smederava krstiti Sumadinkom a ne srpkinnjom. I Sicilijanci su sa Sicilije, ali su Italijani, iako se njihov naglasak daleko više razlikuje od Italijana sa severa Italje. Nego naglasak izmedju Srba iz Crne Gore i Srba iz Sumadije. Crnogorski ne razumem pa o njemu ne mogu da govorim kome dijalektu pripada. <br />
---------------->>>>>>>>>>>>><br />
<br />
--------------->>>>>>>>>>>>><br />
<br />
<br />
Prvi doseljenici u Evropu zadržali su se na Balkanskom poluostrvu, dok su u manjim grupama otišli do Italije pa čak i do Spanije, 3000 godina pre Hrista. Prvo srpsko doseljavanje na Balkan dogodilo se oko tri do četiri hiljade godina pre Hrista. Šafarik tvrdi da se ni za jedan evropski narod osim Srba, ne može dokazati poreklo iz Indije, a za Srbe za to postoji istorija. Čak su i u baskijskom rečniku nađene reči srpskog naziva: gora i gori (ono što gori), kao i mnoge druge. Nađen je čak podatak da u jeziku Baska ima 30-40% reči srpskog značenja. Miloš Milojević, u delu gde piše o životu Srba u Francuskoj i Danskoj, gde i danas postoje geografski toponimi srpskog značenja, navodi da je tokom velikih progona Srba stradalo 30 do 60 miliona Srba u Evropi. On takođe navodi srpska boravišta u Holandiji i Belgiji i da se je Amsterdam nekada zvao Slavengrad. A kada je dr. Olga Luković-Pjanović došla u Francusku, izvesna dama Hermina joj je ispričala priču svojih roditelja, po kojoj su Srbi vladali u Alzasu, što Olga tada nije znala. Međutim, kasnije je to utvrdila kao istinito i nije mogla oprostiti svojim profesorima istorije koji je tome nisu naučili, a još više Srpskoj akademiji nauka koja o tim stvarima permanentno ćuti.<br />
<br />
Drugi ogranak Srba iz Indije krenuo je prema Kaspijskom moru i planinama Kavkaza, gde su osnovali domovinu 2.560 godina pre Hrista i nazvali je Serbanija. Tu su se zadržali nekoliko vekova, sve dok ih odatle nisu potisli novi osvajači.<br />
<br />
Treći srpski ogranak usmerio se pored kitajskog carstva (Kine), u pravcu severa i nastanili su se u Sibiriji, gde su osnovali državu Sirbidija ili Sirbija 3.200 godina pre Hrista. Od te reči Sirbija postala je današnja reč Sibirija.<br />
<br />
Seobe drugog i trećeg ogranka Srba trajale su takođe oko hiljadu godina, a započele su gotovo istodobno sa prvim ogrankom, prema tome zaposeli su svoje nove postojbine oko dva do tri milenijuma pre Hrista. Dok su se selili usput su pretežno ratovali, (u ovo ne sumnjam ) osvajajući nove prostore za sopstveni opstanak, ali su takođe i mnogo stradali. Najviše Srba izginulo je u dugotrajnim borbama sa Kitajcima, Hunima i Mongolima.<br />
<br />
Dubrovčanin Mavro Orbini pisao je da su ti Srbi, koje je on nazivao Slavjanima, poreklom od Jefeta, sina Nojeva, naseljavali dve stotine pokrajina od Azije preko Evrope. Njegova knjiga „Kraljevstvo Slovena” (iz 1601. godine) prevedena je na srpski tek 1968. godine i to bez prevoda prvog dela od 248 stranica, u kojima autor piše o ranijim srpskim kraljevstvima od pre Rimskog carstva. Iz zaključaka Mavra Orbina proizlazi da je dinastija Nemanjića poslednja srednjevekovna srpska dinastija. Jovan Rajić piše da su stranci srpsko ime izveli iz imena reke Zebris (ili Serbis), koja teče između Eufrata i Tigra. I zaista, ta reka se i danas tako zove. I danas u persijskom jeziku postoje brojne reči istovetnog značenja kao u srpskom. Evo nekih: bog-bog; zemo-zemlja; zima-zima; žena-žena; berezo-brzo; mišlj-misao; zarja-zora; medo-med; noć-noć; paurvi-prvi; dva-dva; tri-tri; četvere-četiri itd. I u jevrejskom i jermenskom jeziku takođe postoji dosta srpskih reči, sto su jevrejski istoričari uzimali za utvrđivanje svoga porekla preko Jefeta, sina Nojevog.<br />
<br />
Srbi su ostavili svoja imena gde god su živeli. Evo nekih: jezero Srbonis u Siriji, Serbetes, mesto u Mauritaniji, Serbanica (ili Srbica) na crnomorskoj obali, Serberion na ušću reke Don, Sarbakon na Krimu, Sorbhag u Iranu, Serbka u Indiji, Sarbinovo u Ukraini, Serban-voda u Poljskoj, Serbia u Rumuniji, Serbin u Grčkoj, Sarbiodunum na Sardiniji, Sarbat reka u Turskoj, u doba kada Turci još nisu živeli na svojim sadašnjim teritorijama. Za Srbe istoričari kažu da su živeli u čitavoj Evropi i nisu imali potrebe da se pripremaju za ratovanja. Profesor Miomir Jović utvrdio je da se seoba Srba iz Indije odigrala 4.500-4.000 godina pre n.e. A Ognjen Radulović, u Traganjima za korenima Srba, navodi da su iz svoje prapostojbine Indije Srbi krenuli pre šest hiljada godina, usmerivši se u tri pravca, od kojih je jedna grupa nakon kraćeg zadržavanja u Mesopotamiji stigla i u doline faraona.<br />
<br />
Grčki istoričar Strabon pisao je da su u zapadnoj Aziji po planinskim predelima živeli Srbi, ili Brđani, koji su se odlikovali rusom kosom i plavim očima. O istima postoje napisi i ruskog istoričara Mihaila Lomonosova. Dubrovčanin Ivan Gundulić pevao je o slavnoj Troji:<br />
<br />
Pri moru uprav srpskih strana u pržinah pusta žala<br />
Leži Troja ukopana, od grčkoga ognja pala.Vlahstarihttp://www.blogger.com/profile/13443163955783782634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7393745897370148402.post-61791388411279745002010-08-29T09:48:00.000-07:002010-08-29T09:48:07.733-07:00Poreklo11"Od Indije do Srbije" u izdanju Srpskih novina 1961. godine u Rimu.<br />
kao i podacima brojnih autora publikovanih u novinama i na internetu,<br />
i posebno u delu dr. Olge Luković-Pjanović "Srbi narod najstariji".<br />
Namera ovoga teksta je traganje za srpskim i sopstvenom korenima,<br />
na bazi istinite, a ne tragicno naturene nam, istorije.<br />
<br />
I najviše crnokosih i crnookih Srba imamo tamo gde su se Srbi najmanje mešali sa drugim narodima, npr. u brdama Raške..))<br />
<br />
Nego smo asimilovali dosta Vlaha (istočna Srbija, južna Srbija, Kosovo je bila vlaška zemlja pre dolaska Slovena, ne albanska ili ilirska), Romana (primorje, Crna Gora itd.) i Kumana odnosno Tatara (Vojvodina itd.), jer moderni Srbin je suma više narodnosti u kojima je preovladao starosrpski slovenski element, i tako od višega nastalo je jedno.. E pluribus unum, što bi rekao Amerikanac.<br />
<br />
Dinarska rasa je inače mit. Dokaz je ovaj: da postoji dinarska rasa, i da smo mi pripadnici te dinarske rase, mi bi bili srodni sa Italijanima, pošto su nekad celo istočno italijansko primorje naseljavali Iliri. Ali.. mi nekako nismo mnogo srodni sa Italijanima. Najviše smo srodni sa Bugarima, iz nekog nama danas nepoznatog razloga sa Šveđanima i sa Sardima iz Sardinije, onda sa Ukrajinicima, Belorusima i Gruzincima, sa Rumunima, Mađarima itd.<br />
http://img517.imageshack.us/img517/4673/genk1ok1.gif<br />
http://web.archive.org/web/20021221054832/www25.brinkster.com/humanraces/calc/haplo_profiles.asp?dbname=ychroms&popid=25<br />
Genetski marker za Jugoslaviju odnosno Srbiju i Crnu Goru, godina 2000<br />
------------>>>>>>>><br />
Organizacija sufija je tradicionalna; vođa sveukupnog bratstva naziva se KUTUB, i podrazumeva se da je postigao Vasl. On je u vezi sa ostalim vođama redova i sreću se koristeći mistične tehnike prevladavanja vremena i prostora.<br />
<br />
Ovde ne mogu da zaobiđem a da ne kažem da je i Ja?Afir Abu-Musa, poznatiji kao Geber, bio alhemičar pa tek onda neko ko je dodavanjem muškog člana arapske gramatike al (al-geber) toliko poznat svima nama. Njemu se pripisuje 500 hermetičkih dela, a da je bio i astrolog to je naravno potpuno nezaobilazno.<br />
<br />
Aparatura koja se koristi u alhemiskim operacijama ima arapska imena. Fiksne zvezde takođe: Ahernar/Al-Ahiru-n-Nehr, Aldebaran/Al-Dabaran, Algol/ Ra'asu-l-Gul(Demonova glava), sistem lunarnih kuća koje počinju od At-Turai (28Ò?52') a završavaju sa Al-Butajn(27Ò?52'), došli su do nas kao arapsko nasleđe. Među najvažnijim ličnostima zaslužnim za razvoj arapske astrologije pored Albumasara i njegovog učitelja Al-Kindija(čije knjige se mogu naći prevedene u Londonu), nalaze se Abu Ali Al-Hajat, Ibn Sin poznatiji kao Avicena, Al-Hazen, Ibn Arabi. Posebno vredi izdvojiti Al-Birunija (973-1048) rođenog na teritoriji današnjeg Uzbekistana. Al-Biruni je bio za svoje vreme izuzetno obrazovan. Studira je arapski, pravo, Grčki, Siriski i Sanskrt. Bio je savremenik Avicene sa kojim je održavao kontakt. Putovao je Indijom 20 godina i učio hermetizam, preveo je Pantđalija na arapski. Za sobom je ostavio veliki broj dela iz svih oblasti.<br />
<br />
Ono što sve nas odmah asocira na arapsku astrologiju je Fortuna°, nematerjalna tačka koja je ustvari odnos sunca ¢ i meseca ¡ projektovan od ascedenta , zavisno da li je dnevno ili noćno rođenje. Potpuno je jasno da su za ovu tehniku neophodni tačni podaci rodjenja, što istovremeno pokazuje koliko je astrologija bila raširena u arapskom svetu. Osim standardnih pitanja kao što su ljubav, brak, imovina i novac, arapske tačke služile su za egzaktna izračunavanja prilikom alhemiskih operacija, šta više to im je bila primarna namena. Transmutacija metala nije svakodnevna pojava pa da bude tumačena samo planetama. Uostalom za kratkog ljudskog života retko se mogu iznaći idealne konfiguracije aspekata, pa su odnosi planeta pretočeni u arapske tačke, apoloženi na zodijačkom krugu imali vrlo praktičnu namenu prilikom alhemiskih operacija. Kompleksni postupak pretvaranja olova u zlato sahtevao je mnogo sofisticiranije i preciznije tehnike, a nematerjalne tačke su jedna od njih.<br />
<br />
Iako Arapi nisu izmislili ništa novo, sama činjenica da su očuvali i sistematizovali drevno hermetičko znanje je dovoljna da im se oda značajno priznanje. Zahvaljujući njihovom uticaju, preko Kordobe hermetizam se proširio Evropom. <br />
<br />
Nauka nad naukama, put spoznaje i samospoznaje našao je načina da opstane preko svih onih koji su tragali za istinom, i živi u svima njima.<br />
-------->>>>>>>>><br />
Takođe je veoma izražena veza arapske, persiske i grčke ... Ovu tradiciju dele sa srodnim semitskim narodima: Jevrejima i Asircima. ...<br />
-------->>>>>>>>><br />
Ovako je inače slučaj sa svim modernim narodima, posebno u Evropi, dakle da ne bude omalovažanja na etničkoj osnovi. Mađari npr. su po etničkom poreklu najviše Sloveni, ali su zadržali mađarsko ime i mađarski jezik. Bugari opet primili su bugarsko ime, slovenski jezik im je ostao. Hrvati su vatikanska hibrid nacija, u njih ima svega i svačega. Najviše "mešani" su Rumuni, u njih ima Vlaha, Slovena, Turaka, janka i marka; a polovina modernih Grka je vlaškog i albanskog porekla.. Za zapadnoevropske narode i njihova "mešanja" da ne govorimo... Romani npr., za razliku od Slovena, ne vode poreklo etnički, nego jezički, to kada je nekad u rimskom carstvu, barem do linije Skadar-Makedonija-Stara gora, dominirao latinski jezik (južno od pomenute linije dominirao je grčki jezik). Rumuni etnički gledano nemaju nikakve veze sa Italijanima ili Francuzima, ali pošto im se jezik razvio iz latinskog danas imaju problem identiteta, pa ne mogu da se odluče da li su Vlasi ili tako nešto ili "najčistiji" Italijani..<br />
<br />
Ono šta nas Srbe čini jedinstvenim, slično Jevrejima (stara izrailjska plemena imali su jednog oca, Jakova, ali različite majke, dok su Ismail, Lot ili Isav već ispali iz Izrailja i postali rodonačelnici susednih naroda poput Midijanaca ili Edomićana), jeste da smo kao moderna nacija nastali uz Crkvu odnosno kroz Crkvu. Bilo je Srba i srpske države pre Svetog Save, ali to je srpska praistorija. Naš identitet je vezan za Crkvu, bez Crkve nema pravo ni nas Srba, šta je inače potvrdila i istorija; jer u onom trenutku kad bi se Srbin odrekao Hrista i Pravoslavlja, počeo bi da se "odnaroduje". Malo slikovito rečeno: mi Srbi rođeni smo kao Hrišćani, mi smo ustvari hrišćanska nacija. U hrišćanskoj naciji je svejedno da li imaš plavu, riđu ili crnu kosu, plave, zelene, braun ili crne oči, pa i belu ili crnu kožu itd. "Rasa" ne bi smela da bude važna za Hrišćane. Uzmi, dakle, i crnkinju za ženu, ali neka bude iz ljubavi. U Boki imamo crnce, ili barem smo ih imali pre koji vek, zar ne Čejoviću..)) Puškinov (tj. Puškin, pisac, pesnik) pradeda bio je isto crnac, uz to ruski guverner Estonije, to u vreme kada su crnci na zapadu mogli da budu samo robovi. Pravoslavlje...<br />
<br />
<br />
----------->>>>>>>>><br />
Uvod<br />
<br />
Pretežno, srpski dužbenici opisuju srpsku istoriju od šestoga veka, od vremena<br />
doseljavanja iz pribaltičkih zemalja na Balkan, kao da nas pre toga nije ni bilo. A gde<br />
su nam onda živeli pradedovi? Nisu valjda vanzemaljci? Tim doseljavanjem na<br />
Balkan Srbi su već imali usavršen jezik, izgrañen drustveni poredak, razvijen smisao<br />
za državu, sa običajima i kulturnim temeljima. Imali su i dva, tri carstva. Pa gde nam<br />
je onda kolevka?<br />
<br />
Razlozi za prednje leže, pre svega, u prihvatanju nordijsko istoriografske i germanske<br />
Berlinsko-Bečke skole, koja je namerno iskrivila nasu istoriju,čime nam je učinjen<br />
falsifikat po kome Srbi nisu autohtoni narod u Podunavlju i na Balkanu od svoga<br />
najranijeg početka. Time su nam oduzeli prošlost i brojne generacije zaveli, a sve u<br />
nameri potpunog iskorenjivanja Srba. Za nas je jedino merodavna Autohtonistička<br />
Škola prema kojoj u novije vreme imamo dva pravca, prvi "Indijski", po kome se<br />
poreklo Srba izvodi iz Indije, a drugi "Podunavski", po kome su Srbi nastanjivali<br />
Podunavlje "od početka", odakle su se raseljavali po Evropi, Maloj Aziji pa cak stigli i<br />
do Indije. Začetnik podunavskog pravca je hroničar XII veka NestorČasni Kijevski, a<br />
njegovi veliki pobornici su naši velikani: Olga Luković-Pjanović, Jovan Deretić,<br />
Ranka Kuić, Miloš Milojević, Sima Lukin-Lazić, Laza Kostić, Pavel Šafarik, Ilija<br />
Živančević, Svetislav Bilbija, Milan Budimir, Dragoslav Srejović i mnogi drugi, sa<br />
nepobitnim dokazima nañenim u Lepenskom Viru. Tu su i mnogi strani autori:<br />
Siprijan Rober, Emil Birnuf, Adolf Pikte, Ami Bue, Lorenc Surovjecki, Fransis-Maria<br />
Apendini i brojni drugi.<br />
O zastarelom učenju po kome su Srbi doselili na Balkan u sedmom veku nove ere,<br />
ovde neće biti detaljnog prikaza, pošto svi dokazi idu u prilog tvrdnji da je to bilo<br />
2--------------<br />
<br />
<br />
<br />
poslednje srpsko doseljavanje i to u postojbinu svojih predaka. To su samo posledice<br />
germanske istorijske škole, teorije koja nam je nametnuta. Još značajnija je tvrdnja<br />
Jovana Deretića da se Srbi nisu ni doselili iz Zakarpatja, oni su u Podunavlju oduvek<br />
živeli. A Poljak Kazimir Šulc dodaje da su Sloveni (čitaj Srbi) nastanjivali Podunavlje<br />
od najstarijih vremena, kao Iliro-Tračani. Tokom rimske vladavine Srbi sa severa su<br />
došli da pomognu svojim sunarodnicima, starosedeocima, tu ostali i očuvali sve svoje<br />
običaje i jezik.<br />
<br />
Autohtonističku školu prihvatili su već ruski i poljski istoričari, meñu kojima su se<br />
istakli Adam Mickijević i Surovjecki sa Pavelom Šafarikom, koga smatramo svojim<br />
pošto je bio profesor u Novom Sadu. Svi oni potvrñuju da su slovenski jezici<br />
zauzimali centralno mesto u grupi indo-evropskih jezika, a da Sloveni oduvek žive na<br />
svojim teritorijama, odakle su vršili uticaj i na istok i na zapad. Na žalost, svetska<br />
tragedija ogleda se učinjenici da zapadni istoričari prilikom brojnih otkrića nisu<br />
uzimali u obzir slovensko (odnosno srpsko) pismo, kojim bi mnoge "nejasnoće" i<br />
"misterije" bile lako rešive. Najprostiji primer je ime vladara u Egiptu po imenu Arsa<br />
(ćirilično pisano APCA) ili imenica most (MOCT), što su za Zapadnjake bile nerešive<br />
zagonetke.<br />
<br />
Putujući vremenski unazad stižemo do Indije, odakle nas putevi vode preko<br />
prostranstava Azije, pa preko ruskih nizija i na zapad sve do Španije i Engleske.<br />
Srpskom istorijom bavili su se nemački istoričar Leopold Ranke iČeh Jireček,<br />
mañarski grof Bendžamin Kalaj, slavisti Jan Kolar i Pavel Šafarik i mnogi drugi.<br />
Postoje spisi grčko-rimskih pisaca Herodota i Plinija, pačak i kineskih i turskih, a<br />
takoñe i Hrvata Franje Račkog, kao i srpskih istoričara Jovana Rajića, Stojana<br />
Novakovića, Sime Lukin-Lazića i mnogih drugih, u kojima se spominju Srbi.<br />
<br />
Srpska herojstva tokom vekova istakla su nas u prve redove svetske istorije i davala<br />
nam pravo grañanstva meñu uglednim vojničkim nacijama. Srpska ljubav prema<br />
otadžbini, odanost prema slobodi i srpska herojsko-pesnička poezija privlačili su<br />
pažnju svetskih duhova od Napoleona do Getea, od Bajrona do Viktora Igoa.Čak i<br />
hladni Englezi gledali su u Srbima i Crnogorcima heroje dostojne Spartanaca. A Srbe<br />
novije istorije, inspirisali su mitovi njihove carske prošlosti Nemanjića i kosovska<br />
tragedija. Susedi koji su nas oduvek mrzeličinili su to pretežno iz zavisti, stremeći za<br />
našim istrebljenjem.<br />
<br />
U uvodnom delu rada "Doseljavanje Srba na Balkan i prva država" neimenovani autor iznosi sledeće: "Naučnici smatraju da su zemlje zapadne i srednje Evrope naseljene od pleistocena (diluvij, ledeno doba), a da se na Balkanskom poluostrvučovek pojavljuje u periodu poslednje glacijacije (pre 40.000 godina). Na osnovu nalaza u pećinama pod Jerininim brdom u selu Gradac i u Risovači na Venčacu izgrañene su slike tadasnjeg ljudskog života. Oko 25.000 godina pre nove erečovek napušta pećine,čime se<br />
<br />
3<br />
<br />
<br />
završava prvo poglavlje istorije ljudske zajednice na teritoriji Srbije. Arheološka<br />
nalazišta uðerdapu potvrdila su da se tamo razvila jedna od najsloženijih kultura<br />
praistorije, nazvana kultura Lepenskog Vira (7.000-5.500 godina pre n.e.). Na<br />
internetu se nalaze podaci o figurinama nañenim u Lepenskom Viru iz sedmog<br />
milenijuma stare ere, a ispitivanja radioaktivnim ugljenikom potvrñuju starost nañenih<br />
artikala na oko 8.580 godina, odnosno preko 6.500 godina pre Hrista. Postoji i<br />
podatak da je kolevka Evrope u Rajkovoj Pećini, na Rudnoj Glavi kod Majdanpeka uz<br />
Baljetinsku reku. Najstariji ljudi ove kuture živeli su u naseljima, u zajednici od dve<br />
dočetiri biološke porodice. Neolitska kultura na prostorima severno i južno od Save i<br />
Dunava razvila se od 5.300 do 3.200 godina pre n.e., a najznačajnija nalazišta su<br />
Starčevo i Vinča".<br />
Poreklo imena Srbin<br />
<br />
Srpski istoričar Jovan Rajić u "Istoriji Srba" (1794.), iz starih izvora, izvodi poreklo<br />
Srba od Hunskih Sabira. Drugi izvori, ime Srba izvode iz Srbata - Sarmata, a takoñe i<br />
od reke Serbice (izmeñu Eufrata i Tigra u Mesopotamiji, današnji Irak). Neki autori<br />
ime Srba izvode iz reči sobranie (zbor, sabor) i slično, a neki ga prostorno vezuju za<br />
Sibiriju, jednu od naših prapostojbina.Češki istoričar Pavel Šafarik vezuje srpsko ime<br />
sa reči Sjarbin, Serb, Serbin, Sibrin, što su sve oblici značenja roda, naroda, a što ima<br />
isto značenje sa latinskom reči gens i natio, ili indijskom reči Serim, što znači narod<br />
iste krvi. Neda Marinović u opisu najstarijeg naroda na Balkanu iznosi da Srbin, u<br />
starodavnom indijskom jeziku, sanskritu, iz koga su potekli svi indo-evropski jezici,<br />
meñu kojima i srpski, označava slobodnogčoveka, junaka, koji se večito bori za<br />
sopstveni opstanak. Prema ruskom istoričaru Veltmanu u delu "Atila i Rusi" ime<br />
Srbin od starine odnosilo se na vojnički, ratnički stalež u Rusiji, a reč Srb označavala<br />
je vojnika, hrabarogčoveka i navodno od Srba su postali Kozaci. I dan danas oko reke<br />
Volge reč Serbo označava porodicu, rod, svojtu, a kod Belorusa reč Sabr ili Sjarb<br />
znači silu, množinu velikog naroda iste krvi i jezika. Kod Velikorusa reč Serbi<br />
označava zdrav, junačan, silan soj ljudi. Kod Lužičkih Srba reč Sorab ima značenje<br />
čoveka najrazboritijeg, najlepseg, najodabranijeg u tom rodu. Kod Ukrajinaca reč<br />
<br />
Sirbin označava gospodara. U srpskom narodu od davnina postoji pohvala pokojnika,<br />
za koga se smatralo da je bio dobar, sa visokim odličjima, koja kaže: "Baš je pravi<br />
Srbin bio i srpski živeo". A u Crnoj Gori hrabrog junaka su hvalili sa: "Srb od<br />
Kosova". I u turskom jeziku reči Sirb i Serb imaju značenje naroda jednog kolena,<br />
hrabrog, ubojitog i nepokornog. Kod starih Persijanaca reč Sarb znači glava,<br />
starešinstvo. Kod Arabljana, Haldejaca i Jevreja reč Srb označava slobodnogčoveka,<br />
junaka, nepokornog. U starom sanskritskom jeziku reč Serbh znači ne dati se nikome,<br />
a koren te reči znači seme, koleno i rod. Šafarik i Kolar su citirali, takoñe, da reč Srbi<br />
označava roñake, svojtu. Nepoznatomčoveku Srbinće reći: "Kako se Ti ono zvaše<br />
Roñače".<br />
<br />
4<br />
<br />
<br />
Za Srbe se ponegde vezuje ime Vlah, što su Turci usvojili od Hrvata. To ime<br />
pripadalo je Keltima sa kojima su Srbi došli u dodir 400 godina pre n. e. Kasnije se<br />
Vlah zvao ratar ili pastir. Kada su Turci okupirali srpsku državu, Srbi su se povlačili u<br />
planinske predele i pretežno se bavili zemljoradnjom i stočarstvom, pa su im po tom<br />
osnovu Turci dali ime Vlasi, mada ta reč označava zanimanje a ne narod. Danas se<br />
Vlasima naziva narod koji živi u Rumuniji. Stari istoričari Srbima daju ime Rac, a to<br />
potiče od značenjačoveka iz Raške, postojbine Srba po doseljavanju na Balkan. Ime<br />
Srb i Sorab vodi takoñe poreklo iz samog srpskog jezika, gde ima značenje<br />
ogromnosti i sile naroda jedne krvi. Prema tome, veruje se da su Srbi u vreme<br />
usvajanja svoga imena posedovali sve ove osobine. U "Istoriji naroda srednje Azije"<br />
Joachim je zabeležio reči kineskog pograničnog guvernera Hju Ju-a, 160. godine pre<br />
n.e.: "Srbi su nas napadali 30 puta od proleća do jeseni". Takoñe, kineski državnik Caj<br />
Jun kaže: "Od kako su pobegli Yuni (Huni), osiliše se Srbi i zavladaše zemljama<br />
njihovim. Ima ih sto hiljada vojnika i prosvećeni su, plemena su im silnija i<br />
mnogobrojnija i mi ne možemo da im se odupremo". Istraživanja su potvrdila dačak i<br />
na Tibetu i dan danas postoje nazivi koji sučisto srpski, kao:čedo, jarak, sila,čiča,<br />
rudnik, gora, luč, kao i imena: Božan, Milovan, Srbica i druga, Miloš Milojević ih je<br />
zapisao 710. Nemac Ekerman tvrdi da ime Srbin označava narod, a Henrih Leo, da to<br />
ime dolazi od sanskritskog imena Sarb ili Srp, sto označava narod koji sečesto seli.<br />
Istaknuti Slavista, Francuz Siprijan Rober iznosi da ime Srbin obeležava celu jednu<br />
rasu naroda i da su to Iliri, najstariji Sloveni. Jakov Grim je u predgovoru "Maloj<br />
gramatici Vuka Karadžića" napisao: "…da nema slavnijeg imena koje bi se moglo<br />
upotrebiti za sve Jugo-Slovene i da ni jedno drugo pleme nema takvu istoriju koja bi<br />
se mogla uporediti sa srpskom".<br />
<br />
Po Herodotu svi Tračani, Skiti, Vendi, Tribali i Iliri su Srbi. Inače reč Tračani, nastala<br />
je u grčkom pogrešno zbog nemogućnosti izgovora suglasnika, što se odnosi na<br />
Rašane.<br />
<br />
Aleksandar Veliki poklonio je srpskim plemenima mnogo zemlje u Srednjoj Evropi u<br />
znak zahvalnosti za ratne zasluge, nazivajući te nove zemljoposednike Panovi<br />
(gospodari). Smatrao ih je velikomoćnim i najčuvenijim narodom, koga je nazvao<br />
Slavan. Na samrti je izrazio želju da svi narodi od Jadranskog do Hladnog mora žive<br />
po zakonima "Slavnih". Tako je kažu, odlučio umirući pobednik u belom gradu<br />
Aleksandriji. Dr. Deretić navodi da je iza Aleksandra Velikog ostalo zapisano da je<br />
neki veliki vojskovoña, pre njega, preduzeo pohod sa Helmskog (Balkanskog)<br />
poluostrva iz Srbije na istok sve do Indije. Bilo je to nešto preko 2000 godina pre<br />
Hrista, a taj veliki vojskovoña zvao se Nino Belov, koji se u "Svetom pismu"<br />
spominje kao Nebrod. Cilj mu je bio Indija. Krenuli su iz današnjeg Niša, prešli Malu<br />
Aziju i stigli do Indije. U starim zapisima zabeleženo je da je to prvi prodor Arijevaca,<br />
a ime su dobili po bogu Aronu,čiji su tragovi kulta pronañeni na današnjim predelima<br />
<br />
5<br />
<br />
Kosmeta. Skorašnja otkrića potvrdila su da su Sloveni (Srbi), kao Arijevci okupirali<br />
iranske visoravni i oblasti Inda i Ganga. Njihovi običaji ostali su očuvani u Vedama.<br />
Prema tome, Sloveni su se dokazali kao nosioci Arijanizma, dok sami Indusi smatraju<br />
da su im Vede podarili bogovi. Nina Belova nazivali su i bogom Bak. On nije bio<br />
samo osvajač, već i graditelj, a svoju ljubav prema graditeljstvu preneo je i na svoju<br />
ženu Semiramu, koja je bila očarana gradnjom Vavilona i naredila je da se taj grad<br />
dovrši po njenim zamislima, kojom prilikom je sagrañen most dug 900 m za ulaz do<br />
centralne kule, načijem vrhu je sagrañena opservatorija. Posle Nina Belova, novi<br />
vojskovoña Serbo Makeridov, po uzoru na Nina, izveo je drugi pohod Arijevaca na<br />
istok, a on se u svetom pismu spominje kao Asur i neki ga otuda smatraju osnivačem<br />
Asirskog carstva. Prema tome, Aleksandar Veliki je bio treći osvajač dalekih svetova i<br />
išao je "utabanim stazama" tek 335. do 332. godine pre Hrista. Aleksandar nalazi Srbe<br />
izmeñu reka Inda i Dželama, koji su tu ostali od Nina Belova i živeli u dva grada, od<br />
kojih se jedan zvao Serbija. Aleksandar taj grad dograñuje i ulepšava i naziva ga<br />
Aleksandrija Serbijska.<br />
<br />
Grčki istoričar Herodot govorio je da su Srbi posle Indusa najveći narod na svetu.<br />
Herodot je Srbe svrstavao u Tračane, dok su ih drugi svrstavali u Skite, Sarmate,<br />
Gote, Hune, Avare i Vende, a neki su ih nazivali Sklav i Slavin.Češki istoričar<br />
Šafarik, koji je bio profesor u Novom Sadu, doslovno kaže: "Ime Srbin je najstarije i<br />
duboko ukorenjeno meñu svim Slovenima". Nemački i ruski istoričari prihvatili su<br />
uglavnom Herodotovo tumačenje da su Srbi Tračani. Njihovo tumačenje za to je<br />
sledeće: "…meñu Srbima od pamtiveka živelo je veliko pleme nazivano Raščani ili<br />
Rasi, a to ime potiče iz Indije od reči Raška, sto označava rujnu crvenu boju, koju su<br />
Srbi od uvek voleli." Otuda su iskonski Raščani Crveni Srbi. Ti Srbi u vreme<br />
Herodota su živeli u Maloj Aziji i na Balkanu u Trakiji. Po njima je i nazvana oblast<br />
Stara Raška u Trakiji pored reke Marice i novija Raška, Nemanjina prva Srbija. I<br />
danas postoji rečica Raška, koja se uliva u Maricu kao i ruševine grada Ras. Jovan<br />
Rajić navodi kako je mañarski istoričar Istvanfi, Despotaðurña Brankovića nazivao<br />
ðorñem Tračaninom, a grčki istoričar Laonik Halkokondil kaze da su Srbi Ilirci, došli<br />
<br />
iz zemalja iza Dunava i tvrdi da su Srbi najstariji i najveći narod na svetu<br />
(podrazumevajući pod tim imenom sve Slovene). U Minhenu se nalazi originalna<br />
nemačka hronika, pisana oko 750. godine nove ere, u kojoj doslovno piše: "Srbi<br />
predstavljaju tako veliko carstvo (regnum) da su iz njih proizašli svi slovenski narodi"<br />
(Hormayers Archiv, st. 282-283). Hrvatski istoričar Maretić, pišući o rimskom<br />
istoričaru Pliniju, koji je živeo u Hristovo doba, navodi da su Srbi živeli oko Dona, a<br />
Vendi uz Vislu. U to doba Srbe su uglavnom nazivali Tračanima, Tribalima, Vendima<br />
i Antima. Prokopije iz Cezareje, gotski pisac Jornand i Arapin El Bakr' tvrde da su<br />
Srbi nastanjivali veliki deo Azije, ceo Balkan i još pre Hrista dopirali do Rima. Dr.<br />
Rački u svojoj "Povjesti Slovena" (st. 6 i 7) navodi: "U početku Sloveni su se nazivali<br />
domaćim imenom Srbi, tj. roñaci, a stranci, specijalno Nemci zvali su ih Vendima.<br />
<br />
6-------------<br />
<br />
<br />
<br />
Tim imenom zvali su ih i Grci i Rimljani još od sedmog veka pre Hrista". Sve ovo<br />
potvrñuje da su Srbi najstariji slovenski narod i da je ime Srbin hiljadama godina<br />
starije od imena Sloven. Ime Sloven javlja se prvi put u petom veku (491. g.) nove<br />
ere, sa rimskim osvajanjem. Pomerajući se na Zapad Evrope, Srbi su se sukobili sa<br />
Germanima. U to doba sva srpska plemena meñusobno su se razumevala i počeli su se<br />
zvati Slovenima, a one koje nisu razumeli nazvali su Nemci, jer su im delovali nemo.<br />
Kako su se do tada svi Sloveni nazivali Srbima i hiljadama godina sačuvali to ime,<br />
otuda su svakako oni bili kičma i srž svih slovenskih naroda.Češki istoričar Jan<br />
Dobrovolski, u "Jahrbuch 1827" kaže: "Istovetnost imena lužičkih i balkanskih Srba<br />
nije slučajna, ona potiče iz prastarih vremena kada su se srpskim imenom nazivali svi<br />
Sloveni". A Pavel Šafarik u knjizi "Slovenske starožitnosti" piše: "Ime Srb duboko je<br />
ukorenjeno meñu svim Slovenima i moglo je samo u svojoj pradomovini dobiti svoj<br />
pravi značaj". Rus Veltman u svojoj istoriji potvrñuje da je u drevnim vremenima ime<br />
Srbin bilo zajedničko svim Slovenima". Takoñe, nemački etnolog Zering piše: "Prvo<br />
opšte ime svih Slovena bilo je Srbli, sto je značilo ujedinjeni", a mañarski grof Kalaj u<br />
svojoj istoriji pisao je: "Po ispitivanjima najboljih naučnika svi slovenski narodi u<br />
prastaro doba nazivali su se Srbi". On takoñe navodi da se od šestog veka pojavljuje<br />
ime Slavi, dok su svi Sloveni živeli zajedno i nazivali se sabraćom. Interesantno je<br />
pisanječeškog viteza Dalimila, od pre 850 godina, kada on navodi "Srbove nastaniše<br />
na Balkanu, uz more pa se razgranaše sve do Rima". Slovenac Krek tvrdio je da je<br />
prvo ime svih Slovena bilo Srbin. Nema, meñutim, pisanih dokumenata o cepanju tog<br />
jedinstvenog naroda u sadašnje slovenske narode. Tek po neko dodiruje tu temu.<br />
Tako, ima tvrdnji da su cepanja nastala na početku nove ere, a i takvih koja pominju<br />
da je do toga došlo sedam-osam stotina godina pre toga. Franjo Rački piše "Širenjem<br />
svoje vlasti ka severu i istoku Rimljani počeše dobijati tačnije vesti o Srbima, koje su<br />
oni kao i Grci nazivali Vendima, iz baltičkih krajeva od kojih su kupovalićilibar od<br />
sedmoga veka stare ere". Rimski istoričar Aleksandar Giljferding pisao je: "Baltički<br />
Vendi imali su bogate i velike gradove, prosvetu, državno i versko ureñenje i trgovinu<br />
koja je zadivila savremenike". Pošto su živeli na ogromnim prostranstvima, a vezivao<br />
ih je zajednički jezik, a ne političko jedinstvo, to je cepanje Srba moglo nastupiti par<br />
hiljada godina pre Hristova roñenja, usled prenaseljenosti i potrebe za novim<br />
prostorima. Prema predanju i nepobitnim podacima Srbi su pre dve hiljade šest stotina<br />
godina imali naprednu i prosvećenu državu na Baltičkom moru. A njihovo<br />
doseljavanje iz Indije na Baltik usledilo je preko hiljadu godina pre toga.<br />
<br />
Nemac Jirgen Španut, istražujući nemačku istoriju, otkriva srpska groblja na tlu<br />
Španije, Portugalije i Bretanje od 3.000 godina pre Hrista. On takoñe u pećini kod<br />
mesta Mas-d' Azil u Francuskoj otkriva belutke, koji predstavljaju prve početke<br />
stvaranja pisma, počev od ledenog pa do ranoistorijskog perioda. A u mestu Glozel<br />
otkrio je kamenje na kome je našao iklesane jelene, medvede i životinje koje mogu<br />
biti panteri ili divlji konji, sa oznakama koje pripisuje filistinskom ili sinajskom<br />
<br />
7--------------<br />
<br />
<br />
<br />
pismu. Ove iskopine procenjene su na devet do deset milenijuma starosti pre Hrista.<br />
Francuski arheolog Morle nazvao je to pismo azbuka Glozel, a Jirgen Španut navodi:<br />
"Oni koji su izmislili ovo pismo su postavili kamen temeljac naše civilizacije". On<br />
misli da se radi o Filistincima, a po uporedbi sa nasomćirilicom proizlazi da se radi o<br />
Srbima. Platon smatra da je isto kraljevstvo vladalo Sredozemljem i Egiptom i preko<br />
Tirenskog mora protezalo svoj uticaj sve do Gibraltara. Na sve to Ilija Živančević<br />
napisao je da je Slovenstvo bilo rastureno od Vladivostoka do Jadrana, kao kičma<br />
čovečanstva.<br />
<br />
Najstariji haldejski, asirski i misirski rukopisi i kameni spomenici ljudske civilizacije<br />
stari su oko sedam hiljada godina. Po njima najmanje toliko je stara i srpska istorija. U<br />
tim spomenicima spominje se ime Srbin, ali ne i Sloven. I "Kineski dvorski dnevnik",<br />
koji je neprekidno pisan od oko dve hiljadite godina pre Hrista, sadrži podatke da su<br />
tada Srbi živeli u azijskoj Sarmatiji i u zemljama iza Dona. Tada je srpski narod živeo<br />
na prostorima od Sibirije do italijanske Venecije. Francuz Rober Siprijan razvio je<br />
teoriju o poreklu svih Slovena od Iliro-Srba, tj. od podunavskih balkanskih Srba, koji<br />
su se prostirali od Baltičkog i Crnog mora do Kavkaza i Kaspijskog jezera. Srbe<br />
donjeg Dunava on naziva proto-Srbi ili prvobitni Srbi i za proto-Srbe tvrdi da su ta<br />
područja nastanjivali ranije od vremena u kome je živeo Mojsije. Za kasniji dolazak<br />
Srba na Balkan Siprijan kaže da su oni samo došli sabraći u pomoć u borbama protiv<br />
Rimljana. Niječudo da su od tada neki narodi modifikovali jezik pačak i davali sebi<br />
druga imena, zbog ogromnih razdaljina i otežanog komuniciranja. ImenaČeha,<br />
Hrvata i Rusa pominju se prvi put u pisanim spomenicima od sestog veka n.e.,<br />
nekoliko hiljada godina posle Srba. O tome Safarik pise: "Nikada do šestoga veka nije<br />
pomenuto imeČeh, Leh ili Sloven, a i o Poljacima i Rusima pisana istorija govori tek<br />
u devetom veku.". Prema zapisima Jornanda i Prokopija, Vendi i Srbi su dva imena<br />
jednog istog narodnog stabla. Lužički Srbi za sebe kažu da su oni iz balkanske Srbije,<br />
što potvrñuju nemački istoričari Setgen (Schoettgen) i Krajsih (Kreysig), uzimajući za<br />
osnov ista imena ljudi, reka, planina i drugih geografskih pojmova. Poljaci su u<br />
novijim istraživanjima utvrdili prisustvo Slovena (Srba) na baltičkoj obali od pre<br />
2.000 godina pre Hrista. To su bili Protosloveni (Protosrbi),čiji su potomci današnji<br />
Lužički Srbi. Olga Luković-Pjanović kaže da su Bosna i Slavonija bile srpske i zvale<br />
se "Bela Srbija", a prostirala se sve do današnjih nemačkih granica. Rober Siprijan<br />
zaključuje da su Srbi najstarije stablo slovenske rase i da su ih na Zapadu nazivali<br />
Vendi, kao i da su žitelji Sarmatije autohtoni Srbi. Po Iliji Živančeviću Dušanov<br />
Zakonik predstavlja samo kontinuitet tradicionalnog vendskog porekla, a Valter Vist<br />
(Walter Wuest) piše da je sanskritski jezik nastao iz vendskog, ali mu ne moze<br />
odrediti vreme. On tvrdi da je u Indiju došao sa severozapada, a po svim<br />
uporeñivanjima jedina je mogućnost da je to bio srpski jezik. To je u saglasnosti i sa<br />
Ilijom Živančevićem, koji kaže: "Sloveni su ostalim narodina dali reč." I on kao<br />
vreme nastanka sanskritskog jezika odreñuje 4.500 godina pre Hrista, dok Emil<br />
<br />
8----------------<br />
<br />
<br />
<br />
Burnuf (Emil Burnouff) nalazi da je to bilo daleko pre,čak u doba "mrače praistorije".<br />
On nije usamljen u tvrdnji da su grči i latinski jezici nastali iz pelazgijskog jezika. A<br />
za narod Pelazga kaže da su živeli u Sredozemlju i po Alpima. Pelazge su mnogi<br />
proslovekovni autori identifikovali sa starovekovnim Srbima.<br />
<br />
Jedan ogranak Srba, koji je iz Sarbarske, preko Male azije, stigao na Balkan 3.000<br />
godina pre Hrista, naselio je Staru Rašku (Trakiju), a jedan deo istih se morskim<br />
putem spustio do Krita u tri talasa 1.800, 1.500 i 1.400 godina pre Hrista. Pobedili su<br />
Krićane ali su se sa njima izmešali i pretopili u novi narod - Grke ili Jeline. Podaci<br />
govore da ni imena grada Atine i istoimene boginje nisu grčka. Ima zapisa koji tvrde<br />
da su i Akropolis sagradili Srbi. Sami Grci za sebe veruju da su oni nastali od naroda<br />
zvanog Pelazgi i da su govorili "varvarskim" jezikom, a nalazi ukazuju da su to bili<br />
Srbi. Olga Luković-Pjanović za Grke kaže da su oni ostatak hordi asirskih i<br />
Ramzesovih trupa, koje su se pomešale sa srpskim plemenima, a takav stav zastupa i<br />
sam Herodot. Na Kritu se zadržalo jedno pleme Borusi, koje se nije mešalo sa<br />
Krićanima. Kada su se i oni uputili na sever, zaposeli su obalu Baltika i održali svoj<br />
jezik sve do pre 200 godina, od kada su ih Nemci germanizovali i preimenovali u<br />
Pruse (Projzen izgovaraju Nemci napisano Preusen). Srbi sa Peloponeza naselili su<br />
oblasti iznad Save i Dunava stvorivsi prvu Panonsku Srbiju. O samoj Troji zapisi<br />
Mihaila Lomonosova i Mavra Orbinija, kao i pevanje Ivana Gundulića, idu u prilog<br />
umešanosti Srba u trojanski rat. Padom Troje Srbi su u drugom talasu 1860 godina pre<br />
Hrista, opet došli na Balkan i proširili se do Venecije.<br />
<br />
Katarina Velika, ruska carica, je lužičko-srpskog porekla, što su istoričari potvrdili po<br />
tituli njenoga oca (bio je princ oblasti Anhatt, Zerbst - Serbiste). Katarinu su u<br />
mladosti zvali "Severna Semiramida". Ona je sama za sebe govorila da je slovenske<br />
rase i pisala Grimu 1784. godine da je slovenski jezik bio prvobitni jezik ljudskoga<br />
roda, a kako kaže naš narod: "Carska se ne poriče".<br />
<br />
Nikola Frere, kako navodi Šafarik, smatrao je srpski majkom tračkog i grčkog jezika. Šafarik u svom delu "Starožitnosti" piše: "Srbi žive u Evropi od najdavnijih vremena ili od praistorijskog doba, a tako rasprostranjen narod vodi svoje poreklo od najdalje prošlosti". On tvrdi da su Srbi nastanjivali gotovo celu Evropu i mnoge delove Azije, pa otuda ona naša stara izreka: "Govori srpski da te ceo svet razume". Za srpski jezik Šafarik kaže da je: "Tako originalan,čist, gramatički savršen i bogat, te nije mogao da se oblikuje bez postojanja jednog jedinstvenog prvobitnog i samostalnog naroda". A stari srpski jezik bio je sasvim sličan današnjem, savremenom, što je retkost u istoriji jezika. Kad je reč o pismu još niko se nije ni približio Vukovom pravilu: "Piši kao što govoriš,čitaj kako je napisano".<br />
Sigismund Herbestajn navodi da su Srbi živeli na celoj obali Jadranskog mora, od<br />
Venecije do Konstantinopolja, uključujući tu i srpski Carigrad, pa navodi Miziju, kao<br />
<br />
9----------------<br />
<br />
<br />
<br />
balkansku oblast, koju su grci i Rimljani delili na Gornju i Donju Miziju, te dalje<br />
Lužičke Srbe i Srbe u današnjoj Mañarskoj. Rober Siprijan za Dunav kaže da je<br />
srpska reka, a Srbe naziva početnim narodom i majkom naroda a srpski jezik -<br />
jezikom majkom. Nestor Kijevski, Leonik Halkokondilo i Rober Siprijan se slažu i svi<br />
nazivaju podunavski basen praslovenskom kolevkom Evrope.<br />
Podunavlje, prva srpska postojbina<br />
<br />
Miloš Milojević piše da su Srbi od iskona živeli na svojim sadašnjim zemljama, od<br />
Italije ili Sredozemnog mora do Grčke i od Jadranskog do Crnog mora, tu su imali<br />
svoje sveštenstvo i ureñenu crkvenu upravu u licu svojih arhiepiskopa sa sedištem,<br />
izmeñu prvog ičetvrtog veka n.e. u Sirmijumu, drugoj rimskoj prestonici, današnjoj<br />
Sremskoj Mitrovici. Učetvrtom veku, pod navalom Huna, povukli su se u Zvečan, na<br />
Kosovo, gde su takoñe stvorili Kosovsku Mitrovicu. Po Milojevićevim nalazima<br />
srpska crkva starija je od rimske i grčke.<br />
<br />
Zna se da su Srbi u prastara vremena bili monoteisti (verovali su u jednoga boga), dok<br />
je mnogoboštvo nastalo kasnije u Grčkoj. Prema VeselinuČajkanoviću srpska religija<br />
pretežno je indo-evropska i u njoj ima najviše elemenata iz indo-evropskih vremena.<br />
Kazimir Šulc navodi pismo apostola Pavla, prema kome je on (apostol Pavle)<br />
propovedao "Hristovo Jevanñelje", Hristovu veru kod Srba, od Jerusalema do Italije.<br />
<br />
Draško Šćekić u svojoj knjizi "Sorabi - istina o srpstvu od iskone" iznosi da su Srbi na<br />
našim današnjim prostorima živeli više od 7.500 godina. On takoñe tvrdi da su Srbi<br />
zvanično počeli da broje godine od 5508. godine pre Hrista, premačemu se navodi da<br />
je despot Stefanðurañ Branković poginuo 6935. godine i da je knez Lazar poginuo na<br />
Kosovu 6893. godine. Prema tome, autor ovoga teksta pise ovo godine 7511. u<br />
Kanadi. Šćekić takoñe navodi da su Mesopotamci počeli brojati godine 3.200 a<br />
Egipcani 3.000 godina pre Hrista, Rimljani od 743. godine pre n.e. (godina stvaranja<br />
Rima), Grci od 776. godine pre nove ere, od prvih olimpijskih igara. Prema tome Srbi<br />
su počeli meriti vreme davno pre svih. Prema tom srpskom kalendaru Car Dušan je<br />
proklamovao svoj Zakonik na praznik Vaznesenja, 21. Maja 6857. godine. Dušanov<br />
Zakonik ima gotovo svetovni karakter, baziran na hiljadugodišnjim tradicijama<br />
srpskog naroda, koje se nalaze u Vedama, a one nose pečat neprolazne mudrosti izvan<br />
vremena i prostora. Svi današnji slovenski narodi bili su ujedinjeni pod imenom Srbi,<br />
govorili su zajedničkim jezikom, iz koga se kasnije razvilo 12 različitih govora.<br />
Šćekić takoñe prikazuje, kad je reč o prakolevci srpstva, Indiji, da je tamo nastala prva<br />
Srbija, pod imenom Sarbarska. Odatle su oko 4.500 godina pre Hrista započele prve<br />
seobe i to u tri pravca: prva u pravcu rajske zemlje Mesopotamije, druga ka srednjoj<br />
Aziji, a treća ka severnoj Aziji, današnjoj Rusiji, gde je stvorena plemenska država<br />
nazvana Sirbidija, Sirbirija ili Sirbija - Sibir. Ovo je u saglasnosti i sa drugim autorima<br />
kojiće u daljem tekstu biti prikazani.<br />
<br />
10------------------<br />
<br />
<br />
<br />
U vreme kralja Milutina (1282. do 1321.) na srpskom dvoru jelo se zlatnim<br />
viljuškama i kašikama, a u Evropi je viljuška prvi put uvedena u XVI veku, u vreme<br />
Henrika III i to je doživljeno kao izuzetan dogañaj.<br />
<br />
U traganjima za srpskim korenima Ognjen Radulović navodi da je Balkansko<br />
poluostrvo bio prvi naseljeni region iz koga su kasnije naseljavani ostali delovi<br />
Evrope. Srbi se ovde nisu doselili, već su tu živeli od svoga početka i odatle su se<br />
raseljavali. Podunavlje je kolevka evropske, pa i svetske civilizacije. Prema tome,<br />
sadašnji stanovnici Balkana su potomci plemena Rašana, koji su tu živeli od<br />
najstarijih vremena. Istoriju Tribala, trinaest vekova pre Hrista, Herodot smešta u<br />
Pomoravlje, kako kaže zapadno od reke Istkar, gde iz ilirske zemlje reka Angro teče<br />
na sever i uliva se u Astkar. To prema sadašnjem stanju odgovara slivu zapadne i<br />
velike Morave i Dunava. U knjizi "Civilizacija Germana i Vikinga" izdatoj 1976.<br />
godine u Švajcarskoj, Patrik Lut (Patrick Louth) pise da su 2.000 godina pre Hrista u<br />
Skandinavske prostore došli narodi iz Podunavskih ravnica. Za mnoge istrazivače<br />
ostali su "misteriozan" narod. Drugi Švajcarac Judžin Pitar (Eugene Pittard) kaže da<br />
su ti "misteriozni" narodi naselili i obale Norveške i Škotske, a smatrali su ih<br />
pripadnicima dinarske rase, bili su visokog stasa i lepi. Po Pitaru kretali su se od<br />
Venecije, preko Centralne Evrope i Nemačke, do Švedske i Norveške, a druga grana<br />
prešla je moreuz Kale i nastanila britanska ostrva. Sve su to bili naši pretci, Srbi.<br />
<br />
Obelisk iz Ksantosa sadrži natpis uklesan u kamenu, koji pretstavlja zbirku zakona<br />
starih Srba. Ovaj zakonik stariji je nekoliko vekova od Mojsijevog. Prema<br />
Ptolomejevoj "Azijskoj i Evropskoj Sarmatiji i delu Indije" u Grčkoj na ostrvu<br />
Halkidiki jedno mesto, na kome je persijski car Kserks preveo 1,700.000 vojnika u<br />
petom veku pre Hrista, još uvek se zove Prevlaka. Senzaciju u svetu izazvao je ruski<br />
istoričar Jurij Miroljubov 1954. godine kada je počeo da objavljuje prevode "Velesove<br />
knjige", koja pretstavlja hrastove daščice na kojima je urezana slovenska hronika od<br />
650 godina pre Hristovog roñenja. Svetislav Bilbija prvi je dešifrovao etrursko pismo,<br />
primetivši da etrurska slova potsećaju na slova Vukovećirilice. Kada ih je počeočitati<br />
s'desna u levo, uspeo je da sklapa reči koje su imale isti koren kao mnoge reči u<br />
savremenom srpskom jeziku. Prethodno su se mnogi zapadni naučnici bezuspešno<br />
mučili da dešifruju etrurski jezik, uporno odbijajući da za to upotrebe slovenski, dakle<br />
srpski. Tako je nañen ključ za etrursku bravu. Bilbija je zatim našao da sećirilica<br />
razvila iz klinastog pisma Nizana, naroda u literaturi zabeleženi kao Hiti iz Male<br />
Azije, koji su 2.000 godina pre Hrista u oblasti Likiji podigli grad Srb. Uporedivši<br />
zapise sa obeliska iz Ksantosa sa znacima Vukovećirilice Bilbija je pročitao sve<br />
spomenike etrurskog naroda i time utvrdio da svi ti narodi potiču iz Podunavlja, sa<br />
područja na kome danas žive Srbi. Poznato je da su Etrurci pre Latina živeli u<br />
današnjoj Italiji i sebe su nazivali Rašanima. Opšte je prihvaćeno tumačenje naučnika<br />
da reč Ras označava soj, rasu, pripadnost plemenu koje govori istim jezikom. Mi<br />
<br />
11-------------<br />
<br />
<br />
<br />
danas znamo da su Rašani bili žitelji Nemanjine države i još postoje ruševine grada Ras. Prema tome govoriti o Etrurcima, znači govoriti o Rašanima koji su živeli na području vinčanske kulture, severozapadno od Prokuplja.<br />
<br />
Komentarišući istraživanja profesora Deretića, Ognjen Radulović navodi da su<br />
Rimljani prelaskom Jadranskog mora, krenuli u osvajačke pohode i naišli na Ilire, a<br />
kasnije i na Tračane, narode koji su naseljavali te oblasti. Iliri su zapravo bili Veneti<br />
ili Vendi - srpski narod, a Rimljani su im dali ime Iliri prema tadasnjem vladaru koji<br />
se zvao Ilija, koji je vladao u području današnje Hercegovine i dela Crne Gore. I na<br />
ostrvu Rabu postojao je grad Sarba. Za Tračane se navodi da su bili vrlo žilav narod, a<br />
po brojnosti odmah iza Indusa.<br />
<br />
Prema istraživanjima dr. Milorada Stojića, Tribali su naseljavali oblasti celog srpskog<br />
Podunavlja, kompletno Pomoravlje, donju Posavinu, deo Kolubare, istočnu Srbiju,<br />
severozapadnu Bugarsku i prostirali se na jug do Skoplja. Kontinuitet Tribala na ovim<br />
područjima traje od trinaestog veka pre nove ere, pa do drugog veka posle Hrista.<br />
Imali su ureñenu državno-pravnu teritoriju, što svedoči njihov grb, koji se pojavljuje<br />
posle propasti srednjovekovne srpske države. Srpska država Nemanjića imala je svoj<br />
grb: na crvenom štitu dvoglavi beli orao, a grb Tribalije se javlja od sedamnaestog do<br />
osamnaestog veka kao grb Šumadije. U novije vreme brojni istraživači smatraju da su<br />
Iliri i Sarmati, odnosno Sloveni jedinstven etnos. Herodot je tvrdio da su Veneti i Iliri<br />
isti narod, a Ptolomej da Venetičine deo Sarmatije. Milan Budimir opisuje pojave<br />
Veneta na obalama Atlantika, Baltika, u Alpima, u dolini reke Po, na Balkanu<br />
(Dalmacija, Tesalija, ušće Dunava) i u severnoj Anadoliji. Nas književnik Miloš<br />
Crnjanski naveo je imena na desetine geografskim pojmova u Britaniji koji<br />
odgovaraju nazivima na tlu naše zemlje. Anonimni autor iz sedmog veka pisao je da<br />
su postojale tri Srbije: jedna do Grčke, druga u Dačiji, a treća u Sarmatiji. Celokupnu<br />
ovu oblast osvojili su Rimljani, pod svojim imenom Ilirik. Upravni centar bio im je u<br />
Sirmijumu, gde vladavina "ilirskih i dačkih careva" traje od 248. do 392. godine nove<br />
ere.<br />
Srbi u severozapadnoj Evropi<br />
<br />
Za Hrvate se govori da se to ime pominje prvi put od šestoga veka nove ere i da se<br />
odnosilo na Srbe koji su živeli po planinskim predelima, hrbatima, slično današnjem<br />
nazivu Zagorci. Sam hrvatski istoričar V. Kljajić u svojoj istoriji "Seoba Hrvata" piše<br />
da se deo Srba nazivao Goranima ili Horvatima, što nije označavalo narod nego<br />
plemena.Česi su ih nazivali Hrbatima, a Šafarik navodi da reč Hrvat označava<br />
brñanina. Po Dalimilu i Šafariku, Hrvata, kao naroda, uopšte nije bilo. Ruski istoričar<br />
Nikola Durnov kaže: "Milioni Srba primivši katoličanstvo pretvoriše se u Hrvate". On<br />
u "Ruskom Straniku" opisuje Zagreb kao prestonicu pokatoličenog srpstva. U<br />
"Varšavskom dnevniku" general Gurka pisao je 1880. godine: "Nikad Rusija neće<br />
<br />
12-------------<br />
<br />
<br />
sankcionisati istorijsko nasilje, da se stvori zasebno od srpskog naroda hrvatska<br />
katolička kraljevina, gde živi srpski pokatolišeni narod".<br />
<br />
Na prostorima današnje Galicije i Poljske od pre preko tri milenijuma postojala je<br />
Bela Srbija. Njen drugi deo obuhvatao je prostore današnjeČeške i Bavarske.Česi su<br />
živeli u Beloj Srbiji, a samo imeČeh imalo je počasni karakter. Oko reke Morave<br />
živeli su Moravci. Bliski Moravcima bili su Slovaci,čije poreklo takoñe datira od<br />
Srba po tvrdnji austrijskog istoričara Sinise, kao što su i Srbi Korutanci, današnji<br />
Slovenci, prema nemačkom istoričaru Dimleru. Oni Srbi koji su živeli po gajevima i<br />
šumama dobili su ime Lesi ili Šumadinci (šuma se na ruskom zove les), a oni koji su<br />
živeli u nizinama nazvani su Poljacima. Poljski istrazivač Jozef Kostriževski potvrdio<br />
je ime Poljske, koje je došlo od srpske reči polje, a odnosilo se na zemljoradnju. Po<br />
Jovanu Luciju, Bela Srbija bila je u Karpatskim gorama, a Šafarik je pisao da je za<br />
Tatrama, današnji delovi Poljske i Rusije, živeo veliki srpski narod. Upravo iz tih<br />
prostora Bele Srbije dogodila se poslednja velika seoba Srba početkom sedmoga veka<br />
nove ere, preciznije 632. godine. Za Poljake, kao narod, kaže se da nastadoše od<br />
preostalih Belih Srba, koji su se i dalje zadržali u staroj postojbini.<br />
<br />
Rimski i grčki istoričari Plinije i Ptolomej, koji su živeli u doba Hrista, pisali su o<br />
Srbima koji su bili nastanjeni iza Dona u Sarmatiji. Otuda ih Rusi smatraju za svoje<br />
praroditelje. Reč Rus javlja se tek od devetog veka, pa Šafarik u knjizi "Srbove v<br />
Rusku" tvrdi da su: "…Rusi ostatak onog srpskog ogranka koji se iselio na Balkan".<br />
Poljski istoričar dr. Vaclav Macjejovski kaže: "Treba znati da su slovenska narečja u<br />
Bugarskoj i Srbiji stvorila staroslovenski crkveni jezik, a iz ovoga je postao ruski<br />
jezik".<br />
<br />
Za Bugare se navodi da su uralsko-mongolskog porekla, koji su okupirali predele<br />
sadašnje Bugarske i pokorenom srpskom stanovnistvu nametnuli svoje ime, primili<br />
njihovu kulturu, veru i jezik koji su veoma iskvarili. Smatra se da su vekovna<br />
razdvojenost i uticaji susednih naroda sa delimičnim ukrštanjima, doveli do izvesnih<br />
oprečnosti meñu plemenima nekada istoga naroda, baš kao i uticaji religija, što je sve<br />
rezultiralo u nastanku posebnih današnjih naroda na evropskim prostorima.<br />
Najstarije srpsko poreklo<br />
<br />
Napred je navedeno da su haldejski, asirski i misirski rukopisi i kameni spomenici<br />
jedni od najstarijih dokumenata ljudske civilizacije, stari preko sedam hiljada godina i<br />
da se u njima pominje ime Srbin. Po nekim naučnim teorijama nastanak ljudskih<br />
naselja odreñuje se za razne krajeve u razna vremena. Po drugima smatra se da su<br />
prva naselja nastala u srednjoj Aziji, odakle su se narodi dalje vremenom raseljavali.<br />
Po takvoj tvrdnji za Srbe se smatra da su ogranak arijskog, ili indo-evropskog soja,<br />
<br />
13-------------<br />
<br />
<br />
kome pripadaju i romanski, keltski i germanski narodi. Za taj dokaz uzima se isti jezik<br />
svih slovenskih naroda, proizašao iz prasrpskog jezika indo-azijskog porekla.<br />
<br />
Veliki je broj naučnika koji Indiju smatra srpskom prapostojbinom. Svi se oni slažu da<br />
su seobe Srba iz Indije započele pre šest do sedam hiljada godina i da su trajale oko<br />
hiljadu godina. Jedan od zagovornika srpskog porekla iz Indije je i dr. Nenad<br />
ðorñević, koji u svojoj obimnoj studiji "Istorija Srba" dokazuje da i mi pripadamo<br />
indo-evropskom stablu. On tvrdi da Srbi od svog postanka nose svoje ime. Postoji<br />
teorija da su se prve seobe Srba odvijale u pravcu kretanja sunca, od istoka ka zapadu.<br />
<br />
Za kolevku svih evropskih naroda smatra se Indija, odakle su seobe za zapad započele<br />
pre petnaest hiljada godina. Dokaz tome su mnogobrojne reči u sanskritskom jeziku,<br />
istog značenja kao i na srpskom, a zabeležene su pre više od tri hiljade godina. Kao<br />
prva istorijska zabeleška je reč Serbh što ima značenje rodbine, semena i kolena. I u<br />
današnjim jezicima, indijskom i srpskom ima mnogo reči istovetnog značenja. Evo<br />
nekih:<br />
<br />
agan - oganj; bagas - bog; brath - brat; bhala - bela; chata -četa; deti - dete; div - div;<br />
dina - dan; dasa - deset; dama - dom; girja - gora; grad - grad; iskra - iskra; kada -<br />
kada; kuta - kuća; lip - lep; lot - ljut; laghi - laki; ljubhva - ljubav; matr - mater; mala -<br />
mali; more - more; mil - mili; nabas - nebo; nava - novi; paraha - prah; prati - protiv;<br />
panca - pet; pena - pena; rabh - rob; rosa - rosa; sa - so; sila - sila; sas - sest; stan -<br />
stan; sabha - soba; stala - stol; tata - tata; ta - taj; tvar - stvar; trasti - tresti; trang - trag;<br />
tamas - tama; tri - tri; trijdosa - trinaest; tada - tada; vrt - vrt; vicur - veče; vatara -<br />
vatra; vi - vi; vas - vas; viva - živi.<br />
<br />
U sanskritskom jeziku imena rodbine su potpuno identična srpskim, kao: tata, nana,<br />
brat, prija, sestra, strina, svekar, svekrva, dever, kum, svastika. Postoji istovetnost i<br />
mnogih drugih reči kao: guvno, hlad, stoka, goveče, jama, apsara, mana, raka, jad,<br />
med, guditi i druge. Ima ih svakako još. Drugi dokaz porekla Srba vezan za Indiju su<br />
običaji, koji su veoma slični kod oba naroda, na primer: otmica devojke, unošenje i<br />
palenje badnjaka, gatanja, motivi na vezovima i nadgrobnim spomenicima, društveno<br />
i državno ureñenje i mnogi drugi.Čak su kod Srba bili sačuvani i običaji spaljivanja<br />
mrtvih. Reči župa i župan u srpskom i kod Indusa imaju značenje udruženja ili<br />
zadruge, a u sanskritskom znače povezivanje. Engleski pisci isticali su istovetnost<br />
indijskih i srpskih društvenih jedinica, opština, koje su u ono vreme bile<br />
najdemokratskiji oblik društva, sačuvanih u Srbiji do danas. Makarov je zapisao<br />
mnoga imena srpskih staništa, koja su ostala do dana današnjeg: Indostan, Avganistan,<br />
Kurdistan, Radžastan i jos mnoga druga.<br />
Nisadeš, divni i nepristupačni vrh, stan bogova po indijskoj religiji, bio je prva srpska<br />
postojbina. Citat iz Ritera, na strani 29, glasi: "Sa vrha Mera (brdo u Indiji) pružaju se<br />
<br />
14-------------<br />
<br />
<br />
<br />
njegove grane kao Himavat, Henakutaš, Nisadeš, na kojima je živeo surovi i odeven u<br />
odelo od kože narod Serba ili Srba". Znači da su Srbi prvobitno živeli na prostorima<br />
izmeñu himalajskih i hindokuskih planina, preko šest hiljada godina pre Hrista. Ruski<br />
istoričar Moroskin ističe da su ostali narodi bili zavidni prema Srbima, koji su<br />
nastanjivali oblast Dunaj u Indiji. On takoñe navodi da su u unutrašnjosti Indije bile<br />
države Prazija, Gangazija i Sarbarska (Srpska), a u primorskom delu oblast koja se<br />
zvala Panovska. O postojanju te dve srpske države nañeni su zapisi kod Aleksandra<br />
Velikog. To ukazuje na mogućnost da imena Dunava i Panonije nose takoñe poreklo<br />
iz Indije (ili obratno). I u indijskim geografskim kartama ima imena srpskog značenja:<br />
Srba, Sobrana,Čarnigor, Belospor, Kovilje, Žitomir, Mala Bara, Bela Zora, Grad,<br />
Careva, Pramen, Mlava, Drvar, Borac, Zagore, Sivonje, Ravnagora, Borje, Dub,<br />
Veselgrad, Timok, Sarbatu, Srbistan, Morava, Drava, Kotor, Srbalj i druga. Po<br />
Moroskinu, Srbi su ziveli u Indiji nekoliko hiljada godina pre iseljavanja u srednju<br />
Aziju, a zabelezena su masovna seljenja pre 5.000 godina. Iz svega proizlazi da se o<br />
poreklu Srba u Indiji može govoriti kao o periodu od oko osam hiljada godina ili još<br />
više. Masovna iseljavanja iz Indije prouzrokovana su pojavom kuge, koja ih je<br />
brojčano gotovo prepolovila, kao i najezdom crnih naroda sa juga koji, su ih<br />
nemilosrdno pljačkali.<br />
<br />
Po Moroskinu prvi ogranak Srba iselio se iz Indije u pravcu Mesopotamije, oko reka<br />
Eufrata i Tigra, gde su osnovali svoju Novu Sabarsku državu, na tlu današnjeg Iraka.<br />
Tamošnji gradovi nazvani su srpskim imenima, a o istima postoje i dan danas neka<br />
svedočanstva. Dolazak Srba u Mesopotamiju datira oko tri hiljade godina pre Hrista i<br />
tu su se zadržali najmanje oko jedan milenijum. Od tih Srba potomci su se proširili u<br />
Malu Aziju, a nešto kasnije odatle su prešli i u Evropu. Delimično su se nastanjivali i<br />
u Egiptu. Posle smrti faraona Pepija II, ti Srbi zavladali su područjem koje su naselili i<br />
ta njihova vladavina trajala je od 2261. do 2052. godine stare ere. Tu teoriju zastupa i<br />
francuski egiptolog Masper Gaston, koji kaže da su Srbi iz Sarbarske stigli u Afriku u<br />
tri navrata. Gaston svoju tvrdnju zasniva na srpskim natpisima na egipatskim<br />
piramidama i kamenim spomenicima. Srbe su Egipćani nazivali "kraljevi pastira", a<br />
vladali su Donjim Egiptom. Ovo je u potpunoj saglasnosti sa izučavanjima našeg<br />
istoričara Stojana Boškovića, koji u "Istoriji sveta" piše kako su Egipćani podizali<br />
ustanke protiv srpskih vladara u Donjem Egiptu. Fransis-Maria Apendini piše da su<br />
Srbi neko vreme gospodarili Sirijom, odakle su napadali Egipat. Za takozvani<br />
"čudesni" period Egipta označava se porobljavanje od strane nekih stranih naroda i<br />
vladavine izvesnog Arse (ime mu je pisanoćirilicom APCA). Za taj "čudesni" period<br />
Fransisko-Maria Apendini kaže da su to narodi došli iza Kaspijskog jezera, koji su<br />
najratoborniji narod, a vladali su dugo vremena Egiptom i Sirijom i zvali su se Srbi.<br />
Prvi doseljenici u Evropu zadržali su se na Balkanskom poluostrvu, dok su u manjim<br />
grupama otišli do Italije pačak i do Spanije, 3000 godina pre Hrista. Prvo srpsko<br />
<br />
15----------<br />
<br />
<br />
<br />
doseljavanje na Balkan dogodilo se oko tri dočetiri hiljade godina pre Hrista. Šafarik<br />
tvrdi da se ni za jedan evropski narod osim Srba, ne može dokazati poreklo iz Indije, a<br />
za Srbe za to postoji istorija.Čak su i u baskijskom rečniku nañene reči srpskog<br />
naziva: gora i gori (ono što gori), kao i mnoge druge. Nañen ječak podatak da u<br />
jeziku Baska ima 30-40% reči srpskog značenja. Miloš Milojević, u delu gde piše o<br />
životu Srba u Francuskoj i Danskoj, gde i danas postoje geografski toponimi srpskog<br />
značenja, navodi da je tokom velikih progona Srba stradalo 30 do 60 miliona Srba u<br />
Evropi. On takoñe navodi srpska boravišta u Holandiji i Belgiji i da se je Amsterdam<br />
nekada zvao Slavengrad. A kada je dr. Olga Luković-Pjanović došla u Francusku,<br />
izvesna dama Hermina joj je ispričala priču svojih roditelja, po kojoj su Srbi vladali u<br />
Alzasu, što Olga tada nije znala. Meñutim, kasnije je to utvrdila kao istinito i nije<br />
mogla oprostiti svojim profesorima istorije koji je tome nisu naučili, a još više Srpskoj<br />
akademiji nauka koja o tim stvarima permanentnoćuti.<br />
<br />
Drugi ogranak Srba iz Indije krenuo je prema Kaspijskom moru i planinama Kavkaza,<br />
gde su osnovali domovinu 2.560 godina pre Hrista i nazvali je Serbanija. Tu su se<br />
zadržali nekoliko vekova, sve dok ih odatle nisu potisli novi osvajači.<br />
<br />
Treći srpski ogranak usmerio se pored kitajskog carstva (Kine), u pravcu severa i<br />
nastanili su se u Sibiriji, gde su osnovali državu Sirbidija ili Sirbija 3.200 godina pre<br />
Hrista. Od te reči Sirbija postala je današnja reč Sibirija.<br />
<br />
Seobe drugog i trećeg ogranka Srba trajale su takoñe oko hiljadu godina, a započele<br />
su gotovo istodobno sa prvim ogrankom, prema tome zaposeli su svoje nove<br />
postojbine oko dva do tri milenijuma pre Hrista. Dok su se selili usput su pretežno<br />
ratovali, osvajajući nove prostore za sopstveni opstanak, ali su takoñe i mnogo<br />
stradali. Najviše Srba izginulo je u dugotrajnim borbama sa Kitajcima, Hunima i<br />
Mongolima.<br />
<br />
Dubrovčanin Mavro Orbini pisao je da su ti Srbi, koje je on nazivao Slavjanima,<br />
poreklom od Jefeta, sina Nojeva, naseljavali dve stotine pokrajina od Azije preko<br />
Evrope. Njegova knjiga "Kraljevstvo Slovena" (iz 1601. godine) prevedena je na<br />
srpski tek 1968. godine i to bez prevoda prvog dela od 248 stranica, u kojima autor<br />
piše o ranijim srpskim kraljevstvima od pre Rimskog carstva. Iz zaključaka Mavra<br />
Orbina proizlazi da je dinastija Nemanjića poslednja srednjevekovna srpska dinastija.<br />
Jovan Rajić piše da su stranci srpsko ime izveli iz imena reke Zebris (ili Serbis), koja<br />
teče izmeñu Eufrata i Tigra. I zaista, ta reka se i danas tako zove. I danas u persijskom<br />
jeziku postoje brojne reči istovetnog značenja kao u srpskom. Evo nekih: bog-bog;<br />
zemo-zemlja; zima-zima; žena-žena; berezo-brzo; mislj-misao; zarja-zora; medo-med;<br />
noć-noć; paurvi-prvi; dva-dva; tri-tri;četvere-četiri itd. I u jevrejskom i jermenskom<br />
jeziku takoñe postoji dosta srpskih reči, sto su jevrejski istoričari uzimali za<br />
utvrñivanje svoga porekla preko Jefeta, sina Nojevog.<br />
<br />
16-------------<br />
<br />
<br />
<br />
Srbi su ostavili svoja imena gde god su živeli. Evo nekih: jezero Srbonis u Siriji,<br />
Serbetes, mesto u Mauritaniji, Serbanica (ili Srbica) na crnomorskoj obali, Serberion<br />
na ušću reke Don, Sarbakon na Krimu, Sorbhag u Iranu, Serbka u Indiji, Sarbinovo u<br />
Ukraini, Serban-voda u Poljskoj, Serbia u Rumuniji, Serbin u Grčkoj, Sarbiodunum<br />
na Sardiniji, Sarbat reka u Turskoj, u doba kada Turci jos nisu živeli na svojim<br />
sadašnjim teritorijama. Za Srbe istoričari kažu da su živeli učitavoj Evropi i nisu<br />
imali potrebe da se pripremaju za ratovanja. Profesor Miomir Jović utvrdio je da se<br />
seoba Srba iz Indije odigrala 4.500-4.000 godina pre n.e. A Ognjen Radulović, u<br />
Traganjima za korenima Srba, navodi da su iz svoje prapostojbine Indije Srbi krenuli<br />
pre šest hiljada godina, usmerivši se u tri pravca, od kojih je jedna grupa nakon kraćeg<br />
zadržavanja u Mesopotamiji stigla i u doline faraona.<br />
<br />
Grčki istoričar Strabon pisao je da su u zapadnoj Aziji po planinskim predelima živeli<br />
Srbi, ili Brñani, koji su se odlikovali rusom kosom i plavim očima. O istima postoje<br />
napisi i ruskog istoričara Mihaila Lomonosova. Dubrovčanin Ivan Gundulić pevao je<br />
o slavnoj Troji:<br />
<br />
Pri moru uprav srpskih strana u pržinah pusta žala<br />
Leži Troja ukopana, od grčkoga ognja pala.<br />
A Car Dušan postavljao je svoga namesnika u Maloj Aziji baš u oblasti Troje.<br />
<br />
Olga Luković-Pjanović piše, u drugoj knjizi "Srbi narod najstariji", strana 59, kako je<br />
"Chicago Tribune" 19. Februara 1981. godine objavio vest da je otkopana kineska<br />
najstarija mumija koja je bila plava žena, bele rase. Zatim je ista vest objavljena u<br />
Parizu na TV. Te vesti Olgu su potsetile na one koje tvrde da su Šiptari Iliri samo zato<br />
što su se naselili na ilirske teritorije. Prema tome, Olga zaključuje da je "plava<br />
kineskinja" mogla biti samo srpkinja.<br />
<br />
Postoje brojni zapisi o srpskoj propasti u vremenima nove ere. Evo nekih: tokom<br />
silnih ratovanja sa turskim i mongolskim plemenima nestala su mnoga srpska naselja<br />
u kojima su živeli vekovima. Prema grčkoj hronici rimski car Justinijan je u sedmom<br />
veku nasilno preselio mnoge Srbe iz predela sadašnje Stare Srbije u Malu Aziju i od<br />
njih stvorio odabranu vojsku od 30.000 konjanika. U borbi sa Arapima 692. godine,<br />
dve trećine te vojske preñe na stranu Arapa, a Justinijan dade nalog da se sve preostale<br />
porodice srpske pokolju. Nešto kasnije, 762. godine, iz Makedonije se preseli oko<br />
250.000 Srba u Malu Aziju, a 802. godine opet doñe do slične seobe, nakon što je<br />
grčki car Komnen pokorio Rašku. I konačno, u petnaestom veku kada su Turci<br />
osvojili Bosnu, sultan Sulejman prebacio je 30.000 srpske muške dece u Tursku od<br />
kojih je napravio Janjičare i isve ih utrošio u narednim obračunima sa Srbima.<br />
<br />
17-----------<br />
<br />
<br />
<br />
Latinski biskupi su za vreme sinoda u Saloni proglasilićirilicu "ñavolim pismom" i<br />
zabranili njenu upotrebu. Poljska,Česka i Hrvatska odmah su je napustili i otpočela je<br />
borba protivćirilice. Ova borba produžena je do današnjih dana, a to je ujedno i borba<br />
izmeñu dve crkve, koja traje već vekovima. Sve su to dokazi da su Srbi vekovno<br />
bivali izloženi stradanjima i da su sopstvenom krvlju placali visoku cenu opstanka.<br />
Ogranak Srba koji se doselio na Balkan pre tri dočetiri hiljade godina, o kojima su<br />
pisali grčki i rimski istoričari, su direktni praoci danasnjih Srba. Taj ogranak dospeo je<br />
čak do Španije i severnih obala Afrike. O tim seobama zapise su ostavili Čeh Pulkova<br />
<br />
i Enije Silvije, koji navodi seobe Srba u vreme postojanja kule Vavilonske. Francuz<br />
Mosper pisao je o tri provale pastira iz Male Azije u Egipat i tvrdi da se radi o Srbima.<br />
A na egipatskim piramidama hijeroglifima je zapisano da su 1.600 godina pre Hrista u<br />
Libiju i Mauritaniju doprli beli narodi plavih očiju. Egipatski izvori tvrde da su ti<br />
narodi na njihovim prostorima osnovali svoju državu koja je postojala sedam vekova.<br />
Dr. Olga Luković-Pjanović daje divan opis ratnih zarobljenika,čiji su likovi uklesani<br />
na egipatskim piramiadama sa "zrakastim krunama" na glavama, sa zaključkom na<br />
osnovu reči pereset i prst da se radi o Srbima (str. 215-230). Rajić citira ruske<br />
letopisce, koji kažu da su Vendi, Srbi, pomagali Trojance u borbi protiv Grka, pa su se<br />
posle poraza sa svojim vojvodom Antonorom preselili iz Male Azije na Jadransku<br />
obalu. Navodi dalje tvrde da su Srbi naselili Boku, Crnu Goru, Dalmaciju, Albaniju,<br />
Bosnu i Hercegovinu i sve do Venecije jos pre tri hiljade godina. Šafarik, kasnije piše<br />
da su ti Vendi bili jednorodni sa Vendima iz podunavskih krajeva.<br />
<br />
Iz prednjega proizlazi da su Srbi naselili Evropu i Balkan istovremeno sa ostalim<br />
indo-evropskim narodima: germanskim, grčkim i latinskim. Šest stotina godina posle<br />
trojanskog rata, Srbi su potpuno naseljavali Balkan i u to doba makedonski car<br />
Aleksandar Veliki svojom poveljom dao im je zemlje od Jadranskog do Baltičkog<br />
mora za njihovu hrabrost i vernost. Navodi se da su i Aleksandar Veliki i njegov otac<br />
Filip takoñe Srbi, pošto u to doba nisu još postojali Sloveni. Hrvat Sver navodi da je<br />
majka Aleksandra Velikog bila ilirske krvi, a zna se da su stranci Srbe nazivali<br />
Ilirima. To se da tumačiti i iz pesme Ivana Gundulća "Osman", gde kaže:<br />
Od Lesandra Srbljanina, od svijeh cara, cara slavnog<br />
Aleksandro to svidoči kralj veliki svega svita.<br />
<br />
Aleksandar Veliki prezivao se Karanović, a to prezime izvedeno je iz titule Karan,<br />
koja je dodeljivana kod Srba visokim dostojanstvenicima i plemićima ili nekom<br />
princu iz vladarske kuće, srodniku kralja ili cara, prilikom njegovog postavljanja na<br />
dužnost glavnog zapovednika vojnog ili pokrajine. Prema Deretiću, jedino su Srbi u<br />
vreme Aleksandra Velikog imali vojne formacije kojima je prednje tumačenje<br />
odgovaralo. Dve hiljade godina pre Hristova roñenja jedino je drevna država cara<br />
<br />
18---------------<br />
<br />
<br />
<br />
Nina bila svetsko carstvo, kome je pripadala polovina savremene Evrope, deo Azije i<br />
Afrike - Ilirska, Dačka i Karpatska Srbija. U antičkom vremenu, po Deretiću, država<br />
je bila organizovana društvena zajednica zasnovana na običajnom pravu. Za stare<br />
Grke kaže da u prvobitnu Evropu oni nisu ubrajali ni svoju Grcku, Evropa je za njih<br />
bila samo Srbija i ništa više. Državu je tada oličavao vladar, gospodar, a bila je<br />
onolika koliko je vladar uspevao da je stavi pod svoju vlast i njome uspesno upravlja.<br />
<br />
Posle raspada Rimske Imperije obnovljena je srpska država 461. godine, krunisanjem<br />
Markelina u Solunu. Markeli, Srbin, bio je vojskovoña Rimske Imperije koji je<br />
doprineo pobedi nad Atilom, na Katalinskim Poljima 451. godine. Srpsku državu<br />
učvrstio je Ostorilo Svevladov 490. godine i zvala se Srpska Carevina ili Srbija. Od<br />
tada pa do kraja 15. veka, punih hiljadu godina, Srbija postoji kao država bez prekida.<br />
Deretić citira Anonimus Reventanisa koji je predstavio postojanje tri Srbije, istog<br />
imena: prva od Jadranskog mora do Dunava, zvana Ilirska Srbija, druga od Dunava do<br />
Karpata, zvana Dačka Srbija i treća od Karpata do Baltičkog mora, zvana Sarmatskom<br />
Srbijom. Bilo je to dva veka pre Hrista. Rimljani su osvojili Ilirsku i jedan deo Dačke<br />
Srbije, jedan vek posle Hrista, a deo izmeñu Tise i Dunava ostao je zauvek neosvojen,<br />
što ide u prilog tvrdnji da nikda nije prekinuta tradicija rimskim osvajanjem. Cela<br />
Sarmatska Srbija ostala je van domašaja rimskog carstva. Dačka Srbija danas se zove<br />
Vlaška, a Baltička Srbija se zove Poljska. Znači, od uspostavljanja Ninovog carstva,<br />
oko 2015. godine stare ere, pa do danas, prekočetiri hiljade godina srpska državna<br />
tradicija nije prekinuta. Otuda je Srbija "večna".<br />
<br />
Sebastijan Dolči i nehotice povezuje ilirski jezik sa Srbima. A Laonik Halkokondilo u<br />
knjizi "O Turskoj", kaže da su istim jezikom govorili svi narodi od Jonskog mora do<br />
Venecije, a za Sarmate navodi da su živeli u današnjoj Poljskoj i potom su se spustili<br />
na Dunav, što potvrñuju i Šafarik i Surovjecki, pišući o rasprostranjenosti srpskog<br />
naroda. I hrvatski pisac Dinko Zlatarić u "Elektri", posveti knezu Zrinskom, piše o<br />
"Velikom Aleksandru, kralju srpskom". Orfelina o ruskom caru Petru Velikome, u<br />
gramati od 3. Marta 1711. godine, zapisano je da "car svih Rusa poziva Srbe na<br />
ustanak protiv Turaka, potsećajući ih da se sete svojih slavnih i junačkih predaka, u<br />
prvom redu srpskog cara Velikog Aleksandra Makedonskog, koji je mnoge careve<br />
pobedio i mnoge države osvojio".<br />
O sarmatskim Srbima<br />
<br />
O Srbima koji su naselili predele iza Kaspijskog mora i tu osnovali državu Serbanija, Bošković u svojoj "Istoriji sveta" kaže: "Herodot slovenska plemena izmeñu Dona i Dnjepra naziva drugim imenima a Ptolomej ih naziva Antima, Venetima ili Srbima, kao ograncima sarmatskog naroda". Rus Ilovejski smatra da su to sve bili Srbi. A u vezi iranskih Skita istorijski je uvrñeno da su oni u te sarmatske krajeve provalili 300 godina pre Hrista. Kako je Herodot živeo 450. godina pre Hrista otuda je logično što <br />
<br />
19------------<br />
<br />
<br />
<br />
je Srbe nazivao Skitima. Prokopije iz Cezarije pisao je prečetrnaest vekova da su<br />
izmeñu Kaspijskog i Azovskog mora živeli Huno-Sibiri. Dokazano je da su Hune<br />
potisli Kinezi i u tim zemljama osvojili srpske kraljevine, te Srbe naterali da se odatle<br />
sele zajedno sa Hunima na zapad Evrope. Prokopije o Hunima piše kao o praocima<br />
Mañara. Joan Tomka Saski piše da je u zemlji izmeñu Kavkaza i Dona bila zemlja<br />
Serbanija, u kojoj su se posle hiljadugodišnjeg kretanja nastanili Srbi, na svom putu iz<br />
Indije. Ti Srbi zvali su se još i Brñanima, a njihov prvi starešina zvao se Gospodin i<br />
često je pod svojom kontrolom imao više stotina hiljada konjanika. Rimsko-grčki<br />
<br />
istoričar Strabon pisao je 70. godine pre n.e.: "U zapadnoj Aziji žive Srbi Brñani.<br />
Oblak, car Srba, poslao je kralju Farnaku dvadeset hiljada konjanika, a Gospodin,<br />
vladar Brñana, poslao mu je dvesta hiljada". Strabon kaže da su se ti isti Srbi nalazili<br />
na tom prostoru preko 400 godina, sve dok ih Huni nisu proterali u Evropu. Grčki<br />
istoričar Teofan piše: "Prve godine vladanja cara Justinijana (520. godine n.e) sto<br />
hiljada Huna-Sabira preselilo se pod voñstvom udovice njihovog voñe Rimljanima i<br />
nastanilo na Balkanskom poluostrvu". O ovoj seobi pisao je i Šafarik, navodeći da su<br />
Srbi iza sebe ostavili reku Serpu, koja utiče u Volgu u moskovskoj guberniji sreza<br />
Serbuhov. Reka Serpa i danas teče kroz zemlju Kozaka, a na zapadnoj strani<br />
Kaspijskog mora postoji i danas predeo zvan Serbanija, sa gradićem Berñanska. Tamo<br />
je 1890-tih godina živeo Markoðurašković, kome je car Aleksandar Treći poklonio<br />
imanje za stečene zasluge, a njegov brat Filip služio je kao telohranitelj Kralja Nikole.<br />
<br />
Treća grana Srba, koja se na svom putu od Indije selila uz granice Kine, zaustavila se<br />
u današnjem Sibiru. Sačuvani su podaci o njihovim vladaocima Banu Janči, Ranku,<br />
Cicanu, koje su zapisali Kinezi u svojoj hronici. U Kineskoj hronici pisalo je o caru<br />
Tanči, koji je imao pet sinova, koji nakon očeve smrti izdele zemlju i time je potpuno<br />
oslabe. Kinezi su o caru Tanči pisali legende. Dokaz da su Srbi živeli sa Kinezima<br />
vidi se iz nekih reči u kineskom jeziku koje su istovetne sa srpskim. Takve su: madri -<br />
mudri; knig - knjiga; slon - slon; raj - raj itd. Ova grupa Srba, koja ostavi ime Sirbiriji<br />
(Sibiriji) preko Urala usmerila se dalje ka Evropi. Ali i pre njihovog dolaska Srbi su se<br />
već bili nastanili u predelima oko Baltičkog mora.<br />
<br />
Kako navodi Sima Lukin-Lazić, veći narodi Evrope svoja porekla su vezivali za<br />
legende. Tako su Grke stvorili njihovi Bogovi na Olimpu, dok su Rimljani nastali od<br />
Romula, koga je othranila vučica. Srbi su, meñutim, morali prepešačiti Aziju i Evropu<br />
i vekovno se boriti za opstanak. Na putu od Kine, preko Sibira, do Evrope, začega im<br />
je trebalo desetine vekova, pali su pod ropstvo Huna. U svakom od tih ratova gotovo<br />
su bivali prepolovljeni. Srbima iz Sibirije pridružili su se Srbi iz Serbanije, pa su se<br />
seleći se na zapad jedni naselili oko reka Volge, Dona, Dnjepra i Dnjestra, dok su<br />
drugi zaposeli današnje oblasti Poljske i Galicije. Ta grupa Srba osnovala je tamošnju<br />
državu Belu Srbiju ili Bojku. Procene su da su se ta naseljavanja zbila 1.600 do 1.300<br />
godina pre Hristovog roñenja. Bela Srbija zauzimala je prostore izmeñu Karpata i<br />
<br />
20-------------<br />
<br />
<br />
<br />
Visle. Oni koji su živeli po hrbatima, izmeñu Karpata i današnjeČeške, nazvaše se<br />
Hrvati (od reči hrbati) i kasnije osnovaše svoju državu Belu Hrvatsku, ali i dalje<br />
zadržaše običaje i jezik srpski. Rajić je pisao: " Srbi se naseliše iznad Crnoga mora u<br />
Sarmaciji evropskoj i nastavahu u Velikoj Srbiji". I danas se severni sarmatski Srbi<br />
zovu Beli (Belorusi). Po grčkom istoričaru Halkokondilu, Tribali (Ilirski Srbi) su došli<br />
u ove krajeve iza Dunava, današnjih predela Rusije, kraja koji se zove Sarmacija i to<br />
su ostaci srpskog ogranka koje se iselilo u Ilirik. I danas u Galiciji živi malorusko<br />
pleme koje sebe naziva Bojki, isto kako su Srbi sebe zvali dok su živeli u Beloj Srbiji.<br />
Valtazar Bogišić za maloruse tvrdi da su najsličniji Srbima. On kaže da u taj narod<br />
spadaju slavni donski i zaporoški Kozaci. A za dokaz navodi pesmu "Devojka<br />
Ružici", koja je toliko istovetna na srpskom i ukrajinskom da je oba naroda potpuno<br />
mogu razumeti na oba jezika.<br />
Treći ogranak Srba, seleći se na zapad i sever Evrope otisao je najdalje, duž Baltičkog<br />
mora i reke Labe, gde su pre 3.300 godina osnovali Baltičku Srbiju, koja je dopirala<br />
čak do Danske. Ona plemena koja su tada zaposela današnju Češku i Nemačku<br />
<br />
osnovala su Veliku Srbiju. Stvorena je pre oko 2.700 godina. Ti Srbi prvi su se<br />
sukobili sa Germanima i dali im ime Nemci. Ti </div><div lang="de-DE" style="margin-bottom: 0in;"><br />
</div>Vlahstarihttp://www.blogger.com/profile/13443163955783782634noreply@blogger.com0